Doc Brown: Muzika kao portfelj dionica, 133. Klubikon Podcast, život u karanteni…

Američki DJ i producent Doc Brown dostavlja ekskluzivni miks za 133. Klubikon Podcast te priča o efektima izolacije i lansiranju nove etikete

Vječna strast za muzikom Doca Browna neizostavno se primjećuje u njegovim produkcijama i čuje na njegovim nastupima. Još kao tinejdžer eksperimentirao je s MIDI programiranjem i sekvenciranjem, ali sve dok se nije preselio u Miami – gdje je nabavio svoj prvi set 1200-ica – nije uspijevao spojiti stvaranje elektroničke muzike u studiju sa svojom prirodnom sposobnošću da pokrene party.

Melodičan stil čvrsto usidren u underground, Docov jedinstveni zvuk ima potencijala za crossover i tražen je ne samo na upućenim plesnim podijima nego i od strane međunarodnih influencera. Njegove basom vođene produkcije objavljene su za različite renomirane etikete: Vanilla Aceov Wyldcard, Cube Trax, Whartone, HoTL ili Insomniac & Lapsus Music. Podršku je dobio od širokog popisa izvođača kao što su Damian Lazarus, Tiesto, David Tort, Tocadisco, Oscar G, Supernova, Marco Lys ili Hector Couto.

Poslušajte 133. Klubikonov podcast i pročitajte intervju s Docom Brownom u kojem govori o tome kako se zabavljao tijekom karantene, o efektima izolacije i lansiranju svoje nove etikete. 

Steve, hvala na razgovoru, kakva ti je ova godina dosad?

Pa dosad je bilo vrlo zanimljivo, najblaže rečeno. Počelo je oštro – novim izdanjem za UNDR THE RADR Rogera Sancheza, što je prošlo odlično, uz jaku podršku Nicole Moudaber na različitim platformama. Bio sam nabrijan za prilično bogat MMW lajnap u Miamiju te put u New York na party povodom objavljivanja EP-ja, ali to je sve očito bilo otkazano. Iako me taj višak vremena iznenadio, nije nedostajalo stvari za raditi.

Onima koji te možda ne poznaju, molim te se predstavi i kaži što radiš…

Naravno, ja sam DJ i producent iz Miamija iz Floride. DJ sam već neko vrijeme, prvo iz hobija, a profesionalno u klubovima već desetak godina, odnedavno i na festivalima. Posljednjih pet godina moja se producentska karijera zahuktala izdanjima za etikete kao što su Lapsus Music, Stereo Productions, Natura Viva, Go Deeva ili Cube Trax. Posljednju godinu-dvije doživljavam jaku podršku DJ-eva kao što su Danny Tenaglia, Judge Jules & Green Velvet, Solardo, Golf Clap ili Fedde Le Grand. Imao sam sreće nastupati na mnogim kul mjestima i festivalima kao što su BPM ili EDC. Ujedno sam i rezident na bijenalnom krstarenju Groove Cruise i imam radijski show na Data Transmission koji ide jednom mjesečno – “Unlearn: Radio”.

Ovo si vjerojatno objašnjavao mnogo puta, ali odakle ime Doc Brown?

Kad sam kupio svoje prve 1200-ice, DJ-iralo se nešto drugačije nego danas. Mnogo mojih prvih ploča dobio sam od starijih i iskusnijih DJ-eva kako bih mogao naučiti svirati, a DJ-evi koji bi te uzeli pod svoje bi ti nadjenuli i tvoje ime. Volio sam filmove “Povratak u budućnost” i moj online handle je tada uključivao docbrown pa je to ime nekako ostalo.

Što misliš, postoje li temeljne razlike u stilu housea koji se producira u SAD-u u usporedbi s Europom?

Mislim da se – temeljno – muzika uvijek mijenja. Žanrovi napreduju, ono što je u jednoj eri bio progressive house zvuči kao deep house u drugoj eri, na drugom mjestu itd. U undergroundu postoje stilske razlike između tipa tech-housea koji se svira u Europi, koji je više minimal, tripoidan i usmjeren na setove, dok u SAD-u prevladava moćan zvuk klupskih pjesama (što me podsjeća na stariji europski big beat). Mnoštvo je talenta na cijelom svijetu. Oba mjesta trenutno imaju bujajuću techno scenu! 

Čujemo da uskoro pokrećeš novu etiketu, što nam možeš reći o tome?

Da! Jako sam uzbuđen oko toga jer to sam htio učiniti već dugo i sad se čini da je vrijeme napokon savršeno. Činjenica je da postoji jako malo etiketa koje su dovoljno velike da ti mogu osigurati pristojnu vidljivost samim time što ti izdaju traku. Iako su top DJ-evi i PR prilično esencijalni za uspjeh neke trake, mnogo etiketa naprosto ne ulaže dovoljno u tebe. Posljednjih godinu-dvije ulagao sam u ta područja i dobit je bila golema. U ovom trenutku sam shvatio da ako već sve za svoju muziku radim sam, zašto da je onda i ne izdajem za sebe? Naravno, još uvijek želim objavljivati za najveće diskografske kuće, ali ovo je savršena prilika da izgradim nešto svoje. Plus, mogu proširiti svoj utjecaj i kod lansiranja karijera novih izvođača. Najbolje etikete uvijek rade sjajan posao na pronalasku i razvoju novih talenata.

