Neovisno o tome koji klupski žanr preferirate, dobro znate tko je Petar Dundov. Osim što nosi zasluge kao pionir domaće techno scene, ovaj neumorni autor nastavlja pomicati granice zvuka, koristeći pritom tradicionalne vještine, ali i riskantne, napredne metode kompozicije. Veterani se sjećaju njegovih 90’s techno izdanja pod imenom Unreal, među kojima se nalazi “Under City Rave”, himna prvog zagrebačkog rave partyja u tunelu Grič. Pod tim je imenom izveo i čuveni nastup u tv emisiji Latinica!
Znalci stare škole kao posebnu dragocjenost skupljaju ploče njegovog projekta Brother’s Yard, gdje je s bratom istraživao tvrđi, industrijski/hardcore techno stil. S novim milenijem, Dundov počinje izdavati materijal pod vlastitim imenom na etiketi Music Man, a scena je prilično dobro prihvatila novi, profinjeniji zvuk. U tom je razdoblju organizirao i večeri Perfection, gdje su se brojni Zagrepčani upoznali s kvalitetnom klupskom glazbom kroz iznimna gostovanja.
Materijal koji Dundov danas producira pripada njegovim najnadahnutijim izdanjima, posebno prošlogodišnji četverodtruki vinil “At The Turn Of The Equilibrium”. Osim toga, neumorno krstari svjetskim podijima plasirajući uzbudljive live-act nastupe i DJ setove, pa je bilo sasvim logično da ga angažiramo za naš 100-ti podcast. Postavili smo mu nekoliko pitanja da nas provede kroz ključne točke svoje karijere, ali i da nam otkrije svoj trenutni pogled na elektronički zvuk i budućnost scene. Trake koje je umiksao izuzetno su svježe (većinom ovogodišnja izdanja!), a vode kroz raznovrsne struje techna: deep, acid, progressive, dub i ostale varijante. Uživajte!
Kao što je tvoj uspjeh buknuo prilično naglo, tako je i klupski zvuk probio iz podzemlja na masovne partyje poput Future Shocka, na televiziji se redovito emitirala emisija Top DJ Mag, a i sam si gostovao u epizodi Latinice, koja je predstavljala čitav pokret kao prilično kontroverznu pojavu. Možeš li nam pobliže dočarati atmosferu koja je tada vladala među rejverima, njene pozitivne, ali i negativne strane?
U to je doba negativno bilo ovo: dok se cijela Europa ujedinjavala, nama se dogodio rat. Rave partiji su krenuli kao idea da budemo dio svjetske zajednice i dijelimo zajedničku viziju budućnosti kroz kulturu plesa i glazbe. U tim paradoksalnim vremenima popriličan broj ljudi nije mogao razumjeti kuda to naša mladost ide I zato su nas promatrali kao neke vanzemaljce. No sve što se događalo na rave partijima pozitivno je utjecalo ljude da makar i na kratko dožive dašak nekih novih vremena koja su ispred nas.
Mnogi su u 90-tima razlikovali “američki” i “europski” pristup technu, a opet – i sam Jeff Mills je stvarao “berlinski” zvuk. Jesi li doživljavao tu podjelu kao realnu činjenicu – ako jesi, koja je bila tvoja preferencija?
Volio sam I jedan I drugi, kad je stvar dobra onda nije previše bitno otkuda dolazi. U to vrijeme te podjele nisu bile izražene.
Među inozemnim epicentrima elektroničkog zvuka, koji je grad ostavio najveći dojam na tebe svojom atmosferom i estetikom? Drži li neki nastup posebno mjesto u tvojem sjećanju?
Berlin, Tokyo i New York stvarno su posebna mjesta za clubbing. Od atmosfere, estetike, mode, te jedinstvenog duha koji svaki od ovih gradova ima. Prošle godine u sklopu svjetske turneje imao sam priliku obići sve te gradove i stvarno ne znam koji bi nastup izdvojio, svaki je bio poseban.
Kad je završila inicijalna euforija 90-tih, očito je da si se efikasno snašao, prihvatio svoj zanat i ostvario uspjeh bez ustupaka i kompromisa, dok su brojni pripadnici ranog vala izgubili kompas u dekadenciji, nedostatku entuzijazma ili podilaženju pravilima industrije. Razjasni nam metodu kojom si se održao na vrhu, bez “razvodnjavanja” vlastitog stila!
