Na domaćoj se sceni pojavio izuzetno zanimljiv autor – radi se o mladom Zadraninu koji istražuje staze elektroničke glazbe kojima se rjeđe korača. Njegov projekt Totem Ves kroči industrial techno prostranstvima, dok je Late Dinner orijentiran na apstraktnije i slobodnije varijante zvuka. Ovaj će pristup biti posebno zanimljiv onima koji u elektronici traže nešto više od klasičnog klupskog iskustva, a zadovoljstvo nalaze u zvučnim pejzažima etiketa kao što su Posh Isolation, Northern Electronics ili Total Black, te izvođača kao što su Tim Hecker ili William Basinski. Uskoro imate priliku čuti kako svoj materijal izvodi uživo, pošto ga je Živa Muzika odabrala za domaćeg protagonista na koncertu eteričnog minimal wave / shoegaze benda Tropic Of Cancer. Više o njegovoj estetici, inspiraciji i metodama možete saznati u miksu kojim nam se predstavio, a uz uvodnu Heckerovu stvar sadrži isključivo njegov autorski materijal. Intervju u nastavku otkriva njegov smisao za humor obojan suhim i zdravim cinizmom!
Sjećaš li se prvih susreta s elektroničkim zvukom? Čime te privukao i po čemu se razlikovao od stvari kakve slušaš i stvaraš danas?
Ako se ne varam, sve je započelo prije četiri godine kad sam se susreo techno muzikom i ambientom. Nekako je sve išlo suptilno i nisam si postavljao nikakve granice u onom što bih mogao otkriti. Bio sam jako znatiželjan oko istraživanja zvuka i jednostavnom procesu njegovog stvaranja. Najveći utjecaj na zvuk koji danas predstavljam imao je William Basinski, pionir i nositelj ambienta, i dapače, Tim Hecker. Najviše me privukla toplina i izražavanje emocija kakve ta muzika može probuditi u čovjeku, bilo to negativno ili pozitivno, takav stil mi može dopustiti da napravim priču, stvorim sliku, i viziju kompozicija koje napravim. U ovih sitniš godina nisam nešto previše mijenjao svoju viziju o tom, ali neke stvari su se definitivno promijenile.
Imaš dva projekta – Totem Ves i Late Dinner. Što točno predstavlja svako od tih imena i kakvu estetiku plasiraš putem njih? Zašto si smatrao potrebnim napraviti razgraničenje?
Totem Ves je bio moj ”prvi pravi projekt” koji se bazirao na industrial, breakbeat, analognom technu. To ime nema nikakvo posebno značenje za razliku od imena drugog projekta. Samo sam smatrao ako želim da budem poseban, trebam imati i posebno ime, pa eto, to.
Late Dinner je uvijek bio vrsta projekta u kojoj sam rado otišao u studio, u bilo kakvoj situaciji. Taj projekt predstavlja sve moje znanje o zvuku i samom mom iskustvu na području eksperimentalne glazbe. To je uvijek bio projekt u kojem sam znao da nisam ograničen sa nikakvim 4/4 kickovima, analognim synthevima i breakovima na 16-tu. Mogao sam raditi što sam poželio. Ime je proizašlo iz moje svakodnevnice. Škola, studio, pretjerivanje u konzumiranju kofeina i cigareta, te smanjivanje apetita zbog kojeg sam večerao u kasne sate (ako sam mogao). Late Dinner je više moj intimni projekt, iz kojeg radim transfer mog života u skladbu. Svaka pjesma ima značenje iza sebe, svaka pjesma ima duge nazive, i svaka pjesma je zanimljiva na svoj mali čudni način. Razgraničenje je bilo itekako nužno u situaciji kada imate dva projekta, nikad nisam mislio kombinirati to, jer volim biti originalan i biti na čistom, ne želim mješati techno sa musique concrete/ambientom, jer smatram da je nužno poznavati aspekte svakog stila muzike.
Očito je da pratiš zvuk etiketa kao što su Total Black i Posh Isolation. Kako si došao do tog sadržaja i što si u njemu pronašao da rezonira s tvojim karakterom?
Pa ovako, nikad nisam znao da će me nešto takvo sitno i ne komercijalizirano zanimati. Za Posh Isolation sam čuo prije 2 godine, ali mu nisam davao previše pažnje, ali kako moji korijeni i znanje o samoj muzici sežu od post-punka i takvih mračnjaka, znao sam da se nešto zanimljivo skriva na takvim etiketama. Do takvog sadržaja sam zapravo naletio sasvim slučajno jer mi se slučajno upalila pjesma (Communions – Cobblestones), i to je bio nekakav indie-punk? I bio sam iznenađen što objavljuju orgnaičku i elektroničku muziku na jednoj etiketi. I od tad sam se jednostavno zaljubio u raznolikost, nisam više bio primitivan i tražio da svaki jebeni release treba biti strictly techno. Skužio sam da je sve povezano, sav taj ”underground”. Jako su me privukli izdanja Damien Dubrovnika (projekt koji rade dva šefa ove autorske kuće). To je nekakav power-electronics/noise/ambient, i od tad sam znao da je to ta vrsta muzike koja mi je falila cijeli život, tamo gdje nema granica, gdje svoje osjećaje mogu izraziti kako hoću, derao se u mikrofon koji je spojen na pedalu distorzije ili ne.
