raum.null: skrivena pulsiranja primordijalne buke

Srpsko-austrijski techno tandem poklanja snimku nastupa s Filipom Xavijem na Bivšem Raveu i otkriva apstraktne audio-vizualne koncepte.

Prije desetak dana, u Drugstore Beograd se odvio dvodnevni program Bivši Rave, na kojem je prva večer bila rezervirana za live-act nastupe domaćih protagonista industrijske struje techna, ali i srodnih žanrova. Tu se ujedno odvio i prvi zajednički nastup Filipa Xavija i raum.null, koji imate priliku čuti u cijelosti!

Nedavno izašli EP raum.null nas je ugodno iznenadio, pa nas je zainteresirala pozadina djelovanja ovog projekta. Chrisu i Dobrivoju smo nabacili par pitanja i dobili vrlo zanimljive odgovore. Bacite uho na svježu live snimku i uskočite u njihovu viziju suvremenog zvuka!

Najprije: odakle ime projekta i kako se dogodila poveznica Austrije i Srbije?

raum.null (nulti prostor) ukazuje na potencijalno postojanje egzistencijalne Ništice, skrivenog polja sile unutar praznine trodimenzionalnog torusa – to je znanstveni model koji opisuje jedan od mogućih oblika svemira. Osim toga, ukazuje i na apstraktni osobni prostor koji svatko posjeduje. Taj je prostor, vjerujemo, oblikovan različitim prirodnim i društvenim silama, a upravo iz njega svaka osoba vuče životno i stvaralačko nadahnuće.

Prvi smo se put susreli 2012-te, na Resonate festivalu u Beogradu, gdje je Dobrivoje održavao soundscape radionicu. Prilično smo brzo zaključili kako obojica volimo koncept glazbenih droneova. Ubrzo smo počeli radti u njegovom studiju, ali smo tek krajem 2014-te izdali naš prvi EP “Ghosts” na Belgrade Dubs, pošto su naše definicije suvremene techno glazbe i produkcijskih procesa s vremenom evoluirale.

Dok su vam ploče potkovane techno ritmom, imali ste i live nastupa gdje se apstraktna industrijska buka raspliće bez plesnih elemenata. Koje su razlike između ova dva pristupa, a što ih čini srodnima i povezuje u raum.null?

U umjetničkom smislu, paralelno slijedimo dvije strategije – prvenstveno: umjetnost izvođenja buke, a zatim, produkciju techno glazbe i njeno izvođenje uživo. Nastupi su strogo bazirani na umjetničkom konceptu – uvijek su potaknuti aktualnom političkom ili kulturnom temom ili aspektom ljudskog ponašanja, što zatim koristimo kao apstrakciju oko koje gradimo zvučni i vizualni okoliš. Sama produkcija techno glazbe je pogonjena konkretnom idejom o tome kako bi ta glazba trebala zvučati početkom 21. stoljeća (prema našem osobnom mišljenju, naravno). Zbog toga je iznimno fokusirana na droneove i teški plemenski groove, uz čitav set emocija, a sve to je strukturirano kroz slojeve ritmova koji se neprekidno razvijaju.

Prije stotinu godina, talijanski futurist Luigi Russolo je u prilično nadahnutom manifestu opisao glazbu kakvu i vi radite danas, premda tada tehnologija nije dozvoljavala ovakve vratolomije. Svejedno, čini se da nije puno izostavio u svojim megalomanskim nagađanjima – mislite li da se još može prevazići neke granice u elektroničkoj glazbi ili sve ostaje na istraživanju zadanog prostora?

Čini nam se da je Russolo izravno napadao mantru harmonije u glazbenoj produkciji svoga vremena. Vjerojatno je ukazivao na vrijednost disonance u glazbenoj kompoziciji, što mi iznimno cijenimo. To je prije stotinjak godina bio prilično provokativan koncept. Mi ipak tražimo nešto drugo, u potrazi smo za ultimativnim droneom, meta-droneom – ili, kako to volimo zvati: primordijalnom juhom buke. U našem glazbenom konceptu postoji drone svih droneova. Kao i kod pozadinskog zračenja u nama poznatom svemiru, može se detektirati, ali nije moguće trenutno deducirati njegove sub-droneove. Vidimo sebe kao arheologe zvuka, koji izoliraju droneova i njihova skrivena pulsiranja (izvorni groove) iz primordijalne juhe buke.

