Stop Making Sense festival u Gardenu (Tisno) ove godine je održan u nešto ranijem terminu nego prethodnih godina.
Piše: Neven Prišuta
Foto: Anomalus Visuals
Dok je dosadašnjih godina bio posljednji festival u Gardenovom festivalskom nizu (prošlogodišnji izvještaj pročitajte OVDJE) ove godine je pozicioniran kao treći u nizu, nakon posljednjeg Gardena te Electric Elephanta.
Čini se da je upravo podeblje ispromovirani, posljednji Garden pokupio svu kremu, barem što se tiče broja ljudi na festivalu, no upravo to je učinilo SMS da bude još više onime, što mi se kod njega prošle godine posebno svidjelo. A to je malen, miran i razmjerno kvalitetan. Drugim riječima, na festivalu je cirkuliralo svega par stotina ljudi, no opet sasvim dovoljno da u večernjim satima Beach stage u Gardenu, a u kasnijim noćnim satima Barbarellas, budu ugodno popunjeni.
Najveća razlika u odnosu na prethodno izdanje festivala je izostanak Woods floora, što znači da je u Garden kampu radio isključivo Beach stage. Promjena koja možda znači manjak diverziteta, ali s obzirom da su prošlogodišnja dva floora dovodila do povremenog razvodnjavanja atmosfere i međusobnog preklapanja na određenim mjestima na sajtu, ovu promjenu sam objeručke dočekao kao pozitivnu.
Uz cjelodnevni program od podneva na Beach stageu, festivalske večeri u Gardenu uglavnom su bile koncipirane kroz trosatne setove od 22 do 01, što znači da je svaki dan jedan izvođač imao priliku uvesti ljude u večer. Prvo uvođenje dopalo je ni manje ni više nego jednome od mojih dražih producenata, DJ Kozeu. Njegova produkcija i podcasti koje sam slušao te jedan intervju koji sam čitao nabili su poveća očekivanja. No njegov je set, uz pokoji lijepi moment na tragu estetike njegove produkcije sadržavao suvišno dugačke repetitivne bouncy techno dionice tako da ne mogu reći da je bio išta više doli korektan, dojam koji sam očekivao da će čovjek popraviti idući dan na brodu, na što ću se osvrnuti kasnije. Večer su nastavili Sebo K i Anja Schneider u Barbarellasu. Dok je Sebo K vrtio set ne toliko kreativno i apstraktno melodične glazbe, ali zabavne i plesne ritmike koja sjeda tamo gdje treba. Barem sam mislio da tako osjećam dok nije preuzela Anja Schneider čiji znatno prljaviji klupski deep tech / tech house gruvovi su podigli prašinu čak i na nanovo asfaltiranom podiju u Barbarellasu. Zvuk kakav je uprizorila i na prošlogodišnjem Get Diverted brodu, ovaj put je još bolje sjeo jer se radilo o klubu.
Glazbena priča drugog dana započela je na Tesselate brodu, domaći crew lijepo je odradio dnevni dio četverosatne ture, nakon čega je preuzeo DJ Koze. I dok sam ja očekivao veću eklektiku i kreativnost, setom je zadominirao zvuk koji mi niti u warm-upu dan prije nije u potpunosti legao. Iako bi mi vjerojatno u Barbarellasu tako nešto ipak bolje sjelo što zbog okruženja, što zbog vremena u kojem svira moj zaključak je kako se Stefan više orijentirao na podcast eklektiku i produkciju, dok njegova klupska DJ selekcija ne ide dalje od prosječnih klupskih releasova na njegovom labelu (koje ipak treba zastupati) i s njima komplementarnih traka. To doduše ne znači da ga cijenim išta manje kao umjetnika, ali potvrđuje moje slutnje da dosta visoko povezanih i zaposlenih producenata nema dovoljno vremena za vrhunski DJing. Ako sam i u jednom momentu pomislio da nisam uspio ući u mood, moje sumnje je odagnao Moominov set koji je vrtio na Beach stageu kada je brod pristao. Odvrtivši prekrasan set estetski kreativne i eklektične glazbe te povezavši raznolikost odličnim miksanjem za moje uho odsvirao je set festivala. Set o kojemu ne bih previše duljio nego prepustio zagrebačku publiku da se u isto uvjeri na njegovoj zagrebačkoj premijeri koja bi se mogla dogoditi do skora. Priču je u Barbarellas nastavio Nick Hoppner koji bi na momente zavirivao u svoju šarenu techno selekciju koja u pravilu oduševljava (svaki put kad sam ga slušao), a na momente malo previše zapinjao u disko eskpapadama pre dugo ne promijenivši emociju čiji je diverzitet u disku ipak nešto skučeniji. Ovaj vrhunski glazbeni dan okrunio je nastup Levona Vincenta. Dugački atmosferski deep synth padovi koji karakteriziraju njegove produkcije i setove nešto su što je publika ipak trebala pričekati te je odvrtivši 5,6 ploča čiste čvrtke ritmike izgradio očekivanje, a onda pustio atmosferu kroz melodiju koja je prišuljala poput hofmanove sličice, u momentu kada je bila osviještena već je u potpunosti te neodoljivo moćno zadominirala atmosferu. Učinivši to na Levonov način, ta točka označila je početnu točku od koje nas je Levon provozao kroz svoju estetiku tj. igru analognog i atmosferskog te čvrste ritmike.
Daljnji događaji na festivalu bili su slaba sjena onoga što se događalo drugog dana festivala. Treći dan večernji Beach Stage slot dopao je The Revenge, čija selekcija je sezala od prosječnog jacking filinga do glazbe koju ne znam kako opisati nego jednostavno bez veze, do te mjere da nisam niti bio raspoložen za odlazak u Barbarellas čuti što Anthony Naples te kasnije Martyn imaju za reći. Načuo sam glas, doduše, da je Naples bio dosadnjikavo tribal, a da je Martyn puštao house i da je bilo dobro, no da li je zaista bilo tako odgovorno ne mogu tvrditi. Četvrtog dana tek sam na momente ulovio večernji warm-up u orkestraciji The Black Madonna, koji je čini mi se nastavio praksu visoko kvalitetnog festivalskog zagrijavanja koje je započeo Moomin, no izostankom Jackmastera nastavak večeri u klubu se pretvorio u kolektivni b2b proslavljene dubstep zvijezde Skreama (koji se prebacio na 4×4 glazbu kako je dubstep posrnuo) i njegovih pajdaša iz Sub Duba, kojime je dominirao problematično generički house, tech house, garage house zvuk te koji me nije natjerao da se suviše dugo zadržim u Barbarellasu.
Sve u svemu mogu zaključiti kako posjetitelju u potrazi za iskustvom visoke energije i dinamike ovakvo festivalsko iskustvo neće biti impresivno, no onome tko je došao poslušati super izvođače u mirnom i opuštenom okružju prekrasnog Garden kampa Stop Making Sense je upravo to, a upravo to je razlog zašto mu se opetovano vraćam kao posjetitelj.
Stop Making Sense
FACEBOOK | MIXCLOUD | WEB