Bio si vrlo zaposlen nastupajući prije epidemije koronavirusa. Koliko te sve to pogodilo, i profesionalno i osobno?

Profesionalno, to je značilo otkazivanje mnogo nastupa i niže prihode. Ali mimo toga, vrijeme je bilo odlično za refokusiranje i dorađivanje, nadoknadu propuštenog i rad na stvarima koje sam dugo odgađao. Sporija vremena su najbolja za povlačenje poteza za napredak pa sam naporno radio na planiranju budućnosti. Isprva nas je to spriječilo u pokretanju etikete, ali potražnja za muzikom je sada golema pa je pravo vrijeme za kretanje naprijed punom parom. A osobno – mnogo sam više vodio računa o sebi, pravilnom ishranom i vježbom. I usprkos brizi o budućoj zaradi i stanju svijeta, mentalno već dugo nisam bio bolje.

Kriza muzičke industrije ovih razmjera potakla je mnoga pitanja o njezinim fundamentalnim aspektima. Kakve bi reforme volio vidjeti jednom kada se vratimo u normalu?

Čini se kako posljednjih 25 godina industrija nije pronašla konzistentan način da se adekvatno organiziraju tokovi prihoda i tu moramo pronaći bolji balans. U svijetu plesne muzike, dok su prihodi od vinila i CD-ova posustali, izvođači su pokušali pronaći načine monetiziranja merchandisea i živih nastupa, a sada je najveći kanal, živi nastupi, ugrožen pa se ljudi ponovno moraju prilagoditi. Usred sve ove nestabilnosti, mislim da se okrećemo direktnom sistemu podupiranja fanova prema muzičarima. To se definitivno vidi na sajtovima kao što su GoFundMe ili Patreon, kao kod pretplatničkih sajtova. Osobno bih volio vidjeti više edukacije o autorskim pravima u zajednici plesne muzike pa da ljudi ne misle toliko da je ok nekoga potkradati i kopirati, a određena promjena tih prava je nužna i kod streaminga. Ako se tvoja muzika često pušta na online platformama, morao bi od toga moći živjeti.

Koliko je važno da izvođači imaju kontrolu nad svojim radovima? Je li to dio razloga što si pokrenuo svoju diskografsku etiketu?

Da, naravno! Ne shvatite me krivo, objavljivati muziku za druge etikete je sjajno i važno za karijeru. Npr. suradnja ti može pobuditi nove ideje ili možeš naučiti nove vještine promatrajući druge. Perspektiva sa strane je uvijek korisna. Ali ako ćeš 50 posto svojeg rada dati nekome drugom, moraš se zapitati: Što dobivam za tih 50 posto? Mislim da je važno da to sve bude dobro izbalansirano, a to uključuje vlasništvo i kontrolu nad svojim materijalom. Kada ti ljudi, primjerice, pristupe oko licenciranja, to možeš učiniti sam a da ne moraš ići preko nekoga drugog. Ako muziku promatraš kao na portfelj dionica – a prilično je slično – diverzifikacija ti daje veću stabilnost i fleksibilnost. 

Reci nam nešto o miksu koji si sastavio za Klubikon Podcast. Želiš li neke trake posebno izdvojiti?

Sadrži nova izdanja odličnih umjetnika kao što su Luigi Rocca, Dead Space i Tini Gessler, ali i produkcije nadolazećih autora kao što su Kid Cut i Pass the 40. Ima i tri moje trake, uključujući i vodeću “Invisible”, koja izlazi za SNOE Andreasa Hennberga i Beth Lydi. Uključio sam i jedan od dva remiksa vokalne trake “Vibrate” koju izvode Sebastian Park & So Vogue, što uskoro izlazi na Vanilla Ace’s WyldCardu. Prema kraju se pojavljuju i neke dub verzije mojih traka, ali zasad to ostaje tajna.

Što bismo od tebe još mogli očekivati ove godine?

Uz pokretanje etikete, radit ću na proširivanju brenda Unlearn, što uključuje i livestream radijsku emisiju. Posljednjih sam tjedana mnogo naučio o live streamanju. Posljednji takav projekt u kojem sam sudjelovao bio je onaj Groove Cruisea, koji je potrajao više od 12 i pol sati… Svirali smo cijelog vikenda i prikupili 25 tisuća dolara za pogođene pandemijom. Nadam se da ćemo se uskoro moći vratiti tradicionalnijim nastupima. Nedostaje mi DJ-irati za ljude u klubovima. 

Za kraj, koju si traku ove godine slušao najviše?

Bontan i “Shake It” – ima nedvojbenu funkičnost i najviši broj vrtnji na mojem play countu za neku traku iz 2020. godine a da nije moja vlastita. Razbije me svaki put! 

Doc Brown [SC | FB | WEB]