Iako prisutna već desetljećima, vještina beatboxinga još je uvijek prilično neistražena i nedokumentirana sa svoje tehničko-fiziološke strane. Svi vlastitim ušima možemo čuti da je ono što pojedini čudak izvodi samo svojim ustima nešto zaista fascinantno, ali pojma nemamo kako se svi ti mnogobrojni zvuci proizvode. Ili, nismo imali pojma dosad.
Prethodna istraživanja su već pokazala kako izvođači svoje glasnice znaju izvrtati u oblike koji se inače ne koriste za potrebe njihovih materinjih jezika, ali početkom tekućeg mjeseca doznali smo i nešto još nevjerojatnije. Acoustical Society of America i Canadian Acoustical Association in Victoria BC zajedničkim su projektom otkrili kako mnogi beatboxeri stvaraju zvukove koji su potpuno nepoznati modernoj lingvističkoj znanosti.
Rezultati su to dobiveni proučavanjem snimaka usnih šupljina beatboxera uhvaćenih magnetskom rezonancijom, za vrijeme njihova izvođenja više desetaka različitih zvučnih efekata. Cijeli projekt motiviran je željom da se ljudska lingvistička sposobnost dodatno istraži, a jedna od petero proučavanih beatboxera bila je i jedna od članica istraživačkog tima, studentica biomedicine Nimisha Patil.
Sesije su izgledale tako da je svaki beatboxer između 30 i 90 minuta izvodio sve zvukove iz svojeg repertoara dok je MR snimao njihove glave i usne šupljine. Kažu da izvođenje u ležećem položaju nije predstavljalo veliki problem, mimo borbe protiv nagonske želje tijela da se počne gibati u ritmu stvarane muzike.
