Veliko istraživanje objavljeno u znanstvenom magazinu Brain, Behavior, and Immunity pokazalo je da su ljudi koji odbijaju cijepljenje u prosjeku manjih kognitivnih sposobnosti, odnosno imaju manju inteligenciju, prenosi Index. Budući da je stjecanje kolektivnog imuniteta na SARS-CoV-2 glavni preduvjet za vraćanje normalnijem životu – ili barem nečemu najsličnijem mogućem – znanstvenici su tijekom pandemije proveli brojna istraživanja utjecaja različitih socijalnih, bihevioralnih, kulturnih i drugih čimbenika na kolebljivost prema cijepljenju.
Ugledni američki nestranački trust mozgova Pew Research otkrio je zanimljivu korelaciju između niza različitih čimbenika i nesklonosti cijepljenju među Amerikancima. Njegovo istraživanje pokazalo je da na kolebljivost, između ostalog, utječu: dob (mlađi su kolebljiviji od starijih od 65), etnička pripadnost (Azijati su najmanje kolebljivi, a crnci najviše), religioznost (ateisti su najmanje kolebljivi, a evangelički protestanti najviše) i politička pripadnost (konzervativci su više kolebljiviji, a liberali manje).
Sada je tim znanstvenika, uglavnom epidemiologa i psihologa s londonskog University Collegea i Sveučilišta u Edinburghu, odlučio stoga testirati povezanost rezultata niza testova inteligencije i kolebljivosti prema cijepljenju na temelju prijava vlastitih stavova. Korišteni su podaci iz studije COVID Survey, koja prati pandemiju, a sastavni je dio studije Understanding Society (Main Survey) koja već niz godina na razne teme prati desetke tisuća kućanstava u Velikoj Britaniji.
Autori su prvo rezultate kontrolirali na takav način da isključe moguće utjecaje dobi, spola i etničke pripadnosti. To je bilo važno učiniti jer je za očekivati, primjerice, da će stariji, koji necijepljenjem riskiraju više, biti manje kolebljivi. No i nakon takve prilagodbe studija je pokazala da je vjerojatnost kolebljivosti prema cijepljenju i dalje značajno veća među osobama s manjim kognitivnim sposobnostima.
S druge strane, kontrola provedena za stupanj obrazovanja dovela je do djelomičnog slabljenja rezultata. Drugim riječima, stupanj obrazovanja utjecao je na kolebljivost (obrazovaniji su bili manje kolebljivi), ali čak i kada je njegov utjecaj isključen, vjerojatnost utjecaja inteligencije na kolebljivost i dalje je ostala značajna. To je bilo za očekivati jer postoji povezanost između kvocijenta inteligencije i stupnja obrazovanja, i to u oba smjera. Naime, ne samo da ljudi viših kognitivnih sposobnosti u prosjeku postižu viša akademska postignuća nego su istraživanja pokazala da svaka godina obrazovanja podiže IQ za oko tri boda.
Znanstvenici u svojem radu ipak ističu da njihovo istraživanje ima jedno važno ograničenje, a to je da se temelji na izjavama ljudi o njihovim namjerama, a ne na njihovom stvarnom ponašanju. Drugim riječima, autori nisu imali informacije o tome tko se od sudionika u stvarnosti cijepio, a tko nije. Naravno, na umu treba imati i to da na kolebljivost utječu mnogi čimbenici, a ne samo inteligencija, te da rezultate treba shvatiti kao pokazatelje statističke povezanosti. Drugim riječima, ne može se reći da je svatko tko je kolebljiv prema cijepljenju neinteligentan i obratno.
No ono što se svakako može reći je da će onaj koji je kolebljiv prema cijepljenju, ili se izravno odbija cijepiti, zaista imati mnogo više problema s upadima na različite evente.
