Najveći svjetski umjetnik hardcore zvuka zasigurno je Nizozemac Danny Masseling, poznatiji kao Angerfist. Na sceni se pojavio još 2001. godine s prvim EP-em “Criminally Insane” za Overload Records, te instantno osvojio ljubitelje najtvrđeg zvuka svojim specifičnim, inovativnim pristupom produkciji. Njegov je zvuk prepoznatljiv po izuzetno tvrdim kickovima i vokalnim semplovima iz horror filmova i trilera. Uslijedili su hitovi “Dance With The Wolves“, “Raise Your Fist” i “Riotstarter“, a 2005. je ispalio Masters Of Hardcore himnu “The World Will Shiver”.
U narednim godinama, njegova je popularnost samo rasla. Uz prepoznatljivu hokejašku masku u stilu Jasona iz filma “Petak 13.” i majicu s kapuljačom stvorio je mitološku figuru koja hipnotizira mase na događajima kao što su Masters Of Hardcore, Thunderdome, Defqon. 1, Mysteryland i Dominator. Osim toga, on je i prvi hardcore izvođač koji se pojavio na Top DJ Mag listi najboljih DJ-a još 2011., a prošle je godine držao jako 46. mjesto. Prilično impresivno za izvođača koji plasira ovako tvrd zvuk!
Prošle je godine prvi put nastupao na domaćem hard dance festivalu Hard Island, a ove će se godine pojaviti i to u okviru dva programa. Za početak, nastupa u ponedjeljak na otvaranju (Opening Fiesta), a zatim nas u utorak vodi na morsku avanturu svojim brodom Ark Of Angerfist, gdje uz njega vrte još dva majstora: Destructive Tendencies i F.Noize! Tom smo ga prilikom uhvatili da nam otkrije detalje o svom pristupu adrenalinskim hardcore ritmovima, razvoju svoje karijere, kao i neke paprene zanimljivosti. Uživajte!
Kad se hardcore pojavio, čak su i komercijalniji elektronički žanrovi bili smatrani bizarnim i stranim široj mainstream publici. Kako si doživio ovaj zvuk i kulturu kad si ih susreo po prvi put?
Slušao sam elektroničku muziku otkako znam za sebe. Kad sam bio klinac, slušao sam svašta na svom walkmanu, ali mi je elektronička muzika najviše odgovarala. Sjećam se da sam slušao “House Party” i “Move The House” kazete i CD-e, a najčešće bih si puštao najtvrđe trake. Kad su se 93-će pojavili prvi hardcore CD-i, odmah sam postao fan i ostao sve do danas. Privukla me vibracija i osjećaj revolta.
Na scenu si stupio početkom milenija. Tad je hardcore već mutirao i razgranao se u različite podžanrove, a čak je imao i komercijalne “happy hardcore” momente. Što se tad zapravo događalo i koje su ti inovativne ideje pomogle da osvojiš pažnju novih snaga koje su ulazile u scenu?
Hardcore kakav smo znali u 90-tima dotad je već izumro. Komercijalne trake autora kao što su Gabber Piet, Hakkuhbar i De Mosselman izrugivale su se hardcore sceni kroz muzičke spotove na mainstream TV-u. Nešto što je svojedobno predstavljalo pokret kojem je bilo cool pripadati odjednom je postalo predmet sprdnje. Nešto nakon toga pojavio se milenijalni hardcore stil i tad sam izbacio svoje prve trake. Inspirirali su me autori kao što je Headbanger, a producirao sam ih jednostavno onako kako sam smatrao da trebaju zvučati. Pristup mi nije bio proračunat. Jednostavno sam radio ono što mi se činilo cool, a ljudima se to svidjelo.
Koja je ključna razlika između prvobitnog hardcore zvuka i milenijalnog pristupa? Osim toga, koju si opremu koristio da bi ostvario svježi zvuk?
Mislim da je stil privukao ljude, nije bila riječ o nekom drugačijem pristupu. Jednostavno sam radio muziku kakva mi se sviđala. Tad sam radio na PC-u u svojoj sobi, još dok sam živio s roditeljima. Tad sam imao samo Juno synth i vrlo jednostavni Technomaker XXL softver, a kasnije jedno od prvih izdanja Fruity Loopsa.
Unatoč agresivnom zvuku i brzom tempu, hard dance žanrovi kao hardstyle i hardcore privlače masovnu publiku koja svakodnevno raste. Je li to zato što ovaj zvuk odražava realnost modernog svijeta ili zbog toga što pruža mogućnost bijega iz stresne realnosti?
Svijet elektroničke muzike konstantno se mijenja. Generalno postaje sve oštriji i tvrđi. Ljudi se polako navikavaju na zvukove koji su sve hrskaviji i distorziraniji. To im ne zvuči tako strano kao nekada. I naravno – mnogi ljudi koji čuju ovaj zvuk po prvi put osjećaju isti revolt koji me je obuzeo kad sam čuo prve hardcore ritmove. Jednostavno ima tu privlačnost koju drugi stilovi nemaju. Muzika općenito služi kao sredstvo bijega od realnosti i taj aspekt nije ograničen samo na hard dance žanrove, ali oni dobivaju sve veće sljedbeništvo jer su jednostavno jebeno opaki.
Osvojio si poštovanje publike kao vodeći svjetski hardcore autor.Osim tehničke vještine i predanosti, mora postojati još nešto mitsko što izbija iz tvog stila, magično svojstvo koje zavodi tako masovno poklonstvo. Koja je tajna?
Mislim da s tim ima veze tajming kad sam počeo, muzika, ime Angerfist, kao i maska i kapuljača. Nekako je taj čitav paket sjajno “proradio”.
Osim očite horror reference, znači li ova maska tebi samom nešto više od scenskog rekvizita? Jesi li još uvijek Angerfist kad ju skineš?
Kad sam tek počinjao bio sam isključivo producent, a ne performer. Ispočetka uopće nisam želio nastupati, bio sam studijski freak. Ipak, razumio sam da muziku treba dovesti u klubove i na evente, pa sam pronašao način da ostanem prikriven, a pritom zračim agresivnim imidžem. Prioritat je bio tamni vajb, a maska i kapuljača su se pokazale kao idealni rekviziti. Izgledaju dobro i omogućavaju mi da ostanem donekle anoniman. Petnaest godina kasnije – volim nastupati jednako kao što volim producirati, ali maska i kapuljača predstavljaju jednu od mojih najboljih odluka. I da odgovorim na zadnje pitanje… Ne, kad skinem masku, zapravo sam Johnny Cash.
Kad bi se morao odreći te maske, postoji li neka alternativa koju bi odabrao? Možda Freddy Krueger?
Vjerojatno bih se odlučio za neku sličnu onima kakve nose Slipknot. Njihove izgledaju prilično cool i sjebano.
Daj nam par detalja o ludnici koju spremaš za Hard Island festival! Nakon seta na fiesti otvorenja u ponedjeljak, slijedi The Ark Of Angerfist boat party u utorak – kako si odabrao posadu koja će ti se pridružiti za DJ pultom? Kakvu avanturu možemo očekivati i na koji će način tvoji nastupi odražavati neobuzdane vibracije tipične za ovakva krstarenja?
Prošle sam godine prvi put iskusio Hard Island i zaista sam uživao. Ovo je izuzetan event s moćnom atmosferom i velikim potencijalom. Jedva čekam zavrtiti i na eventu i na boat partiju. Naravno, pripremio sam uplifting set za oba dana. Razlog što su u posadi Destructive Tendencies i F.Noize leži u tome što obojica doslovno dišu hardcore, a pobuna im teče venama. Zajedno sa svim hardheadsima, bit će to nezaboravno putovanje.
Kako izgledaju Angerfist afteri?
Uglavnom prilično uobičajeno. Ljudi obično zamišljaju DJ-e s hrpom obožavateljica i šampanjcem na afterima, ali nije tako. Pretežno su na meniju shotovi Jagermeistera, razvaljivanje backstagea i povremeni konflikti s kolegama. Doduše, uvijek je zabavno.
Spremaš li neke zanimljive nove projekte ili izdanja?
Trenutno radim na novom albumu koji ću predstaviti u 12. mjesecu na Angerfist eventu u Nizozemskoj. Planiram i neke suradnje s autorima s kojim nisam prije radio, ali i na nekim svježim ritmovima koji će nešto više odražavati milenijsku eru. U zadnje mi vrijeme nedostaje taj milenijski zvuk koji želim vratiti u moderni hardcore. Na albumu se spremaju i neki neočekivani cool remiksevi.
Među svim nastupima održanim diljem svijeta, koji ti je bio najbizarniji?
Jednom sam vrtio u zbilja uglađenom restoranu u Indiji, gdje su bogataši uživali u kvalitetnim odrescima i čašama vrhunskog vina. Čim sam ušao postao sam svjestan da će biti potpuno nadrealno. Na kraju sam svirao pola sata i zaključio da će to biti dovoljno. Doslovno sam čuo noževe i vilice kako stružu za vrijeme tiših dijelova trake. Stvarno čudan osjećaj.
Jesi li ikad uspio nekog uplašiti bez maske?
Vjerojatno upravo mušterije tog indijskog restorana.
Ove se godine Hard Island održava od 3. do 6.7. na Zrću. Kompletan program provjerite OVDJE, a informacije o ulaznicama OVDJE.
