Još se i danas arhivske snimke ovog formata koriste u underground videima klupske glazbe, ali se “video-rekorderi” neće više proizvoditi.
80-tih godina prošlog stoljeća, kućni video je postao gotovo neizostavan luksuz brojnih kućanstava bivše države, a nakon nešto skupljih i kvalitetnijih Beta video-rekordera, standard je postao jeftiniji i dostupniji VHS. Otvarale su se prve videoteke pune piratskih kazeta s holivudskim hitovima (a bogami i pornićima), snimali su se filmovi, serije i spotovi sa TV-a, a na underground sceni su kružile po tisuću puta presnimavane kazete sa intrigantnim materijalom pionirskih audio/video grupa Clock DVA (fantastični “Kinetic Engineering“, kliknite i pogledajte ga u cijelosti), Psychic TV i Severed Heads, ali i domaćih vizionara kao što su Borghesia (popularna kolekcija spotova s VHS-a “Trijumf Želje“) ili Laibach.
Trake su se prljale i trunule, valjalo je “naštimavati glavu” i još tisuće drugih problema, pa je dolazak DVD-a presudio ovom drevnom formatu. Međutim, u zadnjih je par godina s revivalom acid i rave estetike na YouTubeu osvanula hrpa arhivskih videa, snimaka s prvih partyja i drugog zanimljivog materijala, koje su suvremeni video-umjetnici (kao što su Moskalus ili ekipa iz 29nov films) počeli modificirati i koristiti kao podlogu za spotove novog klupskog podzemlja. Osim toga, naš je wunderkind iz Virovitice – Domagoj Kršić a.k.a. Cyborgs On Crack – izdao čitav album “66D Mutations” na VHS-u, a i njegovi raniji radovi kao što je album “Tapeworm” su u cijelosti provučeni kroz ovu starinsku vrpcu, kako bi dobili taj nezamjenjivi retro ugođaj.
Posljednja tvrtka koja je proizvodila video-rekordere jest japanski Funai Electric, a njihov je najpoznatiji brand bio Sanyo. Premda je prošle godine u svijetu prodano čak 750 tisuća primjeraka ovog stroja, čini se da je postalo neisplativo pronalaziti sastavne dijelove i sirovine za njegovu izradu, pa su ipak digli ruke od tog biznisa. Obzirom na visoku dostupnost strojeva za snimanje i reprodukciju video sadržaja u visokoj kvaliteti, živo je čudo da su toliko dugo i ustrajali u toj avanturi – većinu ljudi takva nostalgija i ne drži prejako, a oni najtvrdokorniji među fetišistima će se ionako moći snalaziti na ebayu i na buvljacima, sve dok čovječanstvo u potpunosti ne zaboravi na ovaj drevni fenomen.
