The Wheel Man – Mnogi, bez srama i podloge, koriste Facebook za samopromociju

Igor Brzović aka The Wheel Man, producent i iskusni DJ kreće se unutar pretežito tech house i techno ritmova. Uz mnoga izdanja, remixeva, vođenja labela Forward Education s kolegom Darkom Kusturom te brojnim kolaboracijama s velikanima žanra ovaj mladić ima i jasne i čvrste stavove o životu, sceni i stvarima koje ga okružuju. Pa pročitajte što ima za reći.

  • Za uvod u ovaj razgovor možeš li nam reći svoja iskustva i kako ti se čini trenutačno stanje na zagrebačkoj sceni, barem ovaj dio koji pratiš – house, tech house i techno? Da li primjećuješ razlike od vremena prije nekoliko godina i sada?

Stanje na zagrebačkoj sceni, gledamo li program u kompletu u jednom milijunskom gradu, ja bih rekao da je jako ozbiljno što se tiče gostovanja. Puno je tu raznih događaja i ima se zasigurno što dobro poslušati. Ako samo u zadnjih godinu dana pogledamo gostovanja, barem kako kažeš tog dijela što ja pratim, u neku ruku sve od housea do techna, poput imena kao Eddie Richards, Nils Hess, Nathan Coles, Terry Francis, Grant Dell, Mr.C, Dixon i mnogi drugi, imam pravo reći da je stanje u tom pogledu skoro bih se usudio reći pa gotovo savršeno. Razlike su te što smo prije 20ak godina imali doslovno nešto što smo tada i mogli nazvat scenom. Nije sve bilo toliko ‘pretrpano’ kao što je to danas, bilo je nekoliko mjesta u gradu i znalo se gdje se izlazi i tko svira, tjednima, nekad mjesecima unaprijed. U današnje vrijeme za vikend imate toliko svirki da se doslovno pogubite u svemu tome. Ako kao konzument i jednostavno netko tko se želi zabaviti tražite nešto za ples, imate stvarno opcija za birati što nije loše, ali sveukupno gledajući svi ti ljudi na kraju odu na stotine strana i dešavaju se situacije da na kraju organizacija nekog događaja propadne, iako je gostovanje možda i svjetsko poznato ime.  Eventi organizirani od ljudi koji su se u jednu ruku sami ubacili u tu nekakvu scenu omogućilo im je da pišu o ‘glazbenicima’ koji nastupaju i na kraju tako i o samom sebi kao da su mega zvijezde na osnovi sviranja par svirki u nekih od klubova koje su oni organizirali  ili na osnovu snimljenih 20 setova u zadnjoj godini. Naravno da svatko ima pravo na to i tako treba i biti no to dovodi običnog čovjeka koji se hoće ići dobro zabaviti u zabludu i odvest će ga na kraju u krivi klub, što je opet pravo odabira, ali na kraju sve zbog toga pati. Stvarno živimo u oblacima ako mislimo da je to dobro za sve koji hoće poslušati kvalitetnu glazbu i jednostavno se dobro zabaviti što je po meni jedini cilj i ništa drugo. Promoviranje samoga sebe bez pardona rekao bi, omogućio je naravno svima prisutni internet, i neka postoji i takav oblik promocije i u tome se slažem ali ostavljanje dojma publici photosessionom, opakim profilnim slikama kao da se ide u MMA ring i sl., reklamiranjem Facebook stranicama ili grupama, već spomenutim biografijama, raznoraznim člancima do kojih ja pojma nemam kako dođu, jer trebala bi valjda neka i tu osnova i neki standard postojati da te se pohvali glazbeno, jer to što si organizirao event i stao za pult i ‘odsvirao’ beatport hitove poznatih danas producenata, ne znači da imaš ikakvu osnovu za takvu mega promociju. Digitala je u svakom pogledu olakšala pristup glazbi svakome, a to što mnogi kako vidim nemaju uopće srama, promocija samoga sebe je postala najnormalnija stvar. Osobno sam čekao punih skoro 15 godina da se glazbeno u produkcijskom smislu ohrabrim staviti traku javno iz jednostavno respekta prema glazbi i svim ljudima koji su u tome, netko to treba poslušat ipak na kraju, da ne govorim o tome koliko je prošlo dok sam ‘stao’ za pult. Uvijek sam gledao na to kako svi ti ljudi koje ja idem van poslušati imaju nešto iza sebe, ne facebook grupu, ne bajke i članke s portala, nego jednostavno glazbu. To je po meni neka najveća razlika, događaja ima i to jako kvalitetnih i par organizacija i glazbenika koji stvarno odrade fantastičan posao i sva sreća da je tako, jer ne znam da li bih sam uopće više izlazio van.

  • Uz spomenute žanrove, što privatno slušaš i što si slušao kada si počinjao pratiti glazbu? Neki glazbeni uzori, bilo bandovi, DJi ili producenti?

Danas iskreno privatno ne slušam nešto previše što se razlikuje od onoga što i sam radim. Sve što se tiče glazbe počelo je ranih 90tih prvobitno uz gitaru, tako da je logično bilo da to bude rock, metal. Uzora je tada i sad puno, možda bi bilo jednostavnije reći da zadnjih 20ak godina intezivno pratim i zadnjih nekoliko godina i surađujem većinom s glazbenicima s otoka (Engleska) pa se više orjentiram na komplet ‘zvuk’, ne baš i previše na pojedinca. Naravno da tu i imena, ali toliko puno da ne bi bilo fer uopće nabrajati, jer bi sigurno nekoga zaboravio, a to definitivno ne zaslužuje.

  • U kojoj si fazi stvaralaštva trenutačno? Očekuju nas li neka izdanja i nove suradnje te imaš li neke posebne planove za ljeto?

Trenutno dovršavam nekoliko traka, remixeva skoro pa gotovo rekli bi. 2-3 nova izdanja pripremiti to mi i jest nekakav ljetni cilj. Ovo ljeto vjerovatno ću se posvetiti komplet produkciji, nekakve planove za nastupe nemam, kako čitam organizatori naših festivala govore o nastupima poznatih i dobrih regionalnih glazbenika, a ja očigledno ne spadam u to društvo. 🙂

The Wheel Man

  • Uz život u Hrvatskoj, nimalo lagan za sve koji su povezani s bilo kakvom supkulturom ili undergroundom u glazbi i umjetnosti, boriš se i s jednom ozbiljnom bolešću, koja te, na sreću, ne sprečava da produciras i puštaš glazbu, ali ipak ne dozvoljava normalan život u punom smislu te riječi – možeš li nam reći više o tome?

Prije 12 godina dijagnosticirali su mi mišićnu distrofiju. Navodno s točno tom distrofijom nas ima 30 u Hrvatskoj, eto barem negdje u HR u top 30 :)). Nešto normalno je širok pojam, svakome je nešto normalno, meni je dijagnoza postala nešto normalno, navikne se čovjek brzo ako je ‘normalan’ u glavi. Jebe te država to je najveći problem, ne daju da dišeš kamoli da živiš. Zrak se nekim dijagnozama naplaćuje po 3000kn mjesečno. Invalidnine teško bolesnih su duplo manje od prosječne stanarine u državi, mislim da je sve jasno kako financijski stojimo i na pitanje o bolesti postanem ljut ko pas ne zbog dijagnoze nego nekih par sto likova koji godišnje troše 300.000kn na jako bitan novi tepih u Saboru, a pojedu godišnje te iste debele guzice milijune na račun ovog naroda za to da mi ‘sjebani’ imamo to što imamo. Neki dan sam dobio kaznu ispred zgrade 700kn za parkiranje na mjesto za osobe s invaliditetom, žalio se, žalba odbijena, sad ispada da ja vozim tako barem piše, jer gospodin ne može u stanici provjerit da li imam uopće auto i vozačku. Priča o osobama s invaliditetom može trajati danima, primjeri koje sam naveo su samo djelić toga što mi sve proživljavamo. Ali neka u jednu ruku nam i treba tako bit, jer sami to dopuštamo, nitko ništa ne poduzima, kenjamo u prazno, no više o tome moći ćete pročitati u intervjuu za SeeBiz portal uskoro.

