Premda je “street art” glavni fokus turističkog razgledavanja kvarta Bushwick, riječ je o turi koja je podigla prašinu i negodovanje kod dijela stanovnika te boemske i siromašne zone New Yorka.
Za kvart u kojem živi 65% Latinoamerikanaca, 20% Afroamerikanaca i svega 9% bijelaca, 13. srpnja 1977. godine bio je presudan. Naime, tog kobnog dana na području cijelog grada nestalo je struje na 26 sati, sasvim dovoljno da horde lopova i piromana nanesu nesagledivu materijalnu štetu cijelom Bushwicku.
Od tada su stvari krenule u pogrešnom smjeru – droga, nezaposlenost i niz društvenih problema postali su nova stvarnost, iz čega su istovremeno ipak niknule i pozitivne stvari poput raznih vidova umjetnosti, a niske cijene najmova privukle su kolonije boema.
Tridesetak godina poslije na cestama ozloglašenog i opasnog kvarta prepunog grafita triput tjedno možete uočiti uglađeno bijelo stanovništvo kako patrolira u pratnji vodiča poznavatelja ulične umjetnosti, razgledavajući Bushwick kao nekakav egzotični prirodni rezervat ili pak muzej.
Hiperrealistične ture gdje turisti fotografiraju ulice, lokalne dućane i kuće bile bi nešto sasvim logično, da tu na primjer ne žive ljudi.
U ne tako dalekoj budućnosti zbog sve većih cijena stanarina grafiti za koje turisti plaćaju Bushwick razgledavanje bit će samo uspomena na ulične umjetnike koji su nekoć tu živjeli.
Ako obrnemo optiku i zamislimo skupine dilera i boema kako organizirano razgledavaju Manhattan, lakše bismo shvatili koliko uvrnuto stanovnicