Mladi DJ i producent, Ante Matas aka Cuisine Dub, član je splitskog kolektiva LoopJunkies i pokretač vinyl-only labela Fields & Forests. Na Matasovu je glazbu zaplesao i Ricardo Villalobos, a posebno za Klubikon probrao je svoje trenutne favorite i snimio nam podcast. Usput smo ga malo pobliže upoznali i, zapamtite što vam kažemo – ovaj je talentirani Splićo dovoljno marljiv i dovoljno lud da postigne izniman uspjeh, bez obzira na to što se nalazi u zemlji koja obiluje preprekama, a oskudijeva prilikama.
RAZGOVARALA: Daria Grudić
FOTKALA: Ana Ćatipović
> Reci nam kako je i kada započela tvoja glazbena priča? Otkud prvotni interes za glazbom? > Imao sam prijatelje DJ-eve koji su puštali neke trake iz Traktora i dodavali efekte, svima je to bilo kul, pa tako i meni. Kupili smo polovne gramofone i miksali u prostoru kojeg danas preuređujem u studio. Nakon nekog vremena mi to nije više bilo dovoljno, pa sam instalirao krekiranu verziju Abletona na laptopu naslijeđenom od starije sestre i počeo raditi nekakve zvukove. Tako je nastalo prvo digitalno izdanje pod nadimkom ‘Anthée’. To je bilo davno…
> Čime nam se danas sve možeš pohvaliti, što si sve učinio/postigao, a na čemu trenutno radiš? > Pohvalio bih se s time da sam ustrajao u svojim dječjim maštarijama i realizirao ih. Trudim se živjeti život kakav želim koliko god mi to moje smrtničke obaveze dopuštaju. Imam vinyl label koji je prije samo godinu dana bio surealan, a danas je na drugom izdanju i ljudi to stvarno kupuju.
> Ricardo Vilalobos je pustio tvoju traku u svom setu. Kako si se osjećao? > Bilo mi je simpatično vidjeti Villalobosa kako pleše na moju glazbu, uvijek sam cijenio tog gospodina.
> Kako bi opisao label Fields & Forests, koja mu je svrha, vizija, stil? > Prvotna ideja je zapravo bila da se label zove LEUT i da na coverima budu dalmatinski motivi slikani uljem na platnu, ali sam ipak odustao od toga. F&F ploče uglavnom govore same za sebe – na A strani je otisnuta fotografija hrvatske netaknute prirode, a priroda je jedna od stvari koja me najviše inspirira. Htio sam slušatelju dočarati taj lokalni osjećaj melankolije. U budućnosti planiram otisnuti radove lokalnih fotografa, a u planu su i izložbe.
> Što te još inspirira za stvaranje glazbe? > Kao što sam već rekao, priroda me dosta inspirirala, isto tako i ljudi i same životne dogodovštine. To je super za nekakve konceptualne albume i izdanja, ali u posljednje vrijeme pokušavam to zaobići i stvarati glazbu bez utjecaja određenog koncepta, koja će govoriti sama za sebe.
> Možeš li izdvojiti neke glazbenike koji su ti napeti? > Iz elektronike cijenim Vakulu jer radi super glazbu i uvijek se mijenja, evoluira, a isto kao i ja sve više naginje ka akustičnoj glazbi, a od ostalog uglavnom slušam ljude koji su odavno mrtvi.
> Kako misliš da će se stvari razvijati, što se tiče labela i Cuisine Duba? > Što se tiče F&F-a, nastavljamo kao i do sad, ali pošto je F&F vinyl-only, planiram sestrinski label koji će se baviti nekonvencionalnim digitalnim formatima (bez download tipke), a postoje i neke priče o još jednom vinyl projektu, ali za sada su to još uvijek samo priče. Što se tiče Cuisine Duba, trenutno imam priliku raditi na 3 različite ploče s različitim konceptima i to mi daje nekakvu slobodu izražavanja. Jedna od tih ploča je za Fields & Forests i na toj ploči će biti suradnje s nekim prijateljima, a o druge dvije ćete saznati ubrzo. Uz to planiram i jazz album pod svojim pravim imenom.
> Gdje te se može čuti u skorije vrijeme? > Može me se slušati na KLFM radiju svake srijede i na Radiju 808 svakog četvrtka, gdje imam F&F Radio emisiju. Ako ste u Splitu 27. prosinca, možete me čuti na rođendanskom Beatslapu u kultnoj Kocki, a dan nakon na Jazz Hodniku puštam jazz. U Zagrebu sam nekad početkom iduće godine.
> Što misliš o underground sceni u Splitu, što je dobro a na čemu bi se trebalo poraditi? Po čemu se najviše razlikuje od one zagrebačke? > Mislim da bi scena trebala prestati biti ‘underground’ jer to nema smisla, a trebalo bi se poraditi općenito na sceni i komunikaciji između ljudi na istoj. Ne bih rekao da se zagrebačka scena puno razlikuje od splitske, Zagreb je samo mnogoljudniji grad u kojem je i više klubova i ljudi koji ih posjećuju, a omjer čobana vjerojatno isti.
> Što ti najviše smeta na glazbenoj sceni? > To što nekakav kredibilitet na sceni uopće ne uvjetuje slušljivu glazbu – ekipa složi par kickova i snare, doda neki efekt i onda plate PR agenciji da ih gura promotorima, u intervjue, itd. i voilà. To znam iz prve ruke jer sam dobio par mailova gdje mi ljudi nude takve usluge i traze vrtoglave svote novca za to. U cijeloj toj klaunijadi često nema dovoljno medijskog prostora za nešto što vrijedi.
> Zašto ne preferiraš otkrivanje popisa pjesama u miksu i hoćeš li nam izvojiti koju zanimljivu iz ovog podcasta? > Zato što ljudi uglavnom pogledaju tracklistu prije slušanja i onda im je sve jasno, a ovako slušatelj ne zna što ga očekuje. Ako netko traži ID stvari, uvijek odgovorim. Izvojio bih recimo Ana Helder – Otra Cosa, Photonz – Osiris Resurrected, LD Nero – Eddy.
soundcloud.com/fieldsandforests
