Za svoj je nadolazeći party Baltazar ekipa pozvala jednog od najbitnijih i najinovativnijih autora plesne glazbe – britanskog veterana koji se odaziva na ime Steve O’Sullivan. Čak i ako ste premladi da biste se sjećali traga koji su njegova izdanja ostavila u drugoj polovini 90-tih, vrlo je moguće da ste zadnjih par godina u setovima imali priliku čuti ploče iz njegove čuvene zelene edicije, rana Bluespirit izdanja ili bezvremenske EP-e kao što je “Street Sadness“. Specifični minimal dub techno zvuk koji je tad plasirao praktički je postao predložak za suvremeni underground techno, pa te trake doslovno zvuče kao da su izašle danas.
Naravno, bilo bi površno uzimati u obzir samo rani materijal. O’Sullivan je putem svojih etiketa Mosaic, Bluespirit, Bluetrain i Green u zadnjih 20 godina sustavno izbacivao isključivo vrhunski materijal, bez potrebe za komercijalnim profiliranjem. Njegova beskompromisna potraga za kvalitetom u klupskom zvuku osigurala mu je kultni status među poznavateljima istinskog podzemlja, a on i dalje nastavlja s nepretencioznim istraživanjem dubokih sfera klupskog zvuka. Tome svjedoči njegov nedavni EP “Sullric” na kojem mu je suradnik bio Ricardo Villalobos – bacite uho, a zatim se u nastavku upoznajte s ovim skromnim, iskrenim i inspirativnim umjetnikom.
Pošto imaš sklonosti i prema house i prema techno zvuku, otkrij nam – koji se prvi pojavio u tvom životu? Je li se možda radilo o nekom od ranijih elektroničkih stilova, kao što su krautrock ili EBM? Reci nam nešto o najranijim iskustvima s elektroničkim zvukom i scenom!
Možda će nekima zvučati čudno, ali kad sam počeo pratiti elektroničku muziku nije bilo ni housea ni techna, s tim su me zvukom upoznali Depeche Mode, New Order i rani electro. Zatim sam otkrio nešto opskurniju elektroniku, a tek nakon toga house, techno, rejvove i sve ostalo što je postalo dijelom ove scene.
Čini se da je tvoje ime postalo sinonim za pojam “dub techno”. Uz očite razlike koje nose dub i techno zvuk, kao i njihove scene, što bi izdvojio kao njihove zajedničke karakteristike? Opiši ključne kvalitete ovih žanrova koje omogućavaju da se tako prirodno stapaju unatoč razlikama u brzini, tehnikama umiksavanja i sl.
Podjednako volim dub i techno, pa smatram da njihovo stapanje donosi savršenu mješavinu – kad se izvede na pravi način. Ako uzmemo u obzir zajedničke karakteristike, sve je u minimalizmu povezanom s teškim, pulsirajućim basevima, jednostavnim akordima i korištenju efekata da bi se razvila prostrana, svemirska i psihodelična atmosfera. Stvaranje trake iz tako jednostavnih ideja producenta doista navodi na kreativnost, a upravo mi se to najviše i sviđa kod ovog zvuka. Čini se kao da je to jednostavno, ali ponekad je situacija drugačija: što je ideja jednostavnija, to ju je teže izvesti, jer se ne možeš skrivati iza uobičajene strukture pjesme. Pronaći savršeni loop je teže nego što misliš!
Izbacio si i nešto klasičnog deep housea pod aliasom Bluespirit. Smatraš li taj pristup drugom stranom svoje ličnosti? Što smatraš jedinstvenim za house groove, a da se ne može izraziti kroz techno?
Izludio bih kad bih stvarao samo jedan tip glazbe, pa me snimanje različitih stilova čini svježim i pomaže više od svega da mi cijeli proces ostane zanimljivim. Ponekad mi je energija na visokoj razini, pa studijske akcije donose više tvrdoće i techno oštrine, dok drugim danima tražim više opuštenih vibracija, pa nabacim house kapu istražujući taj smjer. Sve nosi svoj okus, ali kekad ih je najbolje pomiješati i upravo u tome leži zvuk etikete Mosaic.
Dosta je tvojih starih ploča u zadnje vrijeme doživjelo “preporod”! što stoji iza tog fenomena? Misliš li da je riječ o nostalgiji ili je tvoj stil jednostavno bio proročanski?
Bez određenih DJ-a koji predstavljaju “staru” glazbu novim generacijama ovaj preporod vjerojatno ne bi bio toliko intenzivan, a možda se ne bi niti dogodio – hvala im! Nisam siguran je li stil doista bio proročanski, ali se u današnjem zvuku definitivno mogu čuti odjeci onog što su Mosaic i brojne druge etikete izdavale kasnih 90-tih. Činjenica da te stare trake i dalje funkcioniraju i rezoniraju s ljudima mora značiti da smo tad zbilja radili nešto ispravno.
Uz studijsku magiju, poznat si i po live nastupima. Kako bi usporedio izvedbu live-acta s DJ-anjem, ako uzmemo u obzir fleksibilnost, povezivanje s publikom i odgovaranje na specifičnu vibraciju? Koliko prostora ostavljaš za improvizacije?
Razlika je doista bitna: slušati glazbu jednog producenta sat ili dva može biti naporno, pošto je raspon glazbe koja im je dostupna puno ograničeniji nego DJ-ima. kao live act nastupaš među DJ-ima, pa je bitno da se flow ne prekida kroz noć.