Na koji način tvoja glazba odražava okolinu u kojoj živiš i svakodnevna iskustva? Smatraš li da u njoj ima nešto karakteristično za naše podneblje ili nosi isključivo “univerzalna” obilježja?
Živim u Zadru, grad na obali od cca. 80,000 ljudi, ako ne i manje. Lijep je grad, stvarno je, ima predivno more, predivnu prirodu, imamo super sladolede! Ali problem je primitivizam i ljudi su jednostavno zatucani u svojoj ljubavi prema ljudima koji ih kradu. Moja glazba nema dom, moja glazba je svugdje, gdje god bila, dobrodošla je, bar za mene, jer ako se baziramo samo na određenim lokacijama koje nam pašu za izvođenje to je jednostavno pretjerivanje, ali ništa nije perfektno! Moja glazba su jednostavno svi moji osjećaji koje prikupljam u ovakvoj zatucanoj okolini bez da itko skuži, i na kraju dana, sjednem u svoj studio, mixer ON, laptop ON, spoji mikrofon, izvadi kazete and let’s go! Moja glazba je univerzalna, bez ograničenja.
Čak i u ambijentalnim stvarima koristiš intenzivne zvukove, koji prodiru duboko. Radi li se tu o želji da dopreš do slušatelja ili prvenstveno zabavljaš samog sebe?
Moja stvar je što bi mogao napraviti, imam npr. skladbe koje su konstantno agresivne, a imam neke koje su stvarno lagane ali sa dozom noisea i takvih malih detalja koje se preklapaju, jednom riječju java-rat. Muziku radim isključivo za ljude, ne za sebe, ali izvodim za sebe, ne za ljude, ljudi su samo sudionici onog što ja inače radim u privatnosti svoje sobe. Ali je na njima hoće li osjećati išta od samog mog performansa.
Otkrij nam neke detalje o kreativnom procesu. Imaš li neke navike vezane za traženje inspiracije, metode skladanja i produkcije? Kakve ideje i vizije prenosiš svojim trakama?
Što se tiče komponiranja samih komada, uvijek započinjem sa melodijom, onda nakon tog još jedan sloj melodije ali sa drugačijim zvuko, pa ulete padovi, onda efekti itd. Uglavnom držim do jednostavnosti, ne volim previše zabušavati. Inspiracija dolazi većinom iz svakodnevnice. A vizije koju želim prenijeti ovisi na slušatelju, ne na meni.
Jesi li upoznat s još nekim autorima na području naše regije koji plasiraju zvuk srodan tvojem? Ima li nekih domaćih producenata koje pratiš, neovisno o žanru?
Do sada nisam baš posvećivao pažnju našim producentima, niti znam tko radi nešto slično mojem stilu na našim prostorima. Ali, pratim producente kao što su Strahinja Arbutina, Le Chocolat Noir i Low Income $quad ekipu, to je sve od domaćih. Hrvatska eksperimentalna scena može uvijek rasti, to samo ovisi hoće li itko ulagati trud u takvo nešto.
Tvoj se nekonvencionalni pristup kompoziciji odražava i u DJ setovima. Koji su ti kriteriji za selekciju materijala i kojim se tehnikama koristiš? Česta je izjava kako DJ mora prvenstveno rasplesati klub – koji su tvoji prioriteti za ekipu na podiju?
Da budem iskren, sastavljanje moj Live setova ili DJ setova su suptilni, kako mi dođe ali uvijek još ima taj neki kriterij podizanja jačine kroz nastup. Bez tehnike, samo uši, a što se tiče toga da DJ treba rasplesati publiku to ovisi, ja osobno mislim da to nije nužno, ako osoba želi plesati može plesati i na tišinu – bez ritma, bez melodije, ičega. Ali ja prvenstveno želim da ljudi proučavaju i osjete svaki zvuk. Laž postaje istina ako dovoljno lažeš!
Late Dinner 23.5. nastupa uživo u zagrebačkom klubu Močvara kao predgrupa Tropic Of Cancer, koje u ovoj postavi čine osnivačica Camella Lobo i Taylor Burch iz podjednako sjajnih Dva Damas, a večer će zaokružiti naši znanci Tajga & Tundra uz DJ set s naglaskom na eksperimentalnije struje elektronike. Cijena ulaznice je 65kn u pretprodaji i 80kn na ulazu.
Ovim putem imate priliku proći i besplatno, jer dijelimo 1×2 upada! Procedura je ova: pronađite na Klubikon Facebooku post s ovim člankom, lajkajte ga i u kometaru tegirajte osobu koju želite povesti, a zatim ga šerajte na public. Izvlačenje je u utorak 23.5., na dan koncerta. Sretno!
