S pogledom prema naprijed, riječka DJ/producentica slavi godinu dana etikete ThanQ, povodom čega vam poklanja jednu tamnu tech traku!
Na ThanQ se mogu naći inovativna i originalna minimal/tech izdanja mladih autora koji unose karakter u ovaj žanr i predano zauzimaju svoju poziciju. Dobar ih dio nosi talijanska i španjolska imena, kao što su Carmelo Gargaglione, Raul Aguilar, Javi Alvado ili Emanuele Gulmini, čije je izdanje upravo najavljeno. Obzirom na to da zvuk ovih traka odskače od trendovskih šablona, očito su mnogima zapele za uho, pa je etiketa za to dobila i priznanje od Beatporta.
Iza tog projekta stoji Marina Karamarko, čiji se uspjesi dobrim dijelom nižu i u inozemstvu, a više joj je puta bilo zadovoljstvo održavati underground vibru Ibize svojim setovima (i rezidencijom!). Osim za pultom, Marina je aktivna i u studiju, gdje je s vremenom pošteno izbrusila zanat, što možete čuti u remiksu trake “Feel It”, čiji originalni miks potpisuje Mike Teknii, a ovim vam je putem i poklanja za besplatni download! U nastavku saznajte kako je nastala čitava ova priča, odakle dolazi inspiracija i kamo se dalje jedri!
Po čemu se razlikuju Marina Karamarko i Miss Soulfly? Postoji li uopće neko strogo razgraničenje koji dio tvoje kreativne osobnosti pripada ovim imenima?
Ovo me često u zadnje vrijeme pitaju. Počela sam koristiti Marina Karamarko kad sam počela imati više inozemnih gigova, iz razloga što mi je dosta ljudi iz industrije reklo da im Miss Soulfly zvuči dosta cheesy i da asocira na neki happy house zvuk, a kako sam se baš u tom periodu okrenula mračnijim tech vodama, poslušala sam savijete i odlučila koristiti svoje pravo ime i prezime kao jedan novi smjer u svojoj karijeri. Ne postoji strogo razgraničenje, ali otkad u produkciji koristim ime Marina, puno sam bolje definirala svoj sound i izričaj nego ranije, kao Miss Soulfly, gdje sam imala dosta žanrovski različita izdanja. Kad nastupam kao Marina Karamarko sviram mračniji sound, više okrenut dub minimal vodama, dok je kod Miss Soulfly više izražen technoidniji zvuk. Sve vise osjećam da sam prerasla Miss Soulfly i razmišljam o potpunom prelasku na ime Marina Karamarko.
Kako je tekao razvoj tvojeg stila? Jesi li puno šarala po glazbenim smjerovima ili si se brzo isprofilirala?
Pa, ne znam, definitivno sam uvijek svirala muziku koja je groovy i plesna, u samim je počecima tu bilo dosta progressive housea, ali tada je on i bio nekako dominantan. Kasnije sam prirodno skrenula u tech house vode, opet sa puno groovea i emotivnih vokala, dok danas volim, sviram i produciram, jedan mračniji sound, za koji mislim da je unikatan i specifičan, a kombinacija je svih ovih pravaca koje sam prošla do sada.
U trakama, kao i u setovima, imaš elemenata minimala, deepa i tech housea. Koje kvalitete nalaziš u ovim žanrovima i gdje se one stapaju u tvom izričaju?
Pa mislim da tek sad, nakon deset godina rada, imam neki svoj karakteristični sound po kojem me ljudi sve više prepoznaju. Kombiniram, da, i minimal i dub techno i mračan tech house i sve to spajam na svoj način, spajajući sve te elemente zajedno u jednu koherentnu cjelinu. Svi ovi pravci spajaju se u mojoj duši i kroz srce izlaze van i stvaraju zvuk pun groovea i ljubavi.
Koliko koristiš “modele” prema kojima gradiš priču u setovima, a koliko improviziraš? Nosiš li puno glazbe na nastupe?
Da, uvijek nosim puno glazbe i spremna sam za sve situacije, ali najviše volim kad znam šta mogu očekivati, jer se samim time mogu i bolje pripremiti. Improvizacija nosi neke svoje čari i to može ispasti genijalno, a može ispasti i bezveze, puno faktora je tu u priči. Više volim kad točno znam koliko sviram, kakav je prostor i šta ljudi najviše vole, pa da se mogu pripremiti specifično za njih i za taj event. Uvijek se trudim dati 100% sebe za svaku svirku, to mi je najvažnije, da to ne odrađujem, nego s puno ljubavi pripremam, kuham pa podijelim sa gladnima.
