U velikoj Britaniji otkrivene su doze MDMA i tablete ekstazija čija se čistoća može mjeriti s tzv. zlatnim dobom klupske kulture s kraja 80-tih. Osim što nose opasnost od predoziranja, zabilježeni su slučajevi gdje korisnike droga drži čak i do četiri dana, a pritom bauljaju uokolo poput zombija. U korelaciji s ovim enormnim dozama, mladi partijaju i na donekle drugačiji način nego dosad – fokusiraju se na privatne partije, prenosi International Business Times.
Tzv. “super-partiji” ustvari su kućni partiji s masovnom posjećenošću popularni među studentima, koji se u zadnje vrijeme često natječu tko će prirediti veći. Taj je trend usko povezan i sa činjenicom da je cijena ulaska u klub, kao i cijena pića na šanku prilično visoka. Newcastle je jedan od gradova gdje je ovaj trend izuzetno popularan, a vazano uz opasnosti koje nosi, oglasila se Tracy McCann, gradska dužnosnica zadužena za antisocijalno ponašanje:
“Sve je započelo krajem ispitnih rokova prošle godine kad smo počeli dobivati pozive o velikim kućnim zabavama koje posjećuju stotine ljudi. Tamo se nalaze zaštitari, a ulazi su blokirani kaučevima i madracima. Ti su partiji reklamirani putem društvenih mreža. Studenti diljem zemlje partijaju na taj način. Ne žele trošiti novac na izlaske u klubove, kad – prema vlastitoj procjeni – to mogu napraviti i sami kod kuće. Ipak, opasnost koju nose brojni faktori je očita i moramo djelovati prije nego se dogodi incident gdje će žrtve biti masovne”.
Kaučevi i madraci očito služe kako bi suzbili buku, a gužve koje izazivaju mnogobrojni posjetitelji već su imale radikalne posljedice – na jednom se takvom partiju u Manchesteru nagruvalo toliko ljudi da su propali kroz pod u podrum. Osim toga, često korištenje dušikovog oksida, tj. plina smijavca među mladim Britancima predstavlja dodatnu opasnost. Predstavnica vatrogasne brigade Jade Makarski je pojasnila:
“U slučaju vatre, taj bi plin eksplodirao, plamen bi zahvatio zidove, čitava bi se zgrada urušila. Pošto su ulazi blokirani, ne bismo mogli ući unutra i vodom ugasiti plamen, čime se povećava mogućnost smrtnih slučajeva.”
Claire Dean, glasnogovornica organizacije Lifeline koja je zadužena za savjetovanje vezano uz droge, komentirala je ove nove trendove:
“Po prvi put se susrećemo s time da nam se ljudi obraćaju s problemima vezanim za MDMA, to nikad prije nismo doživjeli. Radi se o opasnosti za obećavajuće karijere studenata. Ove droge imaju snagu koja rezultira spuštanjem koje traje i po četiri dana; klinci hodaju uokolo sa staklenim očima nesposobni za normalno funkcioniranje.”
Naravno, službenim organima bi najlakše bilo optužiti neodgovornu omladinu i dilere za sve probleme, ali pravo je pitanje – zašto svi ti klinci imaju potrebu toliko riskirati i dovoditi se u ovakve situacije? Vrlo je vjerojatno u pitanju osjećaj da ionako nemaju što za izgubiti, obzirom na budućnost kakvu im sistem “obećava”. Ipak, činjenica je da s takvim pristupom gube mogućnost poduzeti nešto konkretno u vezi svojih života, jer se ovdje definitivno više ne radi o tzv. “rekreativnom” uzimanju psihoaktivnih supstanci. Pošto sistem definitivno ne pokazuje realno razumijevanje za postojeće probleme, kao niti za razloge zašto sva ta djeca toliko bjesomučno u sebe trpaju enormne količine droge, pomoći mogu jedino sami sebi – ukoliko će si dozvoljavati da čitavo vrijeme budu razbijeni, teško da će imati dovoljno zdravog razuma da pronađu realno rješenje prije nego ozbiljno udare glavom u zid. Jedino, tad bi situacija mogla biti daleko kompliciranija.
