Prošlog tjedna, točnije 8. travnja, napunilo se točno 30 godina od objavljivanja jednog od nevelike šačice albuma za koje s pravom možemo reći da su svijetu predstavili novi muzički žanr i utjecali na daljnji razvoj pop muzike. Tog su dana svoj debitantski album objavili legendarni Massive Attack, jedan član ključnog trojca (uz Portishead i Trickyja) tada ustanovljenog žanra trip-hopa, a čijim su se idejama spajanja soula, downtempa i britanske rejverske tradicije sa sempliranjem, mumljajućim repanjem i breakbeatovima kasnije nadahnjivale i mnoge pop zvijezde.
Bristolski zvuk trip-hopa formiran je djelovanjem prvog britanskog sound-systema The Wild Bunch, čiji su članovi Daddy G, Mushroom i 3D krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovali bend Massive Attack, čije je članstvo već u ideji, a kasnije i u realizaciji, bilo obogaćeno vokalnim gostovanjima starih kolega i prijatelja iz prethodnog kolektiva. Tricky, Neneh Cherry i, posebno, Shara Nelson na predivnoj i legendarnoj traci “Unfinished Sympathy”, udarili su završni pečat na karakteru albuma koji je pri svojem objavljivanju zvučao kao ništa prije njega, iako je bio očito sazdan od postojećih žanrovskih obrazaca, ali usustavljenih na svjež i nov način.
Iako su se, kao što smo već napomenuli, njegovim idejama kasnije mnogi napajali, originalan i jedinstven je ostao i do danas jer njegovu iskonsku alkemiju lovci na trendove nipošto nisu ni bili u stanju ukrotiti, a sami Massive Attack su svoj zvuk na albumima “Protection” ili “Mezzanine”, iako jednako lijepima, odveli u drugim smjerovima. Slavljen već na početku, do danas je “Blue Lines” itekako učvrstio svoju poziciju jednog od najboljih i najvažnijih albuma svih vremena, ne samo kad pričamo o elektronici.
