Večeras, za početak produženog prvomajskog vikenda u zagrebačkom Mastersu održava se zanimljivo izdanje programa Kurs, na kojemu će dva profesionalna glazbenika po zvanju odnosno dva producenta elektronske glazbe po vlastitim guštima, odsvirati svaki svoj autorski LIVE act.
Radi se o bubnjaru Ivanu Levačiću (Eleven LIVE) i basistu Marinu Vinji (monovan LIVE). U profesionalnom smislu Eleven LIVE (Ivan Levačić) trenutačno čini polovicu duple bubanj jezgre grupe ABOP, inače pionirskog sastava live bend elektronike na domaćoj sceni, a bubanj svira i u bendovima Chui i Kries. Osim navedenih projekata zamjetan trag na sceni ostavio je surađujući s brojnim drugim sastavima, a među ostalima i kao član Pips, Chips i Videoclips-a, pratećeg benda Dine Dvornika i Lollobrigide.
Marino Vinja (monovan LIVE) među aktivnijim je glazbenicima mlađe generacije. Svira bas gitaru u sastavima poput Dementronomes, Reper iz sobe i OTOK, a bas dionice svirao je između ostalih, i za bendove Detour i Marisol.
Ova dva brata inače i zajedno muziciraju u sastavima Đutko, Živa voda te pratećem bendu Natali Dizdar, a njihove produkcije elektronske glazbe ugledale su svjetlo dana na etiketama poput JeboTon (Eleven), Future Everything i Fluid Electronics (monovan). Večer otvara DJ Kuna, a zatvara domaćin After Neven.
Uoči samog tuluma domaćin programa (A.Neven) i njegovi glazbeni gosti razgovarali su o odabiru karijere, stvaranju glazbe, svirkama i svojim različitim iskustvima na glazbenoj sceni u formatu proširenog intervjua odnosno artist talk diskusije koju prenosimo u cijelosti.
A. Neven: Obojica živite od glazbe, štoviše odabrali ste taj put unatoč studiranju i diplomama iz drugih područja. Radi li se o odabiru koji je uvjetovan boljim financijskim prilikama ili je jednostavno prevagnula ideja živjeti od nečega što uistinu volite raditi? Je li bila potrebna hrabrost za svojevrsni silazak s formalnog vagona i odluku o oslanjanju na izvedbenu umjetnost ili se sve odvilo potpuno prirodno i spontano? Je li možda stariji brat pripremio teren i utabao taj put?
Marino (monovan): Mislim, ako ovo sve radimo zbog novaca onda nam i ne ide osobito dobro.. Obojica zapravo imamo sreće da se možemo baviti glazbom i živjeti od nje, ja se do sad nisam susreo s nečim što bi me više okupiralo. Ne bih puno o nekoj pretpostavljenoj hrabrosti jer velim, imamo sreće da se možemo baviti s time, da su neke životne okolnosti drukčije vjerojatno bi morali raditi kompromise. Doduše, znam da prije ne bih svirao nego što bih svirao nekakvu “skupu” muziku koju ne volim. General Buraz je svakako odigrao utjecaj u svemu tome, polako me uveo u cijeli taj svijet sviranja i dan-danas mu se s povjerenjem obratim za savjet.
Ivan (Eleven): Ma nema tu zapravo para, bar ne onih koje bi svi htjeli. Može se uzeti dobre pare svirajući npr. svadbe, ali to je nešto toliko drugačije od ovoga čime se mi tu bavimo da su realno srodnije neke druge djelatnosti u kojima nema sviranja. Kako je Buraz rekao, mi smo imali puno sreće jer smo iz Zagreba i naša obitelj je relativno dobrostojeća pa smo oduvijek imali riješeno stambeno pitanje, što je prednost koju mnogi nemaju. Ipak, trebalo se odlučiti na tu ljubav, a onda i izdržati godine krpanja kraja s krajem dok sav taj rad ne urodi nekim konkretnim financijskim plodovima. Ustvari, kad pogledam unatrag za mene i nije bilo nekog drugog izbora u ovom životu.
A. Neven: Upravo to smatram osobito impresivnim u objema vašim profesionalnim putanjama, na skromnom tržištu naše male zemlje živjeti od glazbe pritom ne kompromitirajući svoje muzičke identitete nije nimalo jednostavno. Nerijetko domaći glazbenici koji rade kvalitetnu i beskompromisnu glazbu za ciljane i specifične publike rade i regularne poslove ili sudjeluju u puno različitih projekata poput vas. Ono što sigurno zapne za oko svakome tko pročita jest podatak u koliko ste različitih glazbenih projekata i bendova istovremeno aktivni, a pitanje koje iz toga proizlazi je – kako je to uopće moguće odnosno kako vi to sve stignete? Ako jedan bend ide na turneju, drugi isto ima svirku u tom razdoblju, koncerti na isti dan, probe i slično, kako rješavate te križaljke?
Marino (monovan): Te križaljke su priličan smor jer u bilo kojem trenu imaš pet-šest aktivnih whatsapp grupa s raznim ciljevima i puno vremena ode na usklađivanje vremena. Mislim da sam ove godine toliko puta vidio burazov kalendar da ga znam do jeseni napamet. Dobra strana tog džumbusa je što si u doticaju s raznim ljudima i stalno se nešto događa.
Ivan (Eleven): Mala je to bara sa popriličnom količinom krokodila. Kažem, imali smo sreće sa okolnostima u kojima smo rođeni pa se moglo ici za srcem umjesto za trbuhom. Malo je to tržište, a posebno za neke vrste umjetnosti koje nisu konzumirane od strane, primjerice, prosječnog posjetitelja Kauflanda u Garešnici. Zato je rješenje dati se u što vise kvalitetnih projekata, sto za sobom povlači te križaljke koje znaju biti naporne, ali zato je i nevjerojatno inspirativno šaltati se iz jednog benda u drugi pa u treći kao nekakav kameleon.
A. Neven: U svijetu produkcije elektronske glazbe postoje različiti pristupi i većina ih je ispunjena brojnim detaljima i isprepletena sitnim nijansama koje na kraju definiraju nečiji zvuk. Zavirivši malo u taj svijet i sam, doduše više iz znatiželje i upoznavanja s procesom nastanka glazbe koju miksam kao DJ, stekao sam dojam da je to jedno čak blago autistično iskustvo hiper fokusa i izazovne količine repeticije dok se elementi bruse po rubovima, a onda tek dolazi najteže – aranžman. Doduše, to je moj dojam workflowa koji polazi od softvera kao baze, što je recimo pristup u kojemu monovanov (Vinja) LIVE i produkcije briljiraju. Mnogi producenti, nasuprot tome, preferiraju manualni rad na analognim mašinama kako svira Eleven LIVE (Levačić), a softveru pribjegavaju tek sporadično kao nadopuni ili ga čak u potpunosti izbjegavaju. Naravno, danas digitalno može upravljati analognim i softver može putem MIDI protokola pokretati synth iz 80-ih s njegovim originalnim analogni zvukom tako da niti jedan pristup više ne isključuje drugi u potpunosti, a s time u vidu moja su pitanja zapravo:
-kako ste vi među tim pristupima pronašli svaki svoju metodu i od kojeg elementa najčešće polazite (npr. od ritma, synth akorda, bas linije…)?
-kako pristupate finalnom aranžmanu jednom kad su svi elementi neke trake spremni, pišete li / crtate aranžmane u softveru ili to više bude odsvirani live jam koji je zadovoljio kriterije i ideju?
Marino (monovan): Nemam neki zadani smjer kad krećem raditi novu stvar, često se nešto izrodi iz eksperimentiranja s pluginom ili iz sound designa, nekad imam ideju za pad ili bas ili ritam, nekad otvorim stari projekt i dovršim ga. U svakom slučaju, kad kreneš imaš bezbroj početnih točaka i za napraviti nešto smisleno je potrebno ući u tzv. flow state, gdje ti se čini kao da ne možeš pogriješiti i sve se lijepo slaže. Ako preživi slušanje sutradan, znaš da imaš nešto na čemu se isplati raditi dalje. Doduše, mislim da na svaku objavljenu pjesmu imam barem 10 nedovršenih projekata i skica tako da je puno i u samom radu, treba delati.
Radim isključivo u Abletonu i nakon deset godina otkrivam nove mogućnosti, i to još sa stock pluginovima za koje znam toliko dugo, a nisam ih upoznao do kraja, tako da nemam potrebu za drugim DAWom ili softverom. Nedavno sam nabavio novi kompjuter i u procesu prebacivanja vanjskih pluginova sam shvatio koliko mi njih ne treba zapravo. Mislim da možda koristim desetak pluginova koji nisu stock Ableton, tipa Pro Q3 ili Diva. Imam i par sinteva koje dobro znam pa i njih nekad upogonim.
Mislim da na kraju veliku većinu posla odradim s mišem i tastaturom. Ableton je poseban po Session viewu tako da tamo skupljam ideje dok ne mislim da imam dovoljno za neki okvirni aranžman. Kad snimam aranžman onda puštam i zaustavljam klipove i automatiziram s mišem, to sve izgleda dosta nespretno jer letim posvuda po ekranu i ti gumbići koje moraš stisnuti prije prve dobe su sitni. Imam čak i onaj Launchpad koji je stvoren da ne moraš raditi tako, ali eto, ovako sam se naučio. Nije baš sadržaj za Instagram, ili možda je, ne znam..
Ivan (Eleven): Meni ustvari ideje za muziku same dolaze, dakle recimo da se vozim u autu, čitam strip ili se igram sa sinovima i odjednom mi se u glavi pojavi neka melodija, riff ili beat. Onda hitno ide zabilježavanje te ideje kao glasovnog zapisa na mobitelu, da se ne izgubi. A ako sam doma i u prilici odmah upaliti opremu i napraviti od toga sekvencu, još bolje. Kasnije se od najboljih ideja razviju čitave pjesme. Aranžiram nekad live jam s editima, nekad u Abletonu mišem. DAW (Digital Audio Workstation) je generalno tu puno jači od hardware-a.
A. Neven: Snimanje aranžmana s mišem koje opisujete meni zvuči gotovo nemoguće, nešto u rangu vještine korejskih šampiona u igranju Starcrafta, očito obojica imate sati u ovoj igrici. Mislim da je većini, kao i meni, lakše zamisliti način rada s puno više fizičkih sklopki, knobova i fadera i ne baš tolikim morem opcija, dakle bliže setupu kakav Eleven koristi za LIVE. Kako uspoređujete ovakav singularni način glazbenog stvaralaštva s grupnim muziciranjem, stvaranjem na probama, pripremama za koncerte te u konačnici studijskim snimanjem s kojima se susrećete kroz profesionalno bavljenje glazbom? U svjetlu te usporedbe, osjećate li napokon potpunu slobodu u izražavanju kada stvarate glazbu samostalno ili pak bezbrojne mogućnosti i smjerovi u kojima možete otići opet postanu svojevrsno opterećenje i neki oblik (unutarnje) borbe? Fali li ponekad dodatni ljudski faktor kao inspirativni input, a koji najčešće nije sastavnica takvog stvaralaštva?
Marino (monovan): Odlično pitanje, kolega. Glavni razlog zašto sam htio uopće se baviti audio produkcijom ili elektroničkom glazbom je taj što sam htio raditi nešto neovisno o drugima. Kao što nekad moraš biti sam doma udaljen od drugih jer si prezasićen društvom, tako je i meni monovan nešto gdje sam slobodan raditi što god hoću. U bendovima i općenito grupnom radu mnogo energije ode na uvjeravanje drugih kako je tvoja ideja bolja, a drugi isto tako troše energiju da tebe uvjere u svoju. Ovdje sam samo ja relevantan sebi, a to je već dovoljno teško jer sam sklon detaljiziranju i picajzliranju. Ono što volim koristiti u produkciji su sampleovi odsviranih bubnjeva ili nekakav vokalni sample i to bi mogao biti taj dodatan ljudski faktor koji me inspirira.
Ivan (Eleven): Pa, mogu reći da mi je taj solo đir donio puno novih znanja i jedan novi pogled na muziku i sviranje, bolji pregled igre, iako sam prije toga bio gotovo 20 godina profesionalac. Ono sto je tu posebno je da se nemaš iza koga ili čega sakriti, izložen si do kraja. I tu kreće borba sa vlastitim egom, koja je dugotrajna i iscrpljujuća ali neophodna, i u tim bitkama se osvajaju najveće nagrade. Također, interesantno mi je što kao dugogodišnji rejver i profesionalni muzičar nisam mogao samo spojiti to dvoje u produkciju, nego sam se morao dobrano namučiti da bih shvatio što je potrebno u ovoj novoj perspektivi izvođača na partiju. Proces učenja srećom traje i dalje, i znam da će tako biti zauvijek.
A. Neven: S velikom blagonaklonošću gledam na činjenicu da ste obojica, pogotovo kao iskusni muzičari odabrali nastupati LIVE, tim više sam ponosan i počašćen činjenicom da program Kurs biva jednom od platformi kroz koju ćete predstaviti svoj rad zagrebačkoj klabing publici. Višegodišnje iskustvo (su)djelovanja na sceni čvrsto me uvjerilo da su autorske LIVE izvedbe najispravniji način na koji se producenti mogu predstaviti publici. Prije svega, publika istražuje i upoznaje producente kroz njihova autorska izdanja i taj zvuk njihovog stvaralaštva (oko kojega se zapravo vrti i promocija) je zvuk koji se nadaju čuti kada dođu na nastup. Nije neuobičajeno da se producenti u svojim DJ selekcijama ponekad i radikalno odmaknu od estetike autorskih produkcija i to, iako načelno ne bi trebalo biti toliko problematično koliko bi i raznolikost trebalo cijeniti, ipak zna biti problem. Posebice ako se ne radi o producentu koji zaista jest i kvalitetan DJ, inicijalni hype publika na kraju može doživjeti kao ultimativno razočaranje.
