S njemačkim kraut rock / motorik / Kosmische Musik fenomenom 70-tih vjerojatno se može mjeriti još samo japanska scena istog razdoblja. Od ezoterične psihodelije Flower Travelling Band do urbanog monokromatskog cinizma Les Rallizes Dénudés, uvrnuti su Japanci uspijevali baciti u rizik svo naslijeđe acid scene 60-tih, te iz nastalog kaosa iskopati sasvim nove, neobuzdane pravce glazbe. Upravo u tom okružju karijeru su započela dva velikana suvremene avangarde: Keiji Haino i Masami Akita (poznatiji kao Merzbow). Premda su i jedan i drugi sviranju pristupili toliko beskompromisno da njihovi stilovi nisu doživjeli realniji odjek sve do samog kraja desetljeća i početka 80-tih, svakako je bitno uzeti u obzir da su ovi veterani karijeru započeli u okvirima ove progressive / art rock scene.
Keiji Haino se isprva zapravo želio baviti kazalištem – velik je dio njegovog izričaja zasnovan upravo na neobičnoj ekspresivnosti vokala, dok drugi ključan aspekt leži u nesvakidašnjem načinu sviranja gitare i drugih instrumenata. Od kraja 70-tih do danas izdao je velik broj utjecajnih albuma, uz izdanja s cijenjenim psihodeličarima Futsisusha i kolaboracijama s velikanima avangardnog zvuka kao što su Stephen O’Malley iz Sunn O))), Tony Conrad ili Bill Laswell. Glavni adut njegovog materijala je nevjerojatna iskrenost koja izbija iz svakog albuma, bez obzira na nepredvidljive žanrovske obrate kojima je sklon. Osim toga, njegov su zaštitni znak kroz sve ove godine crna odjeća, crne sunčane naočale i duga ravna kosa s odrezanim šiškama (koja je u zadnje vrijeme poprimila srebrnu boju).
Njegov je kolega Merzbow u 70-tima također istraživao granice rock zvuka da bi se u 80-tima potpuno posvetio industrial noise zvuku, testirajući granice apstraktne elektronike. Putem si je uspio priskrbiti status najznačajnijeg živućeg umjetnika tog rublog glazbenog žanra, a vjerojatno i najproduktivnijeg – količina izdanja koja je izbacio kroz gotovo četiri desetljeća graniči s neizmjernim. Novi EP “Torus” mu je upravo izašao na novosadskoj etiketi Jezgro koju vodi Darko iz vrhunskog industrial techno projekta Ontal. Karijera mu je također obilježena zanimljivim suradnjama s umjetnicima kao što su Pan Sonic, Genesis P-Orridge i Jim O’Rourke, a njegovi se fanovi mogu naći kako među ljubiteljima elektronike, tako i među sljedbenicima ekstremnog metala. Kompozicije su mu uglavnom prilično dramatične, a škripa i krikovi strojeva obično su locirani u visokim frekvencijama, pošto ne mari puno za muljevite baseve. Ukratko: noise umjetnik kojeg rado slušaju čak i oni koji ne vole noise.
Njih dvojica imaju još zanimljivih zajedničkih točaka – jedan od ključnih Hainovih uzora je suludi nadrealist Antonin Artaud, začetnik tzv. “teatra okrutnosti” koji je preokrenuo pojam kazališta početkom 20. stoljeća. Merzbow je ime uzeo prema dadaističkom terminu “Merz”, apsurdnoj riječi koju je koristio Kurt Schwitters. Osim ljubavi prema načelima historijske avangarde, njih dvojica su usto i vegani, ne puše, ne piju alkohol niti ne uzimaju droge. Prilično bizarno, kad uzmemo u obzir da su zaslužni za neka od najpsihodeličnijih i najnadrealnijih izdanja suvremene glazbe. U svakom slučaju njihova je suradnja izrazito prirodan potez.
Na prošlogodišnjem albumu “An Untroublesome Defencelessness” pridružio im se free jazz bubnjar Balázs Pándi, koji s Merzbowom surađuje već 8 godina. Rezultat je komad neobuzdane glazbe koja probija žanrovske granice čak i tako slobodnih stilova kao što su noise, psihodelija i jazz. Ekstremni individualizam kojim zrače Haino i Merzbow zateže u krajnosti koje svojim neurotičnim bubnjanjem Pándi uspijeva ujediniti, ali nikad u potpunosti – čar ovog materijala je upravo u tome što puca po šavovima, a tu je slast trebalo iskusiti uživo.
Usred Berlina nalazi se crkva St. Elisabeth, čije se dvorište 31.5. nakupilo najrazličitijim čudacima, metalcima, ali i samozatajnim low profile samotnjacima. Vrlo slično kao i na nedavnom nastupu Nurse With Wound u Sophienkirche, samo se ovdje dogodio pravi mini-piknik. Pri ulasku u crkvu moglo se zamijetiti kako je vjerojatno bila oštećena u drugom svjetskom ratu, ali je obnovljena izrazito ukusno i prilično minimalistički. Ekipa je hipijevski sjedila na podu dok se iz razglasa nisu počeli pomaljati prvi abrazivni zvuci. Akustika je bila odlična i zvuk je bio glasniji nego u Spohienkirche, pa su mnogi od posjetitelja odmah izvadili čepiće i ugurali ih u uši. Nakon 20-minutne industrial noise uvertire, bend se napokon pojavio na pozornici koja je bila prilično niska, pa su zaokruženi pogled imali samo oni u prvim redovima (gdje se bilo gotovo nemoguće progurati).
S jedne je strane pozornice prilično ozbiljno stajao Merzbow, a s dugom crnom kosom i pravilnim crtama lica izrovanog godinama, nalikovao je na pomalo zlokobnu vješticu koja u rukama drži neobičan banjo s razapetim federom. S druge strane, ravnotežu mu je udarao vedri Keiji Haino, koji je sa svojim “Velvet Underground” stilom i srebrnom grivom izgledao prilično cool. Između njih se nalazio balast – virtuozni bubnjar Balázs Pándi, spreman da se nosi s nepredvidljivim izbojima ove dvojice veterana apstraktne buke.
VIDEO 1 (forksandqueens)
Materijal koji su svirali mogao bi se podijeliti u tri kategorije. Pošto su dvojica Japanaca izrazito moćne i karizmatične individue, bilo je očito da će svirka imati težište na nekom od njihovih zasebnih stilova, prije nego na uigranoj suradnji sva tri glazbenika. U nekim je trenucima dominirala gitara koju je Haino svirao na psihodeličan način – tad bi bubnjevi prihvatili groove, dok bi Merzbow buka igrala pozadinsku ulogu. Kad bi industrial komponenta izbila u prvi plan, Haino bi se ostavio gitare i prihvatio neobičnih instrumenata / playera s thereminskim kontrolama, dok bi Pándijevi bubnjevi lebdjeli u apstraktnoj free jazz formi, pomalo se gubeći u sudarima s droneovima buke. Treća kategorija su bile vokalne dionice: prema vlastitom priznanju, Haino je prije svega pjevač, a njegove nevjerojatne eskapade u visokim registrima i neodoljivi krikovi činili su neke od najintenzivnijih trenutaka koncerta.
VIDEO 2 (Kh Japnoise)
Ovdje su se iskazali i njegovi kazališni talenti. Haino je skakao po pozornici, batrgao se o podu i izvijao kao Jim Morrison ili Iggy Pop, samo bez uobičajenog nadrogiranog patosa ovih pop-ikona. Trijebeći rock koreografiju od usiljenih karakteristika njene teatralnosti, uspio je iskazati istinsku ekstazu umjetnika kojem je prvenstveno bitna njegova vlastita ekspresija, a ne ispunjavanje normi koje se zahtjevaju i od alternativnih zvijezda estrade.
U nešto više od sat vremena, njih su trojica prošli kroz raznovrsne zvučne krajolike, zadovoljivši tako i one koji su tražili psihodelični trans, kao i ljubitelje nemilosrdne industrial elektronike, pa čak i jazz geekove. Nakon što su odsvirali posljednju stvar, Merzbow je odvrnuo glasan feedback koji ih je ispratio s pozornice, kao i dobar dio publike nesposobne da se nosi s gromoglasnim neprekinutim tonom. Ipak, tu nije bio kraj…
Nakon što su se počistili oni kojima buka nije životni prioritet, trojac se vratio na binu i odsvirao vjerojatno najbolju stvar te večeri. U njoj se napokon uspjela spontano ujediniti Merzbow buka, Pándijev virtuozni groove, te Hainova psihodelija, potpomognuta još jednom sjajnom vokalnom dionicom. Ovo je bila i zaslužena nagrada za sve nas koji smo odlučiti ostati još malo i pljeskom ih dozivati na bis. Premda se radi o dvojici veterana koji su već debelo u sedmom desetljeću svog života, Haino i Merzbow su dokazali kako pršte energijom i inovativnošću kojima lako mogu posramiti značajnu porciju suvremenih šupljih “avangardista” čija površnost sustavno unazađuje scenu.
Za ovaj neobičan, intenzivan i inspirativan događaj možemo zahvaliti vizionarki imenom Manuela Benetton, čija je misija provesti velikane suvremene zvučne avangarde kroz berlinske crkve. Dok su na prethodnom nastupu svoju blasfemičnu euharistiju imali spomenuti Nurse With Wound, u 9. će mjesecu nastupati Pan Daijing, Valerio Tricoli (PAN), Werner Dafeldecker i Beatriz Ferreyra. Razlog više da skočite do Berlina – nije sve u klubovima, ima nešto i u hramovima.
Foto: Ana Škrebić
Izvijestio: Petar Car