Ispričaj nam neku dogodovštinu koja je obilježila tvoju rezidenturu na Ibizi! Što si najbitnije naučila na otoku?
Pa, dogodovština je stvarno bilo puno, heheh, ali jedna od onih ne tako smiješnih tada, mada mi se sa odmakom čini baš šaljivo, je kada smo u stanu gdje smo živjeli nas devet + pas, otkrili da imamo bed bugs, odnosno grinje, ali abnormalno velike i baš rasprostranjene. Ljudi su bili skroz izgrizeni od tih nemani. Tako da smo morali napustiti stan u kojem smo živjeli, a nismo imali kamo. Doslovno smo završili na ulici jedan dan, na neodređeno, u špici sezone, mislim da je bio 1.8. A na Ibizi je tada nemoguće naći krevet. Snalazili smo se svakako, a pola ljeta sam provela sa par komada odjeće, jer su nam svu robu poslali u kemijsku čistionicu, kojoj je trebalo mjesec i po dana da naše stvari dođu na red. A ono što sam naučila na ludom otoku je Trust No One odnosno Ne Vjeruj Nikome Ništa.
Kako ti iz današnje perspektive djeluju prve trake koje si producirala? Što ti je trenutno najveći izazov u kompoziciji?
Heheh pa malo smiješno, ali jako simpatično. I dalje mi se sviđaju jer obilježavaju period učenja i razvoja, ali definitivno ih sada ne bi puštala. Vrlo zanimljivo je da je moja prva traka ikad, odnosno remix, izašao na vinilu kojeg čuvam i dan danas, i svi ti stariji uratci su divne uspomene. Danas se najviše borim sa aranžmanom i problemom da kad sam 97% gotova, da izvučem sve od sebe i dođem do 100% i stvarno dam svoj puni maksimum u tom trenutku.
Je li ti zapelo kad za uho da netko posebno originalno i inovativno umiksava tvoju traku u setu? Tko ti je sve od uzora zavrtio materijal?
Pa jako mi se svidjelo kako je Joey Daniel ubacio moju jednu traku na Boiler Room-u, baš zbog načina na koji je to učinio i nikad ne bih očekivala tu traku u tom trenutku. Bilo je tu dosta supporta od imena tipa Robert Dietz, Steve Lawler, Mano Le Tough, Steve Mulder, Bastian Lehnert, ali najviše sam se raspametila kada sam čula Carla Coxa kako vrti moju traku uživo u Spaceu na Ibizi. Vrištala sam, naravno! Tu traku sam napravila u suradnji sa Collective Machineom iz Mađarske i Carl Cox je vrtio tu traku cijelo ljeto po brojnim nastupima, a radi se o pjesmi “The Dust”.
Koliko unaprijed ispunjavaš raspored nastupa? Što za tebe, kao izvođača, znači profesionalnost u ovom poslu?
Pa raspored se puni spontano, otprilike 2-3 mjeseca unaprijed. Za mene je profesionalnost jako važna stvar i za mene to podrazumijeva držanje dogovora. Ako sam nešto rekla, ja ću to i napraviti i to kad sam rekla napraviti, ako slučajno ne mogu, javim obavezno da ne mogu. Isto to očekujem i od druge strane, i od poslovnih suradnika i od prijatelja. Smatram da je jako važno držati do svoje riječi. Za mene je dogovor Amen!
Osim same glazbe, koji su još tvoji afiniteti? Na koji način održavaš maštu i kreativnost u punom intenzitetu?
Vrlo me privlači alternativna medicina, sve u vezi rasta i rada na sebi. Jako me zanima kvantna fizika i kvantna medicina, nematerijalno, energija, nevidljive spone među ljudima, upravljanje mislima, samim time i emocijama i jako puno vremena provodim istražujući sebe i svijet oko sebe. Želim biti najbolja verzija sebe, koja je moguća u ovom životu. Nastojim uvijek pomicati svoje granice. Probati svašta. Ukloniti stvari koje mi škode. Želim živjeti iz pozicije ljubavi i prihvaćanja, što nije uvijek lako u ovom svijetu, u kojem su sve vrijednosne strukture izokrenute naopačke. Inspiraciju najviše pronalazim u tišini, miru, moru i suncu, ljudima koje volim i ljudima koje srećem i jako brzo zavolim.
