Valkana Beach Festival je ostao zapamćen kao prvi masovni spektakl elektroničke glazbe na Jadranskoj obali, ali njegov organizator danas preferira kvalitetu ispred kvantiteta.
Prije tjedan dana, Marc je s Brleetom i Jagnjetom startao Alluvion rezidenciju u ljubljanskom klubu ZOO, a tad su nam predstavili svoj program. Posebna atmosfera stare tvornice duhana ostvarila je sasvim drugačiji doživljaj od onog na open-air festivalima, koje je organizirao kao mladi promotor, prije gotovo 20 godina. Interesirao nas je njegov put sazrijevanja, kao i zvuk kojim se bavi danas, pa nam je snimio iznimno ugodan podcast bogatog i dubokog zvuka, ali i odgovorio na neka pitanja.
Radio si legendarni Valkana festival u Puli, koji je mnogima ostao u sjećanju kao jedan od vrhunaca regionalne klupske scene. Koja te ideja vodila da ga organiziraš? Po čemu se tadašnja vibra razlikuje od današnje?
Daleke 1996-te, kad sam počinjao organizirati partyje, scena je bila vrlo mala, a partyji su bili više-manje za kojih stotinjak ljudi (čast izuzecima – kad su Austrijanci organizirali bilo bi i do 1000) … Bio sam, recimo to, prvi “lokalac” koji je napravio veći party, a na početku mi je ideja vodilja bila fascinacija elektronskom glazbom i taj “hippie” osjećaj na partijima kojeg sam uvijek volio, gledajući snimke psihodeličnih 60-tih i 70-tih… Imao sam doživljaj da je to naš hippie moment, te uživao što sam više mogao.
Kad mladi ljudi ulaze u klupsku scenu, ono što ih često nosi je kombinacija pubertetske ludosti, agresivnih i brzih ritmova, te prvih susreta s kemijskim drogama. Kad prvobitna ludnica izliže svoju čar, okreću se finijim i kvalitetnijim žanrovskim oblicima te glazbe. Kako je kod tebe tekao proces klupskog sazrijevanja?
Direktno sam iz punk muzike uletio na rave i bila je to ljubav na prvo slušanje. Naravno da smo se i “rekreirali” kemijskim drogama, ali u mojoj smo se ekipi onda “rekreirali” i sa i bez partija, sve sami rekreativci. Kod mene to nije baš klasični slučaj, pošto sam imao dobre učitelje i odmah sam počeo slušati kvalitetni house. Zahvaljujući lokalnim pulskim DJ-ima, poput DJ Goga, Alena Sforzine te Zoki Brava, bio sam dobro upućen u ono što je kvalitetno i vrijedno slušanja. Pošto je tada bilo teško doći do tehnike, znanja i ploča, a ja sam pošto-poto htio biti dio scene, prvo sam se bacio u organizaciju partija, što je na kraju kulminiralo festivalom od 20000 ljudi…
Koji ti je danas omiljeni groove? Kad radiš produkciju, težiš li tome da budeš u toku, da ideš korak ispred ili ti je svejedno što prevladava na tržištu?
Ne gledam glazbu kao tržište .. biram glazbu po uhu i povjerenju u neke DJ-e, odnosno etikete. Nakon što sam mu poslao svoj mix, jedan mi je poznati splitski DJ i promotor rekao: “dobar je , ali je dosta trendi” – tad sam po prvi put pomislio da ipak pratim trendove u glazbi, iako nesvjesno. U svojoj produkciji se trudim koliko mogu i znam, ali još uvijek mislim da ne znam ništa, odnosno jako malo (iskreno). A omiljeni groove – pojma nemam, zadnju mi se godinu jako sviđa Recondite i volim njegovo razmišljanje o groove-ovima i samoj produkciji, čistoća i punoća u isto vrijeme.
Trake ti imaju detaljno namještene elemente i poliran zvuk. Koliko ima improvizacije pri njihovom nastanku, a koliko ih podešavaš prije nego ih izdaš?
Podeševam ih masu i volim da je ispeglano, a ima jako malo improvizacije (nažalost). Zapravo sam tek početkom ove godine ozbiljno sjeo u studio, što se tiče house glazbe, pošto u zadnjih desetak godina više-manje radim produkciju s bendovima… Računam da bi se prvi ozbiljni rezultati mogli vidjeti krajem 2016-te, odnosno početkom 2017-te. Dobro vladam tehnikom i produkcijom, ali na idejama sam još uvijek dosta slab.
Kad vrtiš glazbu, smatraš li bitnijim ispoštivati generalnu formu jednog žanra ili ih radije kombiniraš? Čime voliš iznenaditi publiku?
