Sociolog Roland Paulsen ruši uvriježeni stav da su društvene mreže i prekomjerno vrijeme provedeno ispred ekrana jedini krivci za porast anksioznih poremećaja kod tinejdžera.
Istina je, i društvene mreže i pretjerano vrijeme provedeno ispred ekrana snose svoj dio krivice, ali one nipošto nisu jedini razlog za pandemiju anksioznosti kod mladih ljudi, ustvrdio je švedski sociolog nakon opsežnog istraživanja, ukoričenog u knjigu “Zašto se brinemo”, piše Bug.hr. Roland Paulsen naime tvrdi da psiholozi pojednostavljuju problem kad govore da su ekrani stvorili nove oblike ovisnosti koji mlade ljude izoliraju od svijeta. Ovakvu pretjerano pojednostavljivanje, smatra on, otežava smislene intervencije kojima će se sačuvati i vratiti mentalno zdravlje i ravnoteža mladih ljudi.
Paulsen kaže da je naglo povećanje anksioznosti i depresije među tinejdžerima počelo mnogo prije nego što su djeca bila izložena društvenim mrežama. Koristeći istraživanja utemeljena na dokazima i studije slučaja stvarnih pacijenata, on sugerira da su u igri mnogi drugi faktori poput opsjednutosti radnim statusom, prevelikog izbora i pretjerane usredotočenosti na dugoročno planiranje.
“Sve je više slučajeva anksioznih poremećaja jer je moderno društvo razvilo naučenu nesposobnost da živi s neizvjesnošću”, uvjeren je Paulsen, izvanredni profesor sociologije na Sveučilištu Lund. “Mnogi tvrde da su društvene mediji i vrijeme ispred ekrana glavni krivci za loše zdravlje mladih u posljednjem desetljeću. Međutim, teško je nacrtati tako pojednostavljene veze ‘x vodi do y’ kada je u pitanju dobrobit ljudi. Kao prvo, nagli porast problema s mentalnim zdravljem započeo je puno prije pojave pametnih telefona.”
Paulsen daje opsežan pregled kako i zašto ljudi doživljavaju neželjene misli i slušaju negativne glasove. Njegova knjiga propituje, kako je sam naziva, široko rasprostranjenu medikalizaciju osjećaja koji su se nekoć smatrali normalnima. Drevni je čovjek, kaže, morao živjeti u sadašnjosti, a danas je budućnost rastegnuta do “nerazumljivosti” kao što su tisućgodišnji planovi za radioaktivni otpad. “Opsjednuti smo budućnošću jer naš vremenski horizont leži daleko izvan konkretnog iskustva”, kaže Paulsen.
Materijalno bogatstvo obogatilo je naše živote u svakom aspektu osim u jednom – mentalnom blagostanju, tvrdi Paulsen koristeći podatke koji pokazuju da što je neka zemlja bogatija, to je veći rizik od anksioznih poremećaja i drugih mentalnih problema. Na temu društvenih mreža i usamljenosti autor se suprotstavlja mišljenju da tehnologija obeshrabruje ljude da se s drugima susretnu licem u lice.
“Ljudi koji već jesu usamljeni obično idu na Internet u potrazi za kontekstom. Jednom kad se navuku, manje se trude vidjeti druge, što ih jednostavno čini još usamljenijim”, objašnjava Paulsen.
