El Commando: Pronašao sam se u mraku i dubini techna

20-godišnji Luka Šimić iz Splita, poznat i pod sinonimima El Commando i Nortrom, član je audio vizualnoga kolektiva LoopJunkies i, što jest, jest – odličan je DJ i to će vam vrlo vjerojatno potvrditi svaka osoba koja je prisustvovala njegovom setu. U njegovoj smo glazbenoj biografiji otkrili da je “interes za DJ-ingom počeo pokazivati 2010. godine”, a već je 2012. osvojio srca publike, žirija i organizatora na večeri Nucomers festivala Illectricity. Pobijedio je na DJ/producent natjecanju Balkan Kolektiva, a nedavno je s ekipom LoopJunkies pobijedio i na borbi DJ ekipa Illectricity Soundclash. U ne tako dugoj glazbenoj karijeri dijelio je ravnopravno stage i rasplesanost floora s iskusnim facama kao što su Om Unit, Icicle, Sam Binga, Enei, Salva, Elektro Guzzi… Poslušajte najnoviji Klubikon Podcast, u kojem El Commando predstavlja svoju verziju špice partyja.

Tko je El Commando a tko Nortrom? Jedan je lik iz Karantene, a drugi je više za Beatslap, ako se ne varam?

Da, Nortrom je nastao prvi, najviše pod utjecajima drum & bassa kojim se bavimo na Karanteni. Nisam imao neke stroge granice, svašta mi se znalo svidjeti. Bilo je tu i techstepa, liquid funka, halfstepa… Nešto kasnije počeo sam se zanimati za malo “sporiju” glazbu i od starijeg brata otkrio sam house i techno, koji puštamo na Beatslapu. Tu nastaje El Commando, a moram priznati da Nortrom iz Karantene lagano u meni umire. Ne sviđaju mi se nova drum & bass izdanja, sve je nekako na isti kalup, a ono što nije, postane veliki hit i može se čuti u svakom setu tog žanra. Pronašao sam se u dubini, mraku i prljavštini techna, i tu se u okviru Beatslapa planiram dalje fokusirati s radom.

Osjećaš li da si napredovao od pobjede na Illectricityju?

Definitivno osjećam napredak, način na koji sam puštao na Illectricityu i kako puštam sada se potpuno promjenio i od tad sam puno toga naučio. Mnogo sam zahvalan CFSN-u na Nucomer večeri, to je bio moj prvi nastup kao El Commando i pobjeda mi je dala mnogo vjetra u leđa da ustrajem u tom smjeru.

Misliš li da si sada bolji DJ od brata Duboka?

U zafrkanciji bi možda i rekao da jesam, ali zapravo glazbu ne doživljavam kao natjecanje i mislim da to ona ni ne bi trebala biti. Od brata sam mnogo toga naučio i da nije bilo njega vjerojatno se ne bi danas ni bavio glazbom. S njim mi je najdraže odrađivati back-2-back setove, bili oni Drum&Bass, Dubstep, Techno, najviše se kužimo.

Koji su ti trenutno najdraži producenti?

Modeselektor, Dense & Pika, French Fries, Boddika, Bambounou, Randomer, Kamikaze Space Programme…

Što vam je najbitnije prilikom organizacije večeri u Kocki?

Cilj nam je publici uvijek predstavljati ono najkvalitetnije i najsvježije sa scene. Prilikom organizacije vrlo je bitna upornost, kao i osoba koja uvijek zrači pozitivnom energijom, za što je u našem crewu zadužen don Gogi aka Oxide. Onda se sve na kraju uvijek posloži na svoje mjesto.

Kada i gdje iduće nastupaš? Da li vam je idući event Karantena ili Beatslap?

Već ovu subotu, 17. siječnja dijelim pult na “CRTI” u zagrebačkom Depou s bratom i dvoje veoma mi dragih ljudi – Funk Guruom i LILACUBE. Idući petak, 23. siječnja, rezerviran je za Beatslap, kada ćemo ugostiti pulsku Vakum ekipu. Predstavljat će ju Disrupted Project, Borut Cvajner, Evan i naš kraljević Cuisine Dub. Za drugi mjesec imamo rezerviranu jednu Karantenu i jedan Beatslap sa stranim gostom.

Osim na LoopJunkies večerima, radiš i inače u Kocki?

Volontiram u klubu na razne načine, od “tehničarenja”, sudjelovanja u slaganju programa do organizacije, radim sve što treba i što mislim da mogu.

Kako bi opisao svoj miks za Klubikon i za kakvu bi situaciju bio najprikladniji?

Miks sam složio s ciljem prezentiranja onoga što bih ja puštao ili volio čuti u špici večeri, tako da je po meni toj situaciji najprikladniji. Opisao bih ga kao jednosatno putovanje kroz mnoštvo basovitog i šarolikog techna. 

Možeš li nam izdvojiti jednu traku iz te špice?

Paul Woolford – Erotic Discourse (Dense & Pika Remix) [Hotflush Records]

Intervju: Daria Grudić

Foto: Ana Kotarac