Danski post-industrial tandem Damien Dubrovnik mnogima je na našim prostorima oteo pažnju zbog izbora imena koje referira na čuveni povijesni grad na Jadranu – premda priznaju da je doista izvršio utjecaj na njih, nisu voljni ulaziti u detalje. Osnivači ovog nesvakidašnjeg elektroničkog “benda” su Lohe Rahbek (Croatian Amor, Lust For Youth itd.) i Christian Stadsgaard, a radi se o temeljnom projektu čuvene underground etikete Posh Isolation, koje su ujedno i vlasnici. Njihov prvi EP “Songs For Loviatar” iz 2009. ujedno je i prvo izdanje te etikete, a za jubilarno 200-to izdanje spremaju svoj izuzetan novi album “Great Many Arrows”.
Rana su im izdanja bila obilježena estetikom karakterističnom za tradicionalni prvi val industrial i post-industrial zvuka s kraja 70-tih i početka 80-tih, uz autentičnu abrazivnost i osjetan utjecaj agresivnog, tamnog duha nordijskog black metala. Ipak, nisu se dugo zadržavali na iskušanom teritoriju. Naredni albumi “The Vanity Set” i “Europa Dagbog – Europa Diary” iz 2011. već pokazuju sklonost power electronics žanru, a taj su pristup dodatno rafinirali na “First Burning Attraction” iz 2013. Doduše, niti sam power electronics stil nije ništa novo niti su oni imali potrebu predstavljati se kao inovativan projekt – jednostavno, bavili su se njime nadahnutije, uzbudljivije i kvalitetnije od većine svojih kolega.
Pravi se preokret dogodio prije dvije godine na albumu “Venus Fountain”. Ranije zvučne konfrontacije ovdje su se razvile u daleko rafiniranijem okviru, kroz izuzetno visoke frekvencije, te stopile s toplim, eteričnim elementima karakterističnim za Rahbekov projekt Croatian Amor. Podjednako ugodan i neugodan, ovaj prekrasan album prodire duboko u sistem i definira njihov umjetnički potpis detaljnije nego ijedno izdanje dotad. Osim toga, upravo su ovdje napravili iskorak iz lo-fi elektronike i približili se sofisticiranoj ezoteriji svojih uzora Coil.
Čini se da su s novim albumom “Great Many Arrows” poduzeli još značajniji potez. Samo ime izdanja referencira povijesni događaj koji se zbio 26.4.1686. u Japanu, kad je streličar Wasa Daihachiro uspješno ispalio 8133 strijele u 24 sata, što je dosad neoboreni rekord. Za razliku od ranijeg materijala, odsviranog pretežno na synthevima i drugim elektroničkim napravama, ovdje je dobar dio zvuka zasnovan na “klasičnim” instrumentima, kao su orgulje, čelo, violine, te puhački i drugi akustični instrumenti. Oni se prepleću i sudaraju s izbojima elektronike, razvijajući se u kompleksan organizam čija priroda još efikasnije odražava emocije i koncepte ovog neobičnog projekta.
Već s prvim tonovima prve strijele, osjeća se duh kasnije, rafinirane faze velikih majstora Coil, ali je autorski pečat Dubrovčana previše intenzivan da bi se to moglo nazvati prepisivanjem. Rahbekov emotivni vokal još uvijek nosi komadiće abrazivnosti iz power electronics razdoblja, ali je dramatični pathos puno izraženiji. Dok akustični instrumenti oslikavaju atmosferu u maniri avangardnih kompozitora 20-tog stoljeća, valovi elektronike prelijevaju se u moćnim naletima stvarajući dinamiku kakva je rijetka na suvremenim izdanjima. Druga stvar još kompleknije razrađuje ovaj pristup, noseći nešto više mirnijih dijelova, apstraktnih sporih perkusija i razdoblja tišine, da bi pred kraj započele industrijske eksplozije.
Slijedi nježna i prozračna psihodelija treće strijele, koja pruža potrebno olakšanje nakon katarzične drame prve dvije pjesme. Premda je blaža i linearnija, i dalje obiluje emocijama i harmoničnim teksturama rastući u mikro-simfoniju. Ujedno, to je svakako jedna od najljepših stvari s albuma. Četvrta je nešto zlokobnija u svojoj kinematičnosti, a pritom zaziva klasični europski duh kraja 19. stoljeća, sa svim halucinacijama koje su donosile prekomjerne količine aktivne tvari u izvornim receptima za apsint.
Možda najmelankoličnija i najteatralnija, peta strijela započinje turobnom, ali neodoljivom temom. Drhteće strune gudaćih instrumenata trepere nad potmulim i rijetkim elektroničkim otkucajima koji opominju. Teško je reći zvuči li Rahbekov vokal bijesno ili smireno, pošto je ozlijeđen distorzijom, ali svakako zrači zavodljivošću. Pred kraj izboji emocija postaju intenzivniji, ali umjesto pojačane agresivnosti elektronike, autori napadaju sve dirljivijim klasičnim aranžmanima. Završna, šesta stvar je prilično nostalgična i ambijentalna, pružajući dragocjeno otpuštanje nakon emocionalnih vratolomija kojima album obiluje. Nosi ju prekrasan drone na orguljama, ali joj ne manjka niti drame postignute pomalo disharmoničnim elektroničkim eskapadama. idealno zaokružen završetak jednog velikog albuma.
Recenzija ovakvog djela prilično je nezahvalan posao. S toliko slojeva koji kriju bogatstvo sadržaja, kompleksnom kompozicijom i prekrasnim melodijskim temama, “Great Many Arrows” je opsežno djelo koje je vjerojatno nemoguće u potpunosti zahvatiti niti nakon mjesec dana slušanja. U današnjem svijetu mnogi tzv. eksperimentalni autori koriste suvremenu tehnologiju kako bi izbacivali površan materijal kojem manjka uzbudljivosti čak i prilikom prisilnog trpanja u izmišljene i nepostojeće moderne kontekste. Damien Dubrovnik su stvorili nešto posve drugačije – očito je da su u ove pjesme s razlogom uložili pozamašan komad svog vremena i energije, a to će se isplatiti i njima i njihovim slušateljima. Album izlazi 30.6. na Posh Isolation, a ukoliko u elektroničkoj glazbi tražite nešto više od podloge za plesanje, svakako nabavite ovaj vinil – s vremenom ćete ga zasluženo izlizati. Preorder riješite OVDJE.
