Tisuće uhićenja povezanih s drogom nikad se nije dogodilo

Pogrešno vođena statistika dovela do strožeg policijskog postupanja na glazbenim festivalima u Australiji

Uhićenja povezana s drogom u posljednjih su sedam godina u australskoj saveznoj državi Novi Južni Wales pogreškom brojena barem dvostruko, prenosi Sydney Morning Herald. Neki eksperti pretpostavljaju kako je pogrešnim podacima izazvana hiperinflacija korištena za maskiranje lošeg policijskog rada.

Biro države Novi Južni Wales za statistiku i istraživanje kriminaliteta (BOCSAR) priznao je kako se čak 13.500 prošlogodišnjih uhićenja oko droge, redom zavedenih u službene knjige, nikada nije uistinu dogodilo. Riječ je o pogrešci tolikog razmjera da se “drogom izazvana kriza” koju australski političari neprestano spominju zapravo bazira na kompletno netočnim podacima. Isti ti podaci uvelike stoje i, između ostalog, iza odluka o strožem nadzoru glazbenih festivala i agresivnijeg obavljanja policijskog posla.

Cinične primjedbe o neadekvatnosti, gluposti i manjkavim policijskim vještinama brojenja na stranu, kako se to uopće moglo dogoditi? Od 2010. godine BOCSAR je pretpostavljao kako pozitivna otkrića droge nisu zavedena u policijske statistike pa ih je uredno bilježio u svoje baze podataka. Lijepo je pokušati pomoći, svakako, ali s obzirom na to da policija Novog Južnog Walesa jest redovito bilježila svako takvo uhićenje, službeni podaci su bili doslovce udvostručeni. I eto moralne panike, zapravo prilično opravdane kad u obzir uzmemo goleme brojke, ali ne i njihovu nepostojeću prirodu. Za ilustraciju, ako je prošle godine izmišljeno 13.500 takvih slučajeva, pa za godišnji prosjek uzmemo konzervativno procijenjenih 10.000, u sedam godina naovamo to je skoro 70 tisuća zavedenih nepostojećih uhićenja.

Šef BOCSAR-a dr. Weatherburn pogrešku je pokušao opravdati tvrdnjom kako podaci svejedno pokazuju uzlazni trend s drogom povezanog kriminaliteta, ali situacija je svejedno prilično nezgodna. Primarno za brojne nevine koji su se našavši se usred policijske akcije suočili sa znatno strožim postupanjem, ali i za policiju samu jer su troškovi cijeloga posla uvelike porasli kako bi se mogla odvijati kompetentna borba protiv epidemije droge. Koja, je li, izgleda uopće ne postoji.

Primjere odluka strožeg nadzora, odnosno kršenja osnovnih ljudskih, prava nalazimo u neosnovanoj zabrani ulaska posjetitelja na festival jer su policijski psi na njima nanjušili drogu koju ti posjetitelji nisu imali.