Slovenski klupski veteran je u novom zaletu, što možete čuti na nedavnim izdanjima, kao i na traci “Sarbeum”, koju premijerno predstavljamo i poklanjamo!
Alexova karijera seže duboko u 90-te: rano se primio gramofona, a kad se bacio u produkciju, surađivao je s Umekom – s njim je dosta radio u studiju, ali i nastupao na turnejama. Među njegove slavne kolege spadaju i pioniri industrijskog zvuka Laibach, koji su s njime radili na albumu “LAIBACHKUNSTDERFUGE”. Žanrovski, materijal mu seže od agresivnijeg, abrazivnog techno zvuka do groovy tech-housea, ali ga uvijek obilježava neki originalni, pomaknuti moment koji odskače od pravila žanra, ali se idealno uklapa u cjelinu.
Ovom nam je prilikom ustupio sanjarsku traku “Sarbeum”, Praskav i sočan, tech beat vozi duboku bas-liniju, a prozračni padovi ispunjavaju atmosferu širokim potezima kista. U pažljivo odabranim trenucima, eterični motivi preuzimaju dominaciju nad zvučnom slikom, samo da bi dinamiku priče nagradila nova porcija ritma. Naravno, ova traka predstavlja samo djelić opusa Alexa Longa, a njegov zanimljivi uvid u razvoj plesne scene, produkcijske metode i DJ tehnike otkrijte u nastavku!
Opiši nam malo kakva je bila situacija na slovenskoj sceni u razdoblju kad si odlučio na njoj zauzeti aktivnu ulogu za DJ pultom! Zbog čega si prihvatio tu ulogu i što si točno želio prenijeti ljudima? Na koji je način kroz godine evoluirao tvoj pogled na svijet clubbinga?
Moja aktivna uloga za DJ pultom počela je tamo negdje 1998. godine, ali inače sam elektroničku scenu počeo pratiti dosta ranije. Za “klik” i beskrajnu ljubav su zaslužni nevjerojatno hipnotički zvuci sintisajzera i ritam mašine synth-popa krajem 80-tih i početkom 90-tih. Devedesete su bile vrh pravog undergrounda, a negdje krajem devedesetih scena je masovno eskalirala zahvaljujući Umeku i Valentinu Kanzyaniju, koji su baš nekako u tom periodu dobili i šire međunarodno priznanje. Bila su to vremena prepunih klubova i open air festivala. Cijela generacija pravih partyjanera.
Moj DJ put se ostvario više slučajno, nego što sam to konkretno zaželio. Inače, brat školskog druga je poznati slovenski house DJ Jaka, pa bismo se poslije škole svaki dan zabavljali u njegovom studiju i tako sam se nekim skrivenim talentom brzo naučio vještinama za gramofonima, te sam se u simbiozi ljubavi prema elektroničkoj glazbi s novostečenim znanjem za gramofonima odlučio iskušati i kao pravi DJ.
To zbog čega sam prihvatio tu ulogu je čar cjelokupne priče – zabavljati, educirati i predstaviti publici tvoj pogled i tvoju priču žanra elektroničke glazbe kojeg sviraš. U klubu volim biti blizu ljudima, ne volim kad su DJ pultovi visoko i daleko od ljudi, volim osjećati energiju, koju tako mogu u potpunosti i vratiti.
Što se tiče clubbinga, kroz cijeli taj period došlo je do različitih situacija – od početka kad je, recimo, bio neki vrh, puni klubovi, razvijena scena, do perioda gdje je scena praktički potpuno stala, pa i do te situacije da nije bio otvoren gotovo nijedan klub. Zatim se polako oporavljalo do današnje situacije, gdje još uvjek nije neka dobra situacija ali na dobrom smo putu. Mladima u srednjoj školi je i nužnost i pravo da se zabavljaju, ali idu tamo gdje je najviše ljudi, a to su nažalost cajke i EDM partyji, pa moramo biti redoviti, povezani i kvalitetni u svojim ciljevima ako želimo opet imati prepune klubove i festivale.
Klupska glazba često zvuči kao koncentrat različitih žanrova, čiji su elementi minimalizirani i zgusnuti u srž. Elemente kojih žanrova voliš naći u trakama koje vrtiš i produciraš?
U mojim ranijim produkcijskim izdanjima umalo da nema trake na koju bi se moglo plesati. Volim izvorne elemente elektronike, od zvuka 808 i 909 ritam mašine do znakovitih synth zvukova koje sam u posljednje vrijeme nekako ukomponirao u moderan stil techna i tech housea. Inače se ne ograničavam u kreativnosti, ali u glazbi koju stvaram volim priču… Tool trake nekako nisu moj đir, mada se ponekad ukopam i u takve projekte.
Na koji način biraš trake za svoje setove? Je li ti bitno da trake budu sasvim nove ili kopaš i po starim izdanjima, postoje li neke etikete kojima si posebno sklon?
Glazbu za setove često biram slučajno, pa se u setu mogu zajedno naći trake koje su i po 10 godina u razmaku. U zadnje vrijeme sam se stvarno ukopao u svoj arhivski disk sa starijim izdanjima, pa me totalno iznenadilo šta se sve dobro tamo može naći. Nikad nisam bio 100% sklon samo jednom žanru elektronike, a taj se način kroz godine pokazao možda manje zanimljiv za bookinge, ali mi je bolje da slušam svoju dušu, nego da vrtim nešto što me ne pali – baš sad je došlo takvo vrijeme gdje je takav stil nekako u modi, pa sam zbog toga sad malo više u pažnji.
Imaš specifičan i pomalo neuobičajen izričaj u svojoj produkciji. Dok ih komponiraš, razmišljaš li o tome kako će se tvoje trake uklopiti u nečiji DJ set?
Istina. Kao što kroz svoju dušu puštam za DJ pultom, takva se čarolija događa i u studiju. Ni u produciranju nemam neki ukalupiran sistem za izradu nekih instant tool trekova, nego je čista inspiracija izlivena u sekvencer. Volim raditi melodične trake, ponekad i neuobičajne kombinacije s vokalima, pa i u produciranju zbog toga imam neku diskrepanciju zbog koje nisam zanimivljiv za masovne izdavače, ali baš je to “neobično” samo po sebi privuklo imena kao što su Umek, Laibach, Thomas P. Heckman i drugi. Moja nesreća je ta da sam u većini situacija u prošlosti bio na krivom mjestu u krivom trenutku… Baš kad su se dešavale neke ozbiljnije prekretnice na elektronskoj sceni, ja sam bio na vrhuncu, pa je tako prošao trenutak za skok na vrh.
Kakve sve alate koristiš pri stvaranju glazbe? Ima li neki komad opreme ili softvera koji je nužan za tvoj zvuk ili je stvar u pristupu?
Ne radim glazbu sistematski, pa tako svaka traka ima svoj pristup. Inače, za produkciju upotrebljavam Logic X bez analognog outboarda. Primarna stvar oko koje sam jako kritičan u produkciji je aranžman i miks. Ako mi je nekad trebalo jedan dan da napravim traku, danas mi za to treba dva, tri ili više dana… Neki obris trake dobiješ vrlo brzo, nekad i u minuti, ali je to što ti je potrebno da te čuju ili izdaju veliki izdavači jest dobar aranžman, miks i sound. Danas, u doba mp3-ja, poplava je muzike s vrlo slabim miksingom i soundom… Pustiš u klubu i zvuči k’o sprdačina… Ono što trebaju veliki izdavači je nešto novo, inovativno, što dobro zvuči i na velikim sound sistemima.
Osim na glazbenom polju, na koji je način klupska kultura utjecala na tvoj način života i svjetonazor? Smatraš li da nju čini i nešto više od izlazaka vikendom?
Kad zbog ljubavi prema elektroničkoj glazbi uroniš tako duboko, onda to – htio ili ne – postane dio tvog života. Ja sam kao klinac gutao sve moguće informacije kako bih saznao što više o elektroničkoj sceni… Po ploče smo se vozili par puta godišnje u Munchen i Trst… Vozili se na velike festivale po Njemačkoj, znači živjeli totalno u tom ritmu. Danas klince više ne zanima tko je taj ili taj… Ne zanima jih koju glazbu vrte… Idu na party, otplešu i idu kući. Naravno, ima iznimke, postoje ekipe koje daju super support, rade za scenu itd. ali puno manje nego nekad.
Dobar dio tvoje karijere obilježen je suradnjama s Umekom, s kojim si i nastupao po turnejama. Prepričaj nam neku zanimljivu dogodovštinu koju si doživio s njime, na nastupima ili u studiju! Surađivao si i s Laibach – jesi li pratio njihov rad i prije nego si ušao u klupski svijet? Što za tebe predstavlja njihovo djelo i doprinos popularnoj kulturi?
S Umekom sam neko vrijeme radio u studiju, pa sam od njega naučio i to koliko znači rad i disciplina u tom poslu. Tip je stvarno jako discipliniran, žestoki je radnik i zato je tamo gdje je. A dogodovština sa Umekom – na povratku smo iz Brčkog, gdje smo svirali zajedno, a na hrvatskoj granici nas zaustave dvije mlade granične policajke i od nas traže papire… Jasno, strogo, bez osmijeha. OK, prvo otvori moj pasoš, zatim svima iz ekipe i na kraju Urošev (Umekov). Odmah – širok osmijeh, pokazuje drugoj policajki pasoš i smijeh i grohot k’o dvije školarke, pa za kraj, naravno, fotkanje sa policajkama koje su očigledno noć prije bile na našoj žurki. Laibach sam svakako pratio i prije. Oni su svojevrstan kult u našoj glazbenoj kulturi, zbog toga što imaju i međunarodni ugled, pa i značajno dugu karijeru, tako su u mom pamćenju još otkad sam bio klinac. Suradnja s njima je sigurno jedan od većih uspjeha u mojoj karijeri. Mnogo toga sam naučio od tih velikana, od sasvim ljudskih stvari do direktno glazbenih i produkcijskih.
EP koji si riješio u kolaboraciji sa Stanny Abramom ima ubojit pumpajući zvuk, koji ga izdvaja iz mora suvremenih tech-house izdanja, ali ste pritom zadržali osnovne stilske postavke žanra. Koja je bila tvoja, a koja njegova uloga u skladanju? Što je uopće dovelo do ideje da surađujete?
Za dobru kolaboraciju potrebno je puno usklađivanja i prilagođavanja da bi projekat bio uspješan, pa sam tako, čini mi se, dosad radio kolab samo sa Mike Valetom. Kod produkcije volim imati svoj ritam i ako se stvar počne bazirati na nekim nebitnim detaljima brzo gubim interes. Stanny je u početku 2015. prihvatio našu ponudu i došao u naš Etia Creations team. I tako smo počeli razgovarati u suradnji, pa se brzo vidjelo da ima iste prioritete kao i ja. Od jedne smo trake u vrlo brzom periodu isproducirali skoro za album vrlo dobrog materijala, kojeg su brzo pokupili lejblovi, a jagoda na šlagu je, naravno, EP i još jedna traka za VA kompilaciju na Great Stuff Recordings. Držimo se nekako našeg isprobanog recepta, ne gubimo vrijeme na sitnicama, fokusiramo se na bitne stvari pa sam ja u većini zadužen za synth linije, detalje, miks a on za sve ostale stvari – imamo svaki svoj posao pa si ne smetamo.
Osim Stannyja, na koje slovenske autore valja obratiti pažnju? Koje DJ ekipe, klupski programi i producenti su ti zanimljivi na širem području regije? Imaš li u vidu neke skore suradnje?
U Sloveniji ima hrpa kvalitetnih producenata koji rade fenomenalnu produkciju u svom segmentu, tako i starih te novih crew-ova, koji rade za scenu, pa bi stvarno bilo nekorektno da pričamo o imenima. I ako scena u tom trenutku baš nije na najvišem nivou po pitanju napunjenosti klubova, nikako me nije strah za kvalitetu produkcije i organiziranja kvalitetnih evenata. Hrvatska ima super scenu, lude festivale, pune klubove, bezbroj jako kvalitetnih producenata kojim je vrh blizu. Što se tiče suradnje sa drugim producentima, nekih ozbiljnih izgleda, osim sa Stannyjem, zasad nema.
Reci nam kakav je osjećaj bio dijeliti pult s Johannes Heilom! Taj si nastup najavio kao povratak svojim tamnim techno korijenima – znači li to da u budućnosti možemo očekivati još izdanja s agresivnijim underground zvukom? Što općenito spremaš kao idući potez?
Djeliti pult sa Heilom ne događa se svaki dan, pa sam tako i cijeli moj set na tom eventu zapakirao u jedan djelić glazbenog žanra s početka moje karijere, kad je Heil definitivno imao velik utjecaj na mene kao mladog klinca na početku svojeg DJ putovanja, pa je tako u cjelini uspio taj povratak u simbiozi tamnog techna iz prošlosti sa technom sadašnjice. Agresivnija underground izdanja?… Da! 2016. je sa releaseom na Great Stuff počela odlično i tako će vjerovatno ići i dalje. Baš u tom trenutku potpisan je još jedan ugovor na jakom velikom lejblu, ali u ovom trenutku ne mogu otkriti više. Počelo je super… Što se produkcije tiče, ide super i 2016. bi mogla biti najbolja u mojoj karijeri.
Reci nam par detalja o traci koju si nam dao na premijeru – koja se priča krije u njenoj pozadini, kako je nastala i za koji je dio seta namijenjena?
Traka koju vam šaljem je puna emocija, jedna iz serije onih koje nastaju u mojoj glavi negdje na šetnji, u zimskoj idili predivnog crvenog zalaska sunca. Možda bi je bilo super ukomponirati u kakav after set, ali moj prijedlog je da se raskomotite, zatvorite oči i uživate u priči.
Alex Long
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
Petar Car