Osim što se bavite industrijskim sivilom, raskolili ste i nanovo sagradili sevdah “Što te nema”, koristeći za sirovinu izvedbu grupe Sevdah Takht. U izvorniku, pjesma koristi arhaične motive i odsvirana je posve akustično – kako je bilo raditi s materijalom koji nije obuzdan fiksnim tempom, ali nije niti apstraktni zvuk struje?

Napravili smo ovaj reshape (frazu smo preuzeli od velikih Autechre) kako bismo ukazali na postojanje zajedničkog emocionalnog sadržaja u akustičnoj i elektroničkoj glazbi, te na mogućnost zahvaćanja i daljnjeg razotkrivanja potisnutih emocija, koje su toliko bitan dio sevdaha. Dok smo razvijali ovaj reshape, na umu su nam bili radovi Portishead i Sofa Surfersa.

Na fejsu ste se pohvalili kako ste u Novom Sadu davali lekcije iz techno estetike za live-scenografiju. Koja su bitna načela koja koristite u planiranju i izvedbi? Imate li kakav dostupan, jednostavan i efektan trik za podijeliti?

Na Fakultetu tehničkih znanosti u Novom Sadu smo prikazali naš pristup audio-vizualnim nastupima baziranim na eksperimentalnoj techno glazbi. Također, u rujnu 2015-te smo prikazali naš umjetnički i tehnološki pristup i na novosadskoj konferenciji “Radikalni prostor među disciplinama” , za koji smo napisali i službeni tekst. Ugrubo sažet, taj pristup se može definirati ovako: “raum.null nastupi su krojeni prema svakoj specifičnoj lokaciji. Naši su nastupi rituali poništenja općeprihvaćenog shvaćanja o korištenju određenih prostora. Prostore za nastupe biramo pažljivo i doživljavamo ih kao instrument, koji se mora svirati drugačije od izvorne namjene ili onoga što se čini ispravnim. To zahtjeva efikasan tim izvođača, koji je spreman ignorirati tradiciju prostora i vezana očekivanja publike.”

Bavite se izdavaštvom na etiketi Belgrade Dubs: ploče koje izdajete teže 180 grama, a većina je traka zabilježena na 45 okretaja, što naginje perfekcionizmu. Da li se razlika zbilja čuje kad ih DJ vrti u klubu?

Imamo tendenciju polako i temeljito birati medij kroz koji izražavamo svoje ideje. Upravo zato i kreiramo audio-vizualne nastupe prema samom ambijentu, a zato smo i odabrali vinil kao glavni medij za naš noise-techno. Vinil savršeno odgovara našoj ideji primordijalne juhe. Doživljavamo ga kao komad primalne materije, koja je oblikovana kompleksnim industrijskim procesom, za vrijeme kojeg se urezani zvukovi ponovno oblikuju i bivaju obogaćeni suptilnim nesavršenostima koje nameće ovaj medij.

Na Bivšem Raveu vam se u ceremoniji pridružio Filip Xavi. Koja je vaša, a koja njegova uloga u izvedbi?

Filip producira posebno plesan groove, što pruža vrlo zanimljiv doprinos našem subliminalnom pristupu izgradnje i izvedbe techno glazbe. Zapravo, on pruža našim zatamnjenim loopovima oživljavajuću snagu, veselu šizofreničnu vibraciju, koja oscilira između radosne smirenosti i divljeg uzbuđenja. Naši live-actovi imaju element fuzzy logike, matematičke vjerojatnosti nečeg neočekivanog, koje se zbiva uslijed analognoe prirode naših instrumenata, kao i naših oscilirajućih raspoloženja za vrijeme nastupa. Izvodimo ritual primalnog instinkta, koji ima plemenski duh i pomalo je van kontrole.

Radite li štogod na promociji po inozemstvu? Imate li u planu nastupe preko granica vaših domovina? Što ste zasad zacrtali za 2016. godinu?

Upravo smo u zadnjem stadiju razvijanja naših nastupa uživo u techno klubovima, s Filipom Xavijem. To će biti zaključeno u rano proljeće 2016-te, a zatim ćemo krenuti s nasupima po Europi. Bilo bi svakako lijepo posjetiti Zagreb. Dugoročno gledano, doista bi voljeli nastupati u Japanu. Ta zemlja ima kulturu vrlo specifične vrste industrijskog techna, a i ploče nam se tamo prodaju.