Kako svi već dobro znaju, Petar Dundov plasira tvrdi klupski groove na EP-ima, koji su za tu svrhu i namijenjeni, dok su mu albumi introspektivne prirode. “At The End Of The Equilibrium” nije iznimka, čak se njime najviše odmaknuo od hipnotičkih techno motiva, čija je svrha određena zahtjevima podija, a može se primjetiti da je ovdje programiranje strojeva ustupilo velik prostor živoj akciji. Doduše, arpeggiatori rade svoj posao, lansirajući precizne “kozmičke” sekvence, ali velik značaj albumu nose topli, lebdeći synth padovi, koji su neupitno odsvirani ljudskim rukama.
Od uvodne “Then Life”, pa kroz čitav album, jasno se provlače nadrealne kristalne dionice kakve su 70-tih patentirali stari njemački majstori, ali i Vangelis, Jean-Michel Jarre i Giorgio Moroder. Međutim, zvuk nije toliko oštar i vanzemaljski, već je spušten na zemlju poliranom produkcijom ranog IDM-a iz 90-tih, kakav je izlazio na Warp Records, a predstavljali su ga rani ambijentalni radovi Aphexa Twina, Autechre i B12. Čak i kad na idućoj “The Lattice” krene ritam, glazba i dalje ostaje na polju kontemplativnog, bez izleta u strogo plesne oblike, a kompleksna kompozicija više duguje klasičnoj glazbi nego ijednom pop formatu.
Svejedno, naći će se tu ukusno aranžiranog groovea za sladokusce, koji će ga napipati i kad nije u prvom planu. Pjesme kao što su “Midnight Orchestra” i “Missing You” imaju neke klasične ritmičke motive, ali ih ipak zapravo nose nostalgične melodije, koje pružaju osjećaj kao da izviru iz nekog zaboravljenog Zlatnog Doba, tj. kao da ste ih već nekad davno čuli. “Mist” je klasičan primjer harmoničnog pulsiranja stare njemačke škole, kakvo su njegovali Cluster, posebno u svojim suradnjama s još jednim ambijentalnim magom – Brianom Enom. Taj se pristup u svom najčišćem i najljepšem obliku manifestirao upravo u zaključnoj “Everlasting Love”, koja usto nosi i ono najplemenitije od izričaja Petra Dundova, koji otvoreno nosi utjecaj svojih uzora, ali i jasno ostavlja svoj osobni potpis.
Ovim je albumom hrvatski techno čarobnjak prikazao još uvijek neiscrpnu moć elektroničke glazbe, koja ne mora nužno podilaziti dekadentnim i ekstatičnim zahtjevima klupskih formi ovog zvuka. Osim toga, kroz nadahnuće i vješti zanatski rad ovdje su se pojavili predivni motivi, kakvi su začarali publiku prije više od 40 godina, kad je elektronika po prvi put ozbiljnije počela prodirati u svijest mladih, a da pritom Dundov nije nimalo podlijegao plagijatorskom citiranju, već ih je razvio dalje na svoj osebujan način. Koliko svemirski, album je istodobno i izrazito zemljan, što odaju i boje na ilustraciji omota. Samim time, sigurno je i da će najbolje zvučati pušten s toplog vinila, a za ovo izdanje će vam biti dovoljan i samo jedan gramofon. Četverostruku ploču + CD možete nabaviti OVDJE, a digitalno izdanje OVDJE.
Petar Car