  • Što te zanima izvan glazbenih priča, a čime se baviš kad se ne baviš glazbom?

Bavio sam se profesionalno stolnim tenisom, vani i kod nas. Jedno vrijeme nakon što sam obolio bio sam član reprezentacije. I danas kad uhvatim reket volim opaliti koju lopticu, ne često ali kad je prilika tu, zašto ne. Volio sam odlaziti na utakmice, nogometne većinom, iako se znalo otići i na rukomet, košarku sve gdje je trebala biti dobra zajebancija, roštilj, piva, tekma. No, to je već skoro pa prošlost, od kad je bagra uništila nogomet i skoro pa komplet sport. Ove dvije ružne glavurde sjebali su nogomet, pokrali sve, a nas osobe s invaliditetom na stadionu stavili iza igračkih klupa, valjda misle ako oni imaju tolike glave pa mogu vidjet preko njih, da i mi svi imamo iste, ne znam, možda sam ja u krivu.

  • Što si zadnje u miru poslušao, a da nije bila elektronika?

The Godfather of Techno mr. Jole. Šalim se, ali stvarno teško pitanje, vjerovatno je to bio neki dobar klasik rock, strano i s naših prostora, samo da je dobro, ovo ‘novokomponovano’ što bi rekli, stvara mi nervozu i sve je puno depresije, a to ne volim nikako.

  • Koji te se zadnji film dojmio i zašto?

Tu mi odmah pada na pamet ‘The Imposter’. Volim filmove po istinitom događaju, a ovaj me se dojmio zbog više razloga, prvobitno kako daleko seže ljudski um i čovjek sam za nekakvom slobodom i boljim životom, kako je isto tako obitelj nešto što je jako povezano, kako netko može biti toliko spaljen ko puška da zajebe diljem svijeta obitelji i obitelji, i ono što me najviše fasciniralo u cijeloj priči koliko čovjek zapravo može biti glup. Preporuka i to obavezno! Inače nikad ne gledam filmove više od jedanput, ali ovaj sam pogledao nekoliko puta.

  • I ovako, za kraj, reci nam na koga bi trebali obratiti pažnju od nadolazećih mladih snaga domaćih, ali i stranih?

Ja bih izbjegao godine u glazbi pa bi se okrenuo tome što je kvalitetno i dolazi ili će tek doći do izražaja. Godine po meni uopće nisu upitne a kako gledam iz svoje perspektive više manje sve kroz produkciju, koja dovodi do pulta bez filozofije, na zagrebačkoj sceni tu mi prvo pada na pamet Funtom vlasnik izdavačke kuće Dubwise na kojem su Grant Dell, Jay Tripwire, Harold Heath, Tom Gillereon, dalje ne treba ni spominjati. Sam ‘Funtom’ već godinama radi odličan produkcijski posao, šteta samo što ga nemamo baš priliku čuti uživo. Dalje ne vidim kod nas trenutno barem u žanru koji pratim da netko radi na tako visokom nivou, da se razumijemo da i dalje ovdje pričam o gradu Zagrebu, a ako idem šire kroz lijepu našu tu bi spomenuo Darka Kusturu, Ivana Romca, Stipu Šokića, Ivana Medvedeva, Vedrana Komma. Sve su to glazbenici koji dugo rade, a malo o njima znamo još manje ih slušamo. Isprike ako nešto ili nekoga nisam primjetio,  moja greška. Od stranih mi tu pada na pamet kao iz topa Lee Guthrie, kolega koji već sa drugim izdanjem na Wiggle-u pokazuje da je krenuo jako jako naprijed i siguran sam da će to ime odjeknuti. Za ljubitelje malo mekšeg zvuka Christian Schiemann, definitivno finjak što bi rekli.

  • Hvala ti, Igore, na tvom vremenu i puno umješnosti i sreće u daljnjem radu.

Hvala cijeloj ekipi Klubikona na pozivu, također sve najbolje u daljnjem radu i nadam se da se vidimo na nekoj dobroj zabavi uskoro svi skupa.

The Wheel Man
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | MIXCLOUD

Lana Flander