Još od 1979. švicarski kolektiv Yello briše granice između naprednog, eksperimentalnog pristupa elektronici i zaigranih pop elemenata. Poznati po tome što dolaze iz bogatih obitelji, Dieter Meyer, Boris Blank i Carlos Perón uložili su svoj talent u programiranje skupih sintisajzera i još skupljih ranih samplera, stvarajući neobične dadaističke hitove, kao što je čuveni “Bostich” iz 1980., a čitava serija ranih albuma koji uključuju “Solid Pleasure”, “Claro Que Si”, “You Gotta Say Yes to Another Excess”, “Stella”, “One Second” i “Flag” smatraju se klasicima elektroničkog žanra. Doduše, Perón je napustio bend 1983. nakon albuma “You Gotta Say Yes…”, a njihovim se najvećim hitom ipak smatra “Oh Yeah” iz 1985. godine.
Meyer i Blank su sporadično nastavljali s radom i dalje, a ove su se godine vratili albumom “Toy”, koji su nedavno predstavili u velikoj dvorani berlinskog prostora Kraftwerk (u kojem se održava i kultni festival Atonal), gdje su rasprodali četiri večeri zaredom. Tamo se sigurno nalazio i techno majstor Marcel Dettmann, koji je odlučio jednom novom hitu priuštiti berghainovski tretman. Radi se o ubojitom sleazy hitu “Limbo”, koji nosi klasični stil švicarskih majstora, uključujući briljantnu produkciju po kojoj su poznati, a za njega su bili riješili i atraktivan video. bacite najprije uho (i oko) na izvornu varijatu:
Naravno, Dettmann je morao napraviti ozbiljnu intervenciju s ubojitim i teškim industrial techno kickovima, potrganim u slomljeni ritam. Isprve je teško reći da se radi o istoj stvari, sve dok se ne začuju cut-up vokalni semplovi izvornika, koji ovdje stvaraju pomalo prijeteću atmosferu. Ipak, senzualni duboki glas nosi dovoljnu razinu humora koji radi kontrast tamnoj techno estetici. Ovaj hipnotički komad teškog ritma osvježiti će ozbiljne i abrazivne setove – kad se napokon nađe u prodaji. Zasad, još nije objavljen datum izlaska, ali traku možete preslušati u cijelosti:
