‘Problems d’Amor’, ime je kultne pjesme izdane od strane talijanskog labela Materiali Sonari, koja je svoj vrhunac ostvarila je 1983. godine. Za taj mega-hit koji volimo i dan danas zaslužan je ni više ni manje nego legendarni talijanski glazbenik Alexander Robotnick, punog imena Maurizio Dami. Iako mnogi ljubitelji elektronske glazbe znaju za Alaxandera, o njemu se, uzevši u obzir na ono što je sve radio preko 30 godina i što i dalje radi, možda ipak ne zna mnogo. Ukratko smo odlučili rezimirati njegovu glazbenu karijeru koja je prilično šarolika.
PIŠE: Nina Tomljanović
Na talijanskoj glazbenoj sceni 80-tih godina debitirao je kao osnivač i član talijanske grupe Avida, zajedno sa Stefanom Fuochiem, Danielom Trambustiem te Stefaniom Talini. Avida je u ono vrijeme u Italiji itekako stekla veliki broj svojih slušatelja, a deklarirala se kao ‘cabaret-dance’ muzika prožeta smiješnim lirskim dijelovima.
Godine 1984. pridružio se skupini Giovanotti Mondani Meccanici – bila je to talijanska multimedijska tvrtka specijalizirana za kompjuterske grafike i umjetničke instalacije, a radili su glazbu za kazališne predstave i razne performanse. Ubrzo nakon toga, 1986. godine osniva grupu sa još dvoje glazbenika nazvanu Data from Africa. Nisu nikada objavili niti jednu vlastitu pjesmu, ali su zato imali svoju publiku koja je voljela plesati na disko glazbu s udaraljkama sve do 1990. godine.
Tri godine kasnije, 1993. osniva još jedan bend zajedno sa indijskom flautisticom Boliwar Mirandom i Ettoreom Bonafeom nazvan Music for Meditation koji se kasnije zvao Masala. Samo godinu dana kasnije započeo je suradnju s indijsko-talijanskom grupom Govinda i tu je Robotnick bio zadužen za produkcijski dio posla.
‘The Third Planet’ ime je sljedećeg Robotnickovog projekta kojem se pridružuje 1996. godine, a zasniva se na multi-etničkoj glazbenoj grupi koja kombinira tradicionalni glazbeni izričaj iz Kurdistana, Alžira i Indije sa modernim zvukovima 90-tih godina.
Početkom 2000. godine Robotnick dolazi na ideju da pokrene svoj vlastiti label, te 2002. godine to i ostvaruje pokretanjem Hot Elephant Music labela. Tim potezom vrača se elektro zvuku te općenito dublje zaranja u elektroniku, a od tog trenutka pa sve do danas započinje njegova DJ karijera. Tako je 2003. godine u Francuskoj na nagovor elektro dvojca Miss Kittin & The Hacker odvrtio svoj prvi set i Robotnick od tada već dugi niz godina nastupa po brojnim klubovima i stvara nove trake. Te iste godine surađuje sa Maxom Duranteom i Teomadom te producira album ‘Oh no Robotnick’, a ostvaruje suradnju i sa Hackerom i Kikom te rade na ‘Viens Chez Moi’ koji izlazi na EP-u ‘A. Robotnick – Les Grands Voyages De L’Amour’ za francuski italo-dosco label Hot Banana. U listopadu iste godine objavljuje kompilaciju ‘Rare Robotnick’ na kojoj se nalazi zbirka odabranih vintage materijala.
Konstantno fasciniran zvukom sintisajzera, zajedno sa prijateljem i entuzijastom analognog zvuka Ludusom Pinskyjem dolazi na ideju skupiti gomilu starih sintisajzera i jedinstvene analogne opreme bez laptopa te snimiti stari elektro zvuk 80-tih. Ta ideja, nazvana ‘The Analog Session’ itekako im je uspjela! Iz svega je nastao album i live turneja na kojoj improviziraju techno-disco zvukove. Posljednji takav album, nazvan ‘April’, izišao je u siječnju 2012. godine.
U listopadu 2005. godine započinje suradnju sa nizozemskim labelom Créme Organization koji mu izdaje material pod nazivom ‘Krypta 1982′ (‘Rare Robotnick’s 2)’, a 2008. godine izdaje kompilaciju remixeva s njegovog zadnjeg albuma ‘I’m Getting Lost In My Brain’ (‘Remixes From My La(te)st Album’).
Label This is Music LTD sa sjedištem u Londonu i Los Angelesu 2009. godine izdaje ‘Obsession 4 the Disco Freak’ u što su uključeni remixevi David Carrette, Heavy Foota i Rory Philipsa.
Posljednjih nekoliko godina Robotnick se posvetio izradi ‘home made’ video materijala poput ovog:
