Duboki tech zvuk našeg novog podcasta iskovao je majstor odgovoran za bogati elektronski program na Hartera festivalima, ali i na brojnim kultnim večerima klupskog undergrounda. Zaronite!
Svestrani organizator, DJ i rock glazbenik, Dražen Baljak a.k.a. Boo Dale već godinama predstavlja jednu od sila urbane kulture grada Rijeke, zadržavajući visoko postavljenu ljestvicu u domaćem clubbingu. Karijeru je započeo u Unlogic Skillu, koji danas slove kao pioniri domaćeg hip-hop zvuka, a kumovao je i “ponovnom rođenju” domaćih dadaista Let 3 na albumu “Jedina”, otkad je njihov punopravni član. Naravno, njegova velika ljubav leži u gospodarenju DJ pultom, pa nam je spremio podcast i predstavio zvuk koji trenutno emitira:
Oduvijek slušaš elektronsku glazbu, a s DJ-anjem si počeo 2001. Koja je prva ploča koju si kupio i zašto te privukla?
Oduvijek sam volio i slušao elektronsku glazbu. Zapravo su prva neka elektronska izdanja na koja sam se baš jako zakačio još sredinom 90ih bila Warp i Ninja Tune zabijotke… Aphex Twin, Luke Vibert aka Wagon Christ itd…
A onda sam počeo plesati po raznim partyima. U to vrijeme je floorovima vladao tech house tipa Wiggle (britanski klub gdje je žanr nastao) i odmah sam se navukao na taj finiji sound gdje nema jeftinih špicarenja. Samo vožnja. To sam želio puštati. Prvi vinili koje sam kupio su bili takvi. Mislim da je prvi vinil kojeg sam ikad kupio sa namjerom vrćenja na partyu bio Proper Filthy Naughty “Future Burn” na labelu 10 Kilo. Ubrzo nakon toga sam počeo upijati neke hibridne electro forme pa sam otkrio label Get Physical i kupio njegovo izdanje 002 DJ T “Starlit/Electrofied”. Ta ploča mi je i danas jako draga…
Svojedobno si spomenuo kako u Rijeci ne postoji tolika crta žanrovskog razgraničenja klupske glazbe, kao u Zagrebu – upoznaj domaću publiku s riječkom scenom i vibrom. Daj nam razloga za hodočašće!
Ha. Da, tu sam izjavu morao dosta često objašnjavati :). Ma stvar je u tome da je to zaista tako ali to ima svoje dobre i loše strane. U Rijeci je publika opuštenija u tom smislu. Često naprimjer trenser zaluta na tech house party i dobro se zabavi i vice versa. Zabava je na prvom mjestu i to je dobro jer nema striktnih podijela. S druge strane, to često zna biti i rezultat manje naslušanosti…Ono što je bitno jest da je u Rijeci vibra uvijek dobra. Hodočastite nam stoga uvijek u našu PLUR Crkvu 🙂 Mi vas očekujemo….
S dvojicom suboraca imaš projekt Work The Floor. Opiši nam o čemu se radi, osim toga, što za vas znači nastup uživo?
Mi smo stari frendovi. Fryer i ja smo dugi niz godina radili b2b. Wan je još starija legenda. Pa ono, vremenom skužiš da iako voliš druženje sa raznim ljudima na flooru i u boothu, ipak ti je najljepše raditi zabave sa frendovima s kojima se glazbeno potpuno kužiš. Setovi imaju nevjerojatan 6-satni flow što publika svakako osjeti, a ti se podružiš s frendovima na najbolji mogući način….ne ideš u birc na pivu, na tekmu ili u kladaru kao ostali tvoji vršnjaci. Nego vrtiš techno sa frendovima 🙂
Pitali su te tisuću puta o balansu između Let 3 i plesne glazbe, koji čine dva pola tvog izričaja. Nas interesira kako balansiraš unutar samog klupskog zvuka – čujemo da gravitiraš iz housea prema technu. Je li to istina i ako je, kako doživljavaš tu tranziciju?
Pa meni je oduvijek najdraže i najizazovnije odsvirati set koji razbija žanrovske granice a da svejedno ima glavu i rep. Smisao…početak i kraj…i najvažnije flow. To je po meni najteže. Doći pred publiku sa dva sata iste mjuze (nebitno u kojem formatu) i složiti dvosatni set od istih ili sličnih traka mi nikada nije bio izazov. MIslim da je to linija manjeg otpora. A to nažalost rade mnogi. Još kad sve potrpaju u traktor koji im to sam izmixa…ne vidim tu baš smisla…al to je jedna druga tema..
Znam u svom setu ići od deep housea preko housea i tech housea sve do techna. U posljednje vrijeme mi je techno nekako i najbliži jer se potrefilo da lately ima genijalnih techno izdanja koja su sve samo ne banalna…(što je techno ponekad znao biti)….Nikad se nisam žanrovski ograničavao zbog čega sam kod neopterećenog dijela plesača uvijek nailazio na svesrdnu podršku.. S druge strane me neki apsolutni puritanci baš nisu razumjeli….Ali kako bi rekli moji davni heroji Underground Resistance u stvari koja se baš i zove Transitions: There will be people who say you dont mix this with that and you will say “watch me”.
Za one koji nisu saznali, ispričaj još kako si zaradio DJ ime – ima li kakve veze s nultom kartom u tarotu?
Haha. Pa nema veze s tarotom. Ima veze s tim da smo kolega Fryer i ja smišljali glupa DJ imena. Ja sam se po kratkom postupku nazvao Boo Dale. Kao neka igra riječi koja jasno znači budala ali zvuči i kao ime nekog bezubog lika iz Deliverancea. On se po istom ključu nazvao Lou Jack (luđak). Onda se pred prvi nastup predomislio i odlučio ipak biti Fryer (frajer). Ja sam ostao budala do dan danas 🙂
Koji su ti planovi za ljeto, ali i općenito za nastavak karijere? Planiraš li staviti veće težište na klupsku ili rock stranu svog glazbenog outputa?
Pa to je jedno baš dobro pitanje budući sam upravo danas morao odbiti još jedan gig :). Ma ljeti se puno svira. Ispada da je to svim glazbenicima neka vrst žetve. Let 3, moj matični bend, isto u ljetnim mjesecima odsvira najveći dio svojih koncerata zbog čega ja često, pogotovo ljeti, moram odbijati dj nastupe. Ovo sam ih ljeto tako zbog te kolizije odbio 10 (slovima:deset). I to baš lijepih plesnjaka od Umaga do Dubrovnika. Jednom sam odbio poziv iz Spacea na Ibizi jer sam taj dan imao potvrđen Let 3 koncert u Našicama. Iz svega je toga razvidno da je bend ipak na prvom mjestu. Al tko zna što budućnost nosi…
Work The Floor
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | YOUTUBE
Petar Car