Mene je uvijek zanimala samo glazba i kreativnost. Nešto u meni me tjera da uvijek pokušam ići dalje sa zvukom i sve ostalo je manje važno. Iskreni motiv i dugogodišnji rad mora s vremenom uroditi plodom.
Na klupski zvuk se oduvijek gleda kao na glazbu budućnosti, međutim, zbog razvoja tehnologije, sve se češće ponavlja fraza da je budućnost već stigla. Prema tvojem mišljenju, što čini ključnu razliku između zvuka, vibracije i kulture vezane za klupski fenomen u njegovim ranim danima od situacije koju imamo danas?
Razlika je u tome što se općenito promjenio kontekst kako promatramo svijet. Klupska kultura je ostala više-manje ista, jedino što ju danas možemo promatrati i kao pop-fenomen.
Poznato je da posjeduješ sjajno uređen studio s brojnim igračkama, od kojih bi mnogim “pacijentima” za audio opremom potekla slina na usta. Koliko još uvijek koristiš hands-on strojeve, a koliko softvere? Postoji li neki raritet, koji bi želio, a još nisi uklopio u svoju kolekciju?
Oduvijek me fascinirao zvuk synthesizera pa sam malo po malo kupovao opremu i sada, nakon 25 godina, uspio sam skupiti manje-više sve što me zanima od hardwarea. Nikada me nije zanimalo imati muzej, sve što sam kupio još danas je neizbježan dio moje zvučne slike. Danas bih u kolekciju uklopio jedan moćan kompjuter, jer se nove stvari događaju u softwareu.
Opiši setup u tvojim live actovima! Koliko improviziraš pri tom tipu nastupa? Događa li se kad da stvar složiš iz “ničega”, na licu mjesta?
Na live nastup uvijek nosim tri synthesizera, klavijaturu, kontroler i kompjuter. Volim improvizirati, no to najviše ovisi o trajanju seta. Ako se radi o festivalu, obično dobijem jedan sat i onda je malo prostora za improvizaciju. Kad imam priliku nastupati u klubu, imam više vremena i obično se u drugom djelu seta mogu slobodno poigrati I odsvirati nešto originalno na licu mjesta.
Primjetna je značajna razlika u stilu između klupskih singlova s plesnijim zvukom i albuma, koji su primjereniji kućnom stereu. To je posebno izraženo na tvojem zadnjem albumu “At The Turn Of The Equilibrium” – ovaj stil kao da odražava pionirsku njemačku elektroniku iz 70-tih, nalik na materijal kakav su radili Cluster, Tangerine Dream i Klaus Schulze. Jesi li svjesno odabrao tu “retro” estetiku ili se pojavila spontano?
Oduvijek me privlačila elektronika 70-tih i na neki način je izgradila moj ukus. Prije desetak godina odlučio sam više raditi na albumima i pokušati kreirati bezvremensku glazbu, nešto što bi se moglo slušati za 20-30 godina i još uvijek zvučati svježe. Nisam se previše zamarao stilom i možda zato zvuči retro, jer u to doba stilovi još nisu bili definirani.
Kako vidiš svoj daljnji razvoj – imaš li neki sistem kojeg se držiš? Što se za ovu godinu sprema od nastupa i izdanja?
Moj jedini sistem je biti od ponedjeljka do petka u studiju. Sve ostalo dolazi spontano. Vikendima putujem po svijetu I prezentiram svoj sound. Ove godine biti će dosta remixeva i polako skupljam kompozicije za novi album. Što se nastupa tiče, bit će više klupskih partija, a na ljeto festivali. Drugu polovicu godine mislim ponovno obići Ameriku i Japan.
Koliko god je tvoja muzika kontemplativna, u pozadini uvijek otkucava plesni ritam. Plešeš li bolje nego na početku karijere? Što predstavlja ples u tvojem pogledu na život?
Ples je zadovoljstvo pokreta i duha. Ne znam da li bolje plešem sada ali osjećam se odlično u pokretu. Život bi bio prilično dosadan bez plesa.
Za kraj nam reci nešto o miksu koji si snimio za Klubikon podcast? Kako si odabirao stvari? Koji pristup i osjećaj si imao pri odabiru i snimanju?
Pošto je ovo jubilarni 100-ti Klubikon podcast, odabrao sam desetak trackova za ljubitelje techno zvuka u svim svojim bojama. Nadam se da će vam se svidjeti.
Pogledajte “Klubikon Podcast 100 – Petar Dundov” tracklist OVDJE.
Petar Car
