Berlinski kulturni i društveni znanstvenik Johan Andersson, zaposlenik londonskog King’s Collegea, nedavno je objavio studiju naslovljenu “Berghain: Space, Affect, and Sexual Disorientation”, u kojoj je istražio kako noćni i klupski život utječe na našu seksualnost. Analizirao je kako kultni berlinski klub Berghain postaje poprište oblika relacijske estetike koja utječe na to da odnosi postaju uvjetovani okolnostima zvukova, labirintske arhitekture i drogama koje kao nuspojavu imaju i osnaživanje libida.
>Fotografije portreta 16 ljudi nakon 16 sati rejva u Berghainu
Sve to, prema njemu, stvara neobično poroznu seksualnu subjektivnost, a posebno uživanje rekreativne droge G koja osnažuje fluidnost seksualnih preferencija pripadnika queer zajednice, ali i onih koji se takvima ne smatraju. Tvrdi da je to svojevrsna terapija gej konverzije, pri kojoj se seksualna orijentacija više ne definira kao nešto što je osobi u tijelu, odnosno u umu i nagonima, nego nešto što biva označeno prostorom u kojem se nalazi. To bi značilo da posjet nekome noćnom klubu – konkretno, Berghainu – može promijeniti nečiju seksualnost kroz međuigru dostavljenih podražaja.
>Sven Marquardt otkrio koga i zašto pušta u Berghain
Cjelovitu studiju pronađite OVDJE.