Pristupam tome kao što bi pristupao i DJ… Možda znam s kojom ću trakom započeti da najavim atmosferu, ali odandje sve ovisi o reakciji publike i kvaliteti razglasa. Nikad ne sviram isključivo jedan stil, pošto volim da mi setovi imaju dinamiku s usponima i padovima, a da iskoristim i jedan izlizani DJ klišej – da povedem ekipu na putovanje.
Ostavio si značajno nasljeđe kao izdavač – Mosaic i sve pod-etikete su isporučile priličnu porciju zapaženih izdanja kroz više od dva desetljeća. Ipak, većina toga je i dalje low profile i underground. Kako si uspio održati kvalitetu bez guranja svog materijala ljudima pod nos i agresivnog PR-a? Smatraš li da bi takva metoda mogla biti uspješna i danas?
Mosaic nikad nije bio i neće biti na komercijalnom nivou etiketa kao što su Drumcode i slične. Radi se o puno opskurnijem zvuku koji zauzima određenu nišu, pa agresivni PR zapravo ne bi funkcionirao, a samim time nije niti potreban. U danima prije interneta, “underground” scena je bila doista underground, a PR se uglavnom nije niti prakticirao kod etiketa kao što je Mosaic. Jednostavno sam se fokusirao na glazbu i srećom, bilo je dovoljno ekipe zainteresirane za ploče, što mi je omogućilo da nastavim s uspješnom serijom izdanja.
Danas su, očito, prilike znatno drugačije. Tržište vinila se smanjilo, a čini se da je svatko koga sretnete vlasnik etikete, tako da je konkurencija oštra. Postići da netko zamijeti vašu glazbu je puno teže, pa mogu razumjeti zašto se koriste agresivnije tehnike promocije. Opet, etikete kao što je Cabaret i dalje nastavljaju uspješno poslovati uz minimalnu promociju, tako da je i dalje moguće opstati na underground polju ukoliko je glazba visoke kvalitete.
Ako ostavimo postrance čisti hedonizam, koja je uloga klupske muzike i vezane scene u današnjem svijetu? Smatraš li da su njeni prvobitni ideali i dalje živi i snažni?
Velikim komercijalnim događajima koji dominiraju medijima plesne scene zasigurno manjka tog duha, ali na “underground” nivou i dalje opstaje raznovrsnost ideja i “starih” ideala, a tome svjedočim svakog tjedna na svojim putovanjima. Istinski entuzijazam za glazbu, izostanak potrebe za ocjenjivanjem i osuđivanjem i širok raspon ljudi koje viđam na ovim partijima čine ovu scenu i dalje posebnom, a stvarno je lijepo vidjeti da te stvari opstaju nakon svih ovih godina.
Sa svojim iskustvom na elektroničkoj sceni, znanjem o njenom razvoju i evoluciji njenih pravila, kako zamišljaš godine koje dolaze? Gdje je tvoje mjesto u njenoj budućnosti? Pruži nam neke detalje i o kratkoročnim planovima, vezano za nadolazeće projekte i izdanja.
Evolucija je nužna svakih par godina kako bi se situacija osvježila, ali što se tiče proročanstava, volio bih imati kristalnu kuglu… Možda će se trenutni interes za electro, breaks i IDM razviti u nešto svježe – samo će vrijeme pokazati!
Što se mene osobno tiče, dok god postoji interes za glazbu koju stvaram i dok osjećam da imam nešto bitno za izraziti na kreativnom polju, nastavit ću s onim što mi ide najbolje. Za Mosaic uvijek tražim nove autore i nadam se da ću kroz naredne godine u svom inboxu pronaći Villalobosa nove generacije.
Kroz idućih par tjedana se spremam izbaciti par remikseva, a idući mjesec na Mosaicu izlazi EP “Different Strokess” koji sam snimio s novim talentom iz Londona koji se zove Frazer Campbell. Mislim da smo odlično uhvatili duh starih ploča, a iskremo mislim i da je ovo jedno od najboljih izdanja na kojima sam radio, pa me to ispunjava s puno pozitivne energije za budućnost.
Poznaješ li našu lokalnu scenu? Imaš li možda nekih uspomena iz ranih rejverskih dana ili iskustva s izdanjima nekih zanimljivih izvođača iz regije?
Bit ću iskren… Moje je poznavanje vaše trenutne scene prilično ograničeno, pošto su nedavni nasupi na hrvatskim festivalima imali internacionalne line-upove. Ipak, čuo sam o sjajnim iskustvima od prijatelja koji su nedavno svirali kod vas, pa jedva čekam vidjeti kako su stvari napredovale otkako sam zadnji put svirao u Zagrebu 2001. godine – imam lijepih uspomena na tu večer, a siguran sam da će ovaj vikend biti još bolji!
Odaj nam nešto o vibracijama koje nam donosiš! Što možemo očekivati, osim neočekivanog?
Bez da odajem previše toga, mogu sigurno reći da možete očekivati ponešto dubby house i techno zvuka u nekom trenutku mog seta!
Steve O’Sullivan nastupa 10.6. u zagrebačkom klubu Željezničar, u sklopu MazoTon programa koji organizira glazbeno-scenska udruga Baltazar. Steve će svirati live-act, baš kao i Dacho, novi član Baltazar kolektiva. Za DJ pultom će se naći Brighton i Nebuloz, za vizualni aspekt će se pobrinuti Daniel Šivinjski, osnivač Transpectar kolektiva, a moćan razglas će osigurati Saso Mange Soundsystem.