Ima li neki komad opreme iz DJ set-upa ili studija koji ti je posebno drag? Planiraš li možda i proširenje artiljerije nekim novim adutom?
Posebno mi je drag Korg Monotron delay, kojeg sam kupila za vrijeme svog prvog posjeta Berlinu. Nekako je zabavan, kreativan i podsjeća me na taj divni grad. Upravo sam u procesu nabavke eksternog reverba Boss Rv-6 i Boss DD7 delaya koje planiram koristiti i u studiju i na nastupima i jako me veseli nabavka novih igrački!
Etiketa ThanQ slavi prvi rođendan – koje ti je najdraže postignuće i s kakvim si se sve nepredviđenim okolnostima susretala u tom razdoblju?
Tako je, već slavimo prvu godišnjicu, a kao da je bilo jučer kad sam sve to pokretala. Za samo godinu dana postojanja, jako sam zadovoljna i zahvalna na svim uspjesima. Nekako mi je najdraže postignuće što nas je Beatport uvrstio na popis “Breakthrough labels of 2015”, pošto smo krenuli tek u travnju 2015 godine, a završili smo na toj listi nakon samo 6 mjeseci izdavanja, to mi je veliko priznanje. Najveći izazov u cijelom procesu mi je odabrati trake koje će izaći, jer želim da predstavljaju kvalitetu i inovaciju, a kako sve zavisi o trenutnom raspoloženju, dešavalo mi se da mi je nešto super, i onda se za tjedan dana pitam “Bože, šta mi je bilo”! Dešavalo se da mi grafika za cover kasni, da fulam ime artistu i ode krivo u cijelu distribuciju, da je na masteru neka greška, ma bilo je tu svakavih greškica na početku, ali Bogu hvala, učimo dok smo živi.
Kakva priča stoji iza slavljeničkog partyja? Na koji će se način moći upiti ideja i zvuk etikete, te kojem bi profilu clubbera posebno preporučila ovo iskustvo?
16. travnja u klubu Crkva slavimo svoj prvi rođendan i u goste smo pozvali čovjeka čije trake već duže vrijeme pratim, sviram i cijenim, artista za kojeg stvarno vjerujem da je kvalitetan i želim ga predstaviti našoj publici. Prošle godine je svirao na Dance Areni na Exitu, izdaje na odličnim etiketama, a i kod nas ga mozete očekivati – njegovo ime je MENE. Kao podršku u zagrijavanju večeri pozvala sam Vladimira Živolića, divnog čovjeka i prijatelja, strastvenog kolekcionara vinila i iskusnog majstora dubokog groovea, koji nam priprema vinyl-only set.
Koje su ti ključne smjernice i ciljevi za ovu godinu? Kuha li se nešto veliko?
Ciljevi su mi: uživati na putu kojim plovim. Svi se mi lako zanesemo u poslu i budemo puno u glavi i u planovima, ali ja sam naučila funkcionirati bez puno planova i sa punim povjerenjem da će sve biti super. Sve što mi dolazi, ionako dolazi neplanirano i već se toliko super neplaniranih stvari desilo, tako mi nema smisla puno planirati, kad uvijek bude i bolje od planiranog. Neke osnovne smjernice su mi čim više vremena u studiju, što nije lako s obzirom na gust raspored svirki. Puno je planova za ljeto, ima i nešto veliko što se kuha, a naravno, to ne smijem još najaviti, ali je ostvarenje još jednog malog sna, za koje nisam ni sanjala da će se dogoditi ovog ljeta. Imam zasad potvrđena tri nastupa na Ibizi, tako da ću jedan dio ljeta provesti i tamo. Puno svirki po hrvatskoj obali, nadam se puno sunca na tom putu i puno divnih ljudi koji će me napuniti, inspirirati i oplemeniti. Živim za svaki trenutak iznova, sretna što dišem.
Rođendan etikete ThanQ slavi se ove subote (16.4.) u riječkoj Crkvi, a uz Marinu nastupaju iskusni minimal/dub/tech producent Mene, te Vladimir Živković – ljubitelj vinila i predani kolekcionar. Upad je svega 30kn, pa neće biti teško uštedjeti do vikenda!
Marina Karamarko
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
ThanQ
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
ThanQ 1st Anniversary @ Crkva
FACEBOOK EVENT
Petar Car
