U potrazi za uvijek novim i uzbudljivim zvucima mnogi muzičari koriste pomagala koje njihovi prethodnici nikada ne bi smatrali instrumentima u klasičnom smislu, a lepeza mogućnosti koju nude kompjutorske mašine gotovo da je neiscrpna. No pravi se pomaci u nevjerojatno često kriju oko nas, u prirodi, ondje gdje ih većina ne bi ni pomislila tražiti. Jedno od takvih mjesta su paukove mreže!
Skupina znanstvenika s uglednog MIT-ja, na čelu s Markusom Bühlerom, konstruirala je 3D modele paukovih mreža kako bi proučavala paučje vibracije, odnosno način komuniciranja te životinjske vrste. Promatrali su i kako vrše pojedine aktivnosti u mrežama – kako ih grade, popravljaju, kako love plijen i kako se hrane. Signali koje su dobili bili su baš onakvi kakve biste očekivali ako ste poklonik horora.
Paukovi signali su niskog tona, dugotrajni, poput droneova, a postaju sve kompleksniji što mreža postaje gušća. Ljudsko uho ih inače gotovo nikad ne može čuti, ali Bühlerova ekipa radi na zapisu i dešifriranju: “Pauci koriste vibracije za komunikaciju s okolišem i drugim jedinkama svoje vrste. Snimili smo te vibracije i pomoću umjetne inteligencije učimo njihove uzorke i povezujemo ih s pojedinim radnjama – u principu, učimo jezik pauka.”
Uskoro ćemo, onda, moći s njima lijepo pregovarati ako nas u mraku odjednom prepadnu pojavom u kutu sobe.
