Svima nam se ovo događa – stojimo na semaforu, četkamo zube, hodamo ulicom kada nam se odjednom i totalno nepozvana u glavi počne vrtjeti neka stvar. I što god učinili, ona se i dalje vrti, ali čak ne ni u cijelosti, nego svega par riječi koje su se pretvorile u beskrajni loop i već lagano počinjemo sumnjati da će nam se do kraja života u glavi ponavljati “We all live in the yellow submarine, yellow submarine, yellow submarine…”
Nekoliko sati kasnije, refren je još uvijek tu i sada već radnje obavljamo u ritmu s njim. Srećom, nismo ludi, dapače, još uvijek smo prilično normalni i isti problem u istom trenutku vjerojatno muči još nekoliko naših poznanika. U engleskoj terminologiji ova pojava nosi naziv earworm i naziv je toliko aktualan da je zbilja šteta prevoditi ga. Dakle, earworm je djelić pjesme ili nekog ritma koji se opsesivno ponavlja u nečijem umu, tj. ono na što mislimo kada kažemo “zapela mi je pjesma u glavi”.
Elizabeth Hellmuth Margulis je profesorica i direktorica Laboratorija za glazbenu kogniciju Sveučilišta u Arkansasu i, između ostalog, istraživala je i ovaj kognitivni fenomen. Prema istraživanju, earworm pogodi 90% ljudi jednom tjedno i znanost još uvijek nije sasvim sigurna zašto do njega dolazi, ali je sigurno da nam se ti loopovi javljaju u obliku jasnih mentalnih predodžbi. Iako takve mentalne predodžbe mogu biti prizvane korištenjem memorije iz svih osjetila, a ne samo auditivnih, zbog čega se nameće pitanje zašto nam se te predodžbe uvijek javljaju samo u obliku glazbe? Da vam ne otkrivao sve, pogledajte video koji je nastao u suradnji s TED-Edom, potomkom TEDTalksa.
