U susret Božićnom specijalu u splitskom klubu Jungla pretresli smo život i karijeru zagrebačkog producenta i DJ-a, remiksera, sound i mastering inžinjera, zaljubljenika u opremu i vinile Ivana Komlinovića.
Ivan je svojim beskompromisnim technom obilježio procvat domaće techno scene ˈ90-ih i ranih 2000-ih, a ove se godine na trogirskom Moondance festivalu nakon više od 20 godina staža odlučio na novu glazbenu avanturu te predstavio publici svoj prvi live act. Koji je bio motiv i kako se izdignuti iz pepela, na koje je ploče potrošio zadnje novce, što misli o EDM-u, kakve žene voli i još puno toga otkrio nam je tijekom druženja u njegovom studiju, nebrojeno kava koje smo ispili i šetnji s njegovom ljubimicom Dori. Toliko smo ga ogolili da je za ovu priliku odlučio svojoj publici darovati Free DL jedne od njegovih najdražih stvari “Springtime Moog”.
Pozdrav Ivane, napokon prilika da te prvi put predstavimo publici Klubikona! Za sve koji još uvijek ne znaju ili žele znati ukratko nam reci tko je sve Ivan Komlinović i čime se sve trenutno bavi u životu (da, zanima nas i privatno)?
Drago mi što mogu osobi koja me toliko dobro poznaje odgovoriti na pitanja o životu i karijeri u trenutku najvećih promjena u životu. Pa krenimo.
Prije svega vjerujem da sam ispravno ljudsko biće. Neki lik odrastao u predgrađu Zagreba, s jakim umjetničkim sklonostima i beskonačno puno interesa. Imam širok krug poznanika i frendova, sjajnu familiju i šačicu pravih prijatelja koji su uvijek tu za mene. I ja za njih. To je ujedno i moj najveći kapital, ali i korektivni faktor u životu. Odavno radim kao sound engineer, DJ, producent, remixer, mastering engineer. Ove godine sam imao i ozbiljan izlet u film; Snimao sam i montirao foley efekte za jedan interesantan koprodukcijski film (Gruzija-Rusija-Španjolska-HR…) na poziv prijatelja iz Embrio production studija. Film će biti prikazan na desetak A festivala worldwide. Super je iskustvo biti mali kotačić tako ogromnog projekta. Reklo bi se marljiv neki tip, iako mi se vrlo često baš ništa ne da. No to stanje uma prekine vrlo brzo neka nova obveza ili zaostatak…
Osim što te duže vrijeme nije bilo u medijima pravi razlog našeg razgovora je zapravo nova forma glazbenog izražavanja, tvoj prvi live act na ovogodišnjem trogirskom Moondance festivalu i životna prekretnica. Što je bio okidač, kako si se nakon toliko godina rada kao producent i DJ odlučio na svoj prvi live?
Kažu da najbolje stvari nastaju iz pepela, odnosno da najveća dostignuća u bilo kojoj grani umjetnosti budu postignuta kad je umjetnik u najtežoj životnoj krizi. Ja sam o live actu već dulje vrijeme razmišljao, gotovo tri godine, no sama zahtjevnost takvog modela nastupa mi se činila kao prevelika prepreka s obzirom na moj gusti raspored… Prije pola godine dogodio mi se pravi brodolom, iznenada sam se razveo, doživio scenarij koji nisam ni najmanje očekivao. Znao sam da moram radikalno promijeniti sebe iz korijena kako bih uopće u bilo kojoj formi mogao nastaviti živjeti. Nije to posao od par dana. Reprogramiranje uma mi je tada zvučalo poput motiva iz nekog SF filma, ali to funkcionira, nije nimalo lako, ali ukoliko ste dovoljno motivirani, može se izvesti.
Tko ili što je onda kod tebe odigrao taj motivacijski dio?
Prijatelji. Oni su bez mog znanja promptno reagirali; Pero Fullhouse je nebrojeno puta bio na prvoj liniji kad je bilo potrebno, ali je također bio svjestan da mi sam ne može puno pomoći, zato je jedan dan uzeo telefon i nazvao Jana Kinčla. Rekao mu je: “Napravi nešto pod hitno! Ovo nije zajebancija!” Ja sam se na očigled svih rušio i padao. Nije prošlo puno vremena i našli smo se kod mene doma Jan i ja, te pretresali svoje standardne “gearslut” teme, kad je u tom trenutku nazvao vječito ubrzani Pero i dobacio: “Sviraš 01.08. na Moondanceu. A jebate, isto si moga live složit! Aj razmisli…”
“Čovječe, ovaj Pero je pošandrcao, opet trabunja o liveu. Kao da se to može napraviti u 3 mjeseca..” – na glas iskomentiram, na što je Jan odlučno odgovorio: “Gle, buraz, imaš brdo izdanja iza sebe, mjuzu radiš praktički live, imaš svu opremu…. Znaš kaj, ovak; Ja nemam izdanja, imam 2 komada opreme i ne radim mjuzu… Ja ću napraviti live za 3 mjeseca ako ćeš ti! Pa sad budi pička i reci da ne možeš…. “. OK, izgleda kao mission impossible, ali bačena mi je rukavica koju nisam mogao ignorirati.
Znači pala je oklada?
Da, tada su počeli ozbiljni radovi. Svaki dan mi se sveo na minimalno 2 sata planiranja, 3 sata rada i obaveznih 45 minuta fizičkog ubijanja kako bih svu frustraciju izbacio iz sebe, te nešto malo nespretne meditacije koja je pomagala da se vratim u “ovdje i sada” i budem usredotočen na cilj. Odluka je od početka bila da radim samo s hardwareom, što je uvelike otežavalo priču, ali se vrlo brzo počela nazirati forma. Veći dio postojećih aranžmana trebao sam ponovno isprogramirati, posamplirati ili exportati iz starih projekata u koje sam usnimavao instrumente u nekim prethodnim razdobljima. Trebalo je pogoditi sound originala nečem što volimo nazvati upotrebljivim miksom i nakon toga uvježbati različite načine tranzicija između i unutar pjesama…definiranje odnosa između instrumenata, dinamike, frekvencijskog contenta. Sve se to ugađalo tjednima, zapisivalo, snimalo. Krajem lipnja osnovni live je bio testiran i svidio mi se unatoč izraženoj samokritičnosti. Jan je u to vrijeme praktički živio kod mene. Radili smo do 2 probe dnevno i beskonačno puno korekcija. Sve počinje dobivati glavu i rep. Oba livea obećavaju, ali još smo daleko, a 01.08 je blizu..
Moondance ti je jedan od najdražih jadranskih festivala, zašto?
Moondance je bez sumnje najbitniji domaći festival. Proizašao je iz najčišćih motiva jednog “music lovera”, koji je odlučio osmisliti festival po svom ukusu i po svojoj mjeri. Jan i ja smo dobili odlične slotove, ali i odgovornost. Naši premijerni live PA nastupi nisu bili ziheraški postavljeni. Nismo bili u warm-up slotu ili na afteru. Fail je obojici visio iznad glave, no bitnije od svega, naš fail bi se razbio o glavu našeg prijatelja koji nam je ukazao to ogromno povjerenje.
Kako si reagirao kad si čuo s kojim facama nastupaš?
Octave One. Burden Brothers su možda najviše utjecali na moje osobno shvaćanje techno glazbe. Od 1995., kad sam kupio prvu ploču od Octave One na etiketi 430 West do danas, to je bila glazba, emocija i estetika koja je oblikovala moje korijene. Moj ukus i senzibilitet u onom što radim preko 20 godina. Dakle, Octave One su autorski projekt koji je uz Roberta Hooda za mene bio apsolutna referenca estetike i emocije techno glazbe…
Zvuči kao ostvarenje snova, kao film sa sretnim završetkom…
Da, uzbuđenje na razini ponovno, soundcheck je prošao super. Korigirali smo još malo, zafrkavali se, podružili se s momcima iz Octave One na gotovo 40 celzijevaca, odradili smo uredno pripremni dio. Ali dvije minute prije Zerovog livea, on blijed kao krpa silazi sa stagea, dolazi do mene i povlači me u stranu i priznaje da se ne osjeća spremno”. U istom trenutku poklopili su nam se strahovi, ali znao sam da on ne smije osjetiti moj strah. “Aj Jan ne seri! I mene je oprala malo trema, ali ovo smo bezbroj puta isprobali. Idi gore i odradi ono po što smo došli!”
Jan je naravno savršeno i fokusirano odradio sat vremena svog slota. Autorska glazba koja ne postoji niti na jednom mediju ili cloudu, pojavila se sad i ovdje u staroj kamenoj tvrđavi, pa iako sam ju čuo na stotinama naših proba i testiranja, ovo nije bilo isto. Bilo je bolje, “živije”, trodimenzionalnije.
Nakon Zerovog uslijedio je tvoj nastup. Kako si se osjećao, toliko godina ispred publike, jesi uopće imao tremu?
Kad sam stao za pult, bilo mi je jasno da neću na isti način moći doživjeti svoj nastup. Ne vidim ga “s odzumom”, s distance. Trema koju sam osjetio prije sat vremena, nestala je. Ja sam onaj isti lik koji vas 20 i više godina pokreće s pločama. Sad ćete čuti kako to izgleda u mom studiju! Odjednom sam osjetio jednu drugu razinu užitka. Upravljanje aranžmanom uživo je potpuno druga priča od kreiranja priče isproduciranim glazbenim komadima. Sloboda je ogromna i mogućnost faila neusporedivo veća. Tehnički, sve je bilo kako spada. Kao DJ svih ovih godina nešto slično nisam doživio. Bilo mi je čak i malo neugodno kad su nam momci iz Analog Copsa prišli i čestitali. Live je ipak nešto drugačije… Izvoditi SVOJU glazbu, neproduciranu u onoj nasirovijoj i najiskrenijoj formi, bez fiksnih aranžmanskih margina ili nekog “osigurača” stvarno je bitno drugačiji osjećaj.
Moram priznati da ti otvoreno zavidim na tom osjećaju, ali daj molim te probaj objasniti publici što se zapravo događa tamo na stageu pa to nazivamo live? Live actovi, live setovi, sve češće vidimo da kraj imena nekog glazbenika stoji dodatak “live”…
Glazbenik uživo aranžira i programira svoju glazbu. Ponekad tako uživo pred publikom nastaju potpuno nove stvari, a uglavnom je svaka izvedba postojećih jedinstvena, jer pravi live nije moguće ponoviti identično. Puno improvizacije, intervencija i ideja “on the fly” utječu na to kako će live zvučati, mogućnost aranžiranja na licu mjesta omogućava glazbeniku da pomoću aranžmana i tempa upravlja emocijama i atmosferom na flooru.
Ova prekretnica znači da ćeš prestati izvoditi svoje DJ setove i prebacuješ se isključivo na live nastupe ili?
Ni slučajno! Ja sam veći dio svog života DJ. Obožavam kupovati i puštati ploče. Mislim da neću nikada prestati Djirati. To je jednostavno potreba. Kad mi se zaredaju tri tjedna bez klupskog DJ nastupa, uzasno sam nervozan i razdražljiv, ko narkić. Live PA je poseban tip nastupa koji se izvodi kad kontekst priče to dopušta ili zahtjeva.
Kad smo kod opreme kojom si blago rečeno opčinjen, u što si posljednje uložio, a čime se želiš nagraditi u skoroj budućnosti?
Stalno ulažem. Kako u live setup koji svako malo nadogradim s nekom sitnicom tako i u studijsku opremu (hardware, software, DSP..). Zadnje sam kupio UAD2 QUAD Thunderbolt. Radim i na nekim DIY projektima (PRR 176 vari u compressor, Dual Filtrex resonant filter, DIY stompbox delay, Schlumberger Preamps + EQ racking…). Želim se nagraditi s nečim starim i skupim. Upravo mi je dans stigla nova ritam mašina koja je jednostavno bolji odabir za live performance, a nakon nove godine u planu je i konkretna konzola…
Kako stojiš s produkcijom, izlazi li uskoro što zanimljivo iz tvog studija?
I tu sam aktivan. Ne dajem baš glazbu na digitalne etikete, jer kao DJ puštam ploče, pa mi takav način izdavanja materijala izgleda kao bacanje sati rada u smeće. Također tu ne postoji ni neka zarada, pa nema nikakvog razloga da tu posustanem. Nekako mi se čini da live otvara i vrata u neke tipove labela koji su mi zanimljivi. Vidjeti ćemo što će skorija budućnost reći o tome.
Obožavam kopati po tvojim pločama, daj mi imena posljednjih par koje si nabavio?
