Originalna traka Martina Landskog “1000 Miles” izašla je 2006. i otad je remiksirana u mnoštvo navrata, što je znak ugleda koju još uvijek uživa na sceni.
Sada se njujorška legenda Harry Romero dočepao trake i izvrnuo ga u komad propulzivne, pumpajuće house muzike. Romerove vještine se probijaju kroz traku dok on odaje počast originalovom statusu klasika.
“Poker Flat konzistentno objavljuje kvalitetnu muzike preko dva desetljeća”, kaže Romero. “Jedna od traka koje su se meni izdvojile iz njegova kataloga je Landsky i ‘1000 Miles’. Pa kad me Steve pitao jesam li spreman napraviti remiks, moj je odgovor bio jednostavno da. Vrlo sam zadovoljan time kako je ispao moj mix i jedva čekam da ga čujete.”
S Harryjem razgovaramo o procesu remiksiranja, o tome što bi muzička industrija trebala raditi u podršku pokreta Black Lives Matter i o mnogo drugih stvari.
Što ti najviše nedostaje iz klubova i prostora za živu muziku u ovim trenucima?
Nedostaje mi povezanost s ljudima. Nedostaje mi vidjeti ih kako su dirnuti onim što čuju. Nedostaje mi komična strana svega, odnosno gledanje ljudi. Jer nekad zaista vidiš zabavne i lude stvari. Nedostaje mi čuti svoj novi materijal na glasnom zvučnom sistemu. Uglavnom volim ono na čemu radim u studiju testirati u klubu, nema boljeg istraživanja.
Ibiza ove sezone očito doživljava veliki udarac. Da se prisjetimo sretnijih vremena, možeš li nam reći nešto o svojem najpamtljivijem iskustvu na Bijelom otoku, za pultom ili drugdje?
Čovječe, te večeri Subliminal Wednesday u Pachi su bile zaista posebne. Bio sam rezident ondje mnogo godina i gledati prostoriju kako se puni do 1 u noći i raste je nešto čega ću se zauvijek sjećati. Uzbuđenje koje sam osjećao znajući kako ću svirati u tom klubu je nešto što mi je drago sjećanje. A tek after-partyji… Majko moja!
Pročitali smo da si u nedavnom intervjuu rekao da voliš brisati granice između housea i techna. Je li to svjesna odluka kada ulaziš u studio? Ili je to nešto čemu instinktivno naginješ?
Volio bih da sebi mogu pripisati tu važnost da te granice brišem s namjerom, ali to je zapravo moj prirodni način slušanja i stvaranja. To ne znači da ne planiram namjerno stvoriti nešto tvrđe ili nekad nešto s više duše, ali granice onoga što je house i onoga što je techno su ionako generalno dosta propusne.
Tech house i techno posljednjih su godina zagospodarili klubovima. Bi li volio da se vrati vrijeme kada je fokus više bio na vokalima i melodijama? Ili je borba protiv trendova i progresije u biti beskorisna?
Ne mislim da želim čuti više jednoga ili drugoga. Želim čuti kvalitetnu muziku koja me zamisli, raspleše, usreći ili naljuti… Trendovi su kratkoročni, ali kvalitetna umjetnost traje vječno.
Reci nam nešto o svome remiksu Martina Landskog, jesi li poznavao originalnu traku?
Svirao sam original kada je prvotno izašao. Volim original i najteži dio remiksiranja mi je bila želja da napravim nešto što će moći stajati samostalno, a istodobno odavati respekt originalu. Mislim da sam u tome uspio, a najbolje je što mi je Martin poslao poruku i dao svoj blagoslov. Neovisno o tome koliko si u igri, uvijek želiš dobiti blagoslov i poštovanje originalnog autora.
Kada nešto remiksiraš, slušaš li original često? Ili to potencijalno predstavlja problem ako se trudiš napraviti vlastitu verziju?
Dovoljno puta slušam dionicu u kojoj pronađem svoju ideju i to je to. Jednom kad u svojoj glavi pronađem smjer u kojem želim ići, onda krećem punom parom. Mogu se vratiti originalu i poslušati ga da vidim jesam li u pravom tonalitetu i slično…
Pokret Black Lives Matter posljednjih je tjedana svima na usnama. Što misliš što bi muzička scena, elektronička scena posebno, trebala raditi u znak podrške?
Sjajno pitanje. Vrlo je važno da publika zna i razumije odakle ova muzika dolazi i tko su njezini začinjavci. Svi bismo morali pokazati respekt onima koji to zaslužuju. Mnogi od nas zarađuju od ove muzike i trebali bismo neprestano zahvaljivati onima koji su nam utabali putove. Doista to čvrsto osjećam. Na mnogim festivalima sviraju uvijek jedna te ista imena, a nema pionira crne boje kože. To vrijedi i za techno i za house. To se mora promijeniti.
Mimo housea, koje si izvođače najviše slušao ove godine?
To su The Weeknd i Halsey. Jako volim retro ’80’s vibru koju ima The Weeknd, a mislim da je Halsey kul izvođačica s jako svijetlom budućnošću.
Što još imaš u planu sljedećih mjeseci?
Imao sam zgusnut raspored i bio sam zaposlen i bez turneja. Upravo sam objavio EP na Subliminalu, prilično je vruć i bio mi je gušt ponovno raditi sa starom ekipom. Na Positivi sam izbacio remiks Joy Cluba. Uskoro dolazi kolaboracija s Weissom nazvana “Where Do We Go?”, početkom srpnja na Islandu. Uza sve to radim na svojoj etiketi, Bambossi, čiji se posao vraća u srpnju klupskim miksom trake “Romeo” Basement Jaxxa. Ima papren omot!
Za kraj, da možeš remiksirati bilo koju traku, koja bi to bila?
Hmmm… Cyndi Lauper, “Time After Time”.