Volim određeni žanr i trip kojeg želim ispričati. Težim perfekciji, zato i ne volim preduge setove i nepredvidive kombinacije. Prije par dana mi kaže Molnar da samo matori ne vole duge setove, pa vjerovatno i ja spadam u tu kategoriju, pošto sam kao mlađi težio puštati čim je duže moguće. Volim iznenaditi sebe i druge nekim svojim editima pjesama, a ako je stvarno dobra vibra, volim se apsolutno prepustiti momentu jer onda većinom ide sve samo od sebe… Pošto nisam baš tip dj-a “skakutala” po stage-u, prijateljica mi kaže da volim iznenaditi publiku time što jednom dignem ruku u zrak i zamašem, hehe. Iskreno ću reći da i nema baš puno mjesta gdje mogu puštati glazbu koju ja volim i to je bio definitivno i razlog zašto smo pokrenuli već spomenuti projekt Alluvion. Također, scena je pretrpana tech house-om kojeg baš i ne volim.
Iznesi svoje mišljenje o tehnološkim novotarijama u DJ svijetu, kao što je puštanje digitalnih traka, sync tipka, efekti… Koje pozitivne i koje negativne strane vidiš u smjeru kojim tehnologija napreduje?
Vidim da se vodi dosta polemika oko tih sync dugmeta, loopova, efekata itd. no moje je mišljenje da bi trebali više polemizirati oko izbora glazbe koju DJ pušta jer je u osnovi DJ “selektor glazbe” i tu je da nas dobro raspleše i zabavi, te naravno, iznenadi svojim pečatom, odnosno stilom. Tehnika se razvija i sada je puno ljudi dobilo šansu da bude DJ, što je izvrsno, jer će se oni najbolji još bolje isprofilirati, a neki mlađi dobiti šansu, koju možda bez ovakog razvoja tehnologije ne bi nikada imali. Uzmemo li u obzir da ti za profi rad trebaju 2x Pioneer 2000 + neki recimo XONE 92 mixer, tu smo već na oko 5000-6000 eura… Možeš samo sanjati o tome kao mladi DJ bez bogatog tatice. Mislim da bi trebalo podržati DJ-e koji puštaju ploče i to samo iz razloga što je to jedini način da autor proda svoju glazbu i da si osigura kakvu-takvu egzistenciju … Imam u svojoj zbirci negdje oko 1000 vinila.
Prije tjedan dana si imao prvu Alluvion večer – kako je prošlo, zvuk i atmosfera na razini? Koje su reakcije publike i gostujućih DJ-a?
Prvi Alluvion party prošao je odlično. Sve ono što smo mogli samo sanjati… pun klub, odlična atmosfera i ljudi koji su došli prvenstveno radi glazbe. Možda mi je ovo prvi put u životu da nisam imao niti jedan organizacijski problem, što mi je radilo dodatnu nervozu jer sam stalno bio u isčekivanju neke iznenadne i nepredvidive situacije, no nije je bilo srećom. Gostujući DJ-i Kristijan Molnar i Ilija Mandić odradili su izuzetan posao te mislim da su i oni zadovoljni. Ovo nam je stvarno vjetar u leđa za slijedeći party kojeg imamo u subotu 12.12. a dolazi nam jedan i jedinstveni Petar Dundov.
Zadnja je suradnja u produkciji bila s Brlee-tom. Sprema li se još koja ili je na repertoaru solo izdanje? Očekuje li te nakon ove rezidencije i neki nastup u regiji?
Za sada nemam u planu solo izdanja, no, osim što smo Brlee i ja dovršili prve tri pjesme, dovršavamo još dvije, koje ćemo uskoro i predstaviti. Pjesme smo upravo počeli slati i na etikete, te dogovaramo izdanja, plan nam je da krenemo sa izdanjima početkom 2016-te godine. Naravno da očekujem i neki nastup po regiji, ali o tome ne odlučujem ja nego organizatori, a pošto ne radim na varijantu “zovi ti mene pa ću ja tebe”, to će sigurno biti dug i težak put.
Kako si se vodio izborom zvuka za podcast? Nadam se da u njemu ima i tvoje produkcije.
Spremio sam jedan poseban podcast i po prvi put sam ušao u kombinaciju deep techna i minimal house-a. Ovaj je mix nastajao u mojoj glavi (i laptop folderu) sigurno već nekih godinu dana. Taman je prije nekih desetak dana sazrio i bio spreman da ugleda svjetlost dana i točno tada me Klubikon zamolio za podcast… Eto, prirodno i spontano se desilo da ću se predstaviti sa ovakvim zvukom i to me jako veseli. Pošto je ovo malo eksperimentalnija selekcija, nisam našao mjesta niti za jednu svoju produkciju, koja bi spontano legla, a da je ne “uguram” unutra. Tretiram svoju glazbu kao i svu ostalu i ne razmišljam s namjerom da je moram staviti kako-tako. Da budem brutalno iskren, još nisam toliko fasciniram svojom glazbom da bi je forsirao u svojim setovima, pošto na setove gledam kao selekciju najbolje kreme koju sam sakupio u jednom vremenskom razdoblju.
Marc Grabber
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