Dok su neki producenti ujedno i vrhunski selektori i zasluženo uživaju takav ugled, ima i sve više slučajeva novih hit producenata kojima nakon nekolicine impresivnih autorskih izdanja krenu stizati upiti za nastupe. Kada ti novi, najčešće mladi autori nemaju materijala, znanja ili vremena pripremiti LIVE poput vas dvojice, izdavačke kuće i promotori će tu uvijek pokušati dogovoriti DJ svirke i gurnuti te mlade autore u vatru iz nekih svojih interesa. U takvom miksu krušaka i jabuka događa se da neki mladi producent s već dogovorenim DJ nastupima na ozbiljnoj razini tek kreće prikupljati glazbenu kolekciju i upoznavati se s tehničkim osnovama za DJ set iz nužde, umjesto da to vrijeme utroši na produkciju i pripremi LIVE jer bi to bilo ono što ga zapravo interesira. To je ujedno i primjer kako promidžbeni pritisci, pa čak i unutar undergrounda, mogu djelovati u smjeru degradacije izvedbenog standarda, dok nastupi kakve nam vi pripremate podižu razinu kvalitete klabinga.
Usporedili smo već samostalno i kolektivno djelovanje u kontekstu stvaranja glazbe, kako tu paralelu doživljavate u kontekstu nastupa pred publikom:
-kada nastupate LIVE imate jedinstvenu priliku prezentirati svoje autorske radove zadržavajući pritom veliku autonomiju u tehničko-izvedbenom smislu, predstavlja li vam to trenutačno puno veći izazov od sviranja instrumenta na koncertu?
-jeste li kroz dosadašnje LIVE nastupe stigli doživjeti povratnu informaciju s plesnog podija u smislu energije, plesa i osjećaja da je vaša glazba uspjela u namjeri da uvuče auditorij u svoju estetiku ili je tu tehnički aspekt toliko zahtjevan da ne ostavlja puno prostora za takvo skeniranje?
-netko bi mogao argumentirati da se autorski radovi od strane autora-producenta mogu izvesti i kao DJ set od svoje glazbe, jeste li razmatrali takav oblik nastupa ili ste oduvijek znali da želite svoju glazbu izvoditi LIVE?
Marino (monovan): I meni je baš drago da ću dijeliti binu s bratom i šulkolegom u dobrom, starom Mastersu. Obzirom da mi je ovo tek treći monovan live, takav nastup mi predstavlja ogroman izazov jer pored toga što moraš nešto izvesti pred publikom, još je i sva muzika tvoja i stresiraš se da li zvuči dobro, je li ovaj dio morao ovoliko trajati, je li dosadno, je li naporno itd. Za početak samo našao neki način koji me ne opterećuje previše, ali dugo nisam uopće imao ideju kako bih pristupio setupu za live. U mom bogatom iskustvu od dva nastupa pogledao sam par puta prema flooru i činilo mi se kao da se kužimo, inače sam buljio u ekran i kontrolere..
Do sad sam složio jedan nazovimo DJ set za Atje label i Bloop Radio, i to je zapravo bilo aranžirano u Abletonu tako da sve što mogu reći o tome je da je teže nego što izgleda. Varijanta s laptopom i kontrolerima mi se činila ipak više kao sviranje na koje sam naviknut nego što bi to bio DJ set, mada se nadam da ću do rujna i nastupa na SHIPu složiti i uvježbati još fleksibilniji live nego što je trenutno slučaj.
Ivan (Eleven): DJanje je vještina koju definitivno nemam vremena usavršiti u ovom životu, a i više me interesira ova forma u kojoj ima više rizika i mogućnosti za improvizaciju. Pogotovo za vlastitu muziku, a puštanje tuđe muzike me uopće ne privlači jer jednostavno ne bih imao takav emotivni odnos i povezanost. Također, okrenut sam velikom većinom autorskom, a ne reproduktivnom djelovanju i u bendovima. Kao osobi koja je zanat ispekla prvenstveno na stageu, a ne u studiu ovo mi dolazi nekako prirodno. Volim taj osjećaj kad u nekom trenutku ni sam ne znam sto će se sad dogoditi!
Večer otvara Kuna iz zloglasnih Kunštek sistema, a zatvara domaćin A. Neven. Za više informacija pravac na Facebook event.