Znaš da je moja kolekcija uvijek tu na raspolaganju kad fragilne ženske ručice žele po njoj prolistati i baciti koju na gramofon 😉 Dakle, u zadnjoj pošiljci sam uzeo:
– Gary Martin: ” We Get Down” (Motech)
– DJ Jus Ed & Mr. G: “Gotee EP” (Underground Quality)
– DJ Bone “It Is All About” (Leftroom)
– Doka: “Ask EP”
– James Ruskin: “Slit” (Blueprint)
– Jeff Mills: “Exhibitionist 2 (Part1)” (Axis)
Da nekome tko nikad dosad nije slušao elektroničku glazbu možeš preporučiti da posluša jedan album, ali samo jedan, koji bi to bio?
Laurent Garnier “Unreasonable behavior”
Sluša li Ivan što osim elektronike?
Rock, funk, jazz, ponekad hip hop…Nekad se prepustim radijskim urednicima da me provedu kroz svoj svijet. Kad nisam u aktivnom odnosu s glazbom (sound design, produkcija, post produkcija…), sve rijeđe se dajem u intenzivno slušanje.
Koliko je glazbena industrija utjecala da se izgradiš kao osoba?
Poprilično. U tom svijetu naučio sam se komunicirati i brzo djelovati kako bih zaštitio svoj interes i opstao. Nije uvijek bilo jednostavno i “friendly”. Inzistiranje na nekom, uvijetno nazvanom “underground” pristupu ne nailazi uvijek i posvuda na odobravanje. Pogreške ponekad daju krila hejterima oko nas, koji nas ili potpuno obeshrabre ili ojačaju. Tu se kleše karakter. Podilaženje nikad nije bilo opcija.
Što je po tvom mišljenju ključno za uspjeh?
Jasna, vlastita vizija uspjeha, fokus i puno rada. Talent je također prisutan kao faktor, ali ne bih išao tako arogantno da ga postavim prije ova tri faktora, ali da, bitan je i talent.
Pratiš li mlade producente i DJ-eve na našoj sceni, imaš favorita?
Nažalost zbog manjka vremena ne mogu reći da pratim. Povremeno me poneki mladi DJ stvarno ugodno iznenadi, kao npr. Borut Cvajner. Momak stvarno ima jako originalan pristup glazbi i Djingu. Nije više mladac, ali relativno nedavno sam ga prvi puta čuo i ostao ugodno iznenađen. Ima neki svoj “personality”, a to cijenim više od svega. Jako osobno shvaća i osjeća to što radi, perfekcionist je. Poslušaj ga jednom dok bude negdje puštao glazbu. Njemu to nije zajebancija, mamac za komade ili samo zarada. Odmah mije bilo jasno da Borut živi za glazbu. Bez imalo patetike i poze. Vjerujem će daleko dogurati. Svijet nije imun na strastvene, hardworking umjetnike!
Nezaobilazno pitanje; domaća scena, bio si tu kad se stvarala još uvijek si tu i voziš svojim pravcem. Što je bolje, a što lošije u odnosu na zlatne ˡ90-te i 2000-te i što uopće čini scenu?
Svako vrijeme ima svoje pozitivne i negativne strane. Uvijek nekako pretpostavljamo da je prije bilo bolje. Ali nama, ne globalno. Zapravo, ovaj manji format toga što nazivaš scenom mi se čini kao adekvatniji sredini u mentalitetu u kojem živimo. Underground glazba se još više distancirala od mainstreama i nekako je vibe postao iskreniji. Kao u svojim počecima.
Jesi li dio nekog “crewa” i koliko je to bitno biti dio kolektiva da bi DJ lakše dobio pažnju i povećao broj nastupa?
Nisam. Zapravo nisam siguran koliko “brakovi iz interesa” dugoročno nose neki benefit. Čak mi se čini da ljudi koji su podređeni projektu, crewu ili klubu imaju ponekad ozbiljan problem da budu adekvatno identificirani. Nešto slično kao u sportu; Uspjeh pojedinca u nekom timu (jednako kao i neuspjeh) dijeli se na cijeli tim, bez obzira koliko je jedan član superioran ili eto, ima loš dan. Nije bez razloga atletika “kraljica sporta”. Pojedinac ne može ni spomenuti suce kao faktor neuspjeha. Bori se sam protiv štoperice i metra! To je egzaktno!
Koliko znam sad si “slobodan plijen” za žene. Pa olakšaj im, voliš li loviti ili su ti draže samosvjesne žene koje znaju što žele?
Još uvijek su rane svježe i uopće nisam u stanju razmišljati o tome što volim. Srce je još na nekom drugom mjestu i u ovom trenutku nemam baš previše za ponuditi nekom novom, mogu ponuditi dobar live ☺ U svakom slučaju, uživam kad sam u ženskom društvu. No ne mogu se trenutno zamisliti ponovno u nekoj simbiotičkoj monogamnoj vezi, iako slobodno mogu reći da su žene bića koja ne samo da me privlače, već ih naprosto obožavam.
Što misliš o aktualnom pitanju Soundcloud platforme koja je počela opasno skidati mikseve zbog navodnog copyrighta? Koja nam je alternativa?
Za sad Mixcloud dok ne preraste svoj format, a dalje od toga još ne mogu pretpostaviti kako će se priča razvijati. Možda neki novi social network ili kombinacija postojećih servisa. Nekako ćemo se snaći. Uvjek se snađemo.
Trenutno je u porastu live izvedba elektroničke glazbe, što misliš kakva joj je budućnost?
Sve je više autora koji ne uspjevaju plasirati svoj rad na iole solidan label i onda pristupaju live PA nastupu kao alternativnoj ruti plasmana svog rada prema korisnicima. Oni spretniji tek nakon što se afirmiraju na sceni kao live artisti dobiju otvorena vrata prema labelima koji ih mogu vrlo brzo baciti na mapu. Također nisu svi DJevi, a Live PA daje mogućnost nekad i atraktivnijeg te drugačijeg tipa nastupa od DJ seta. Promjene koje se ubrzano događaju u DJ industriji reflektiraju se na neki način i na broj i kvalitetu live actova koji su po defaultu nešto drugačiji, te nerijetko atraktivniji tip nastupa, jer je još uvijek omjer DJa naspram Live PA artista dramatičan u korist prvih. Uz sve to, Live je na jedan drugačiji način prokleto zabavna i zarazna disciplina na koju kao autor ne možete biti imuni!
Idemo na još par brzopoteznih; Tko ti je životni uzor?
Jedan multitalentirani crtač stripova i dragi prijatelj. Osoba od koje u svakom razgovoru mogu nešto naučiti i shvatiti sebe i svoje postupke iz očiju genijalca s najbogatijim životnim iskustvom. Moji roditelji, prijatelji….
Tvoja najveća mana je?
Pun sam ih. Neke direktno štete meni, a neke mojoj okolini. Nisam kompetentan da kažem koja je od njih najveća. Taj odgovor ćeš prije dobiti od nekog iz moje bliže okoline, možda na nju i ti sama meni ukažeš.
Ja kažem “TECHNO” ti kažeš?
Ajmo!
EDM je..?
Izlet velike glazbene industrije u elektroniku s ciljem zgrtanja milijuna. Vrsta karikature; Zamisli zvukovno platno na kojem oslikavaš karikaturu najjeftinijih klišea svih elektroničkih žanrova. Finalni produkt je slika bez duše namjenjena tupim masama limitiranih kapaciteta… Mase su većina. Većina nosi ogromnu dobit… Nakaradni glazbeni trend proizašao iz krivog shvaćanja elektroničke glazbe… Well, that’s about it!
Novac je za tebe?
Nužnost koju ne mogu izbjeći kako bih normalno živio i stvarao. Sredstvo, a nikako cilj.
Tvoj najdraži intervju u životu bio je onaj s…?
Nema dileme. Jeff Mills.
S kojim glazbenikom ti je bilo najdraže dijeliti pult?
S dragim prijateljima-kolegama s kojima sam dijelio pult i kad je bilo loše i kad je bilo najbolje. U ovom kompetitivnom ringu gdje svatko čupa na svoju stranu, još postoje prava prijateljstva koja na kraju dana nadilaze impresiju kakvu ponekad osjećamo spram velikih techno/ house zvijezda.
Želio bih otputovati u… Japan.
Kreativnost dolazi iz… Emocionalnog sadržaja osobe.
Ne bi mogao zamisliti život bez… Kisika, vode, glazbe, treninga i mojih dragih ljudi.
Hvala ti Ivane što si pristao na razotkrivanje, mogli bi ovako unedogled. Svakako se vidimo u Splitu jer svoj sljedeći eksluzivni live nastup ponovo daruješ Dalmaciji gdje te slušamo u splitskom klubu Jungla blagdanski raspoloženi za Božić.
Očekujem vas negdje u publici i u Zagrebu i u Splitu, nakon ovakvog razotkrivanja zaslužujemo kavu zamijeniti pivom i dobrom zabavom!
Nikolina Stanišić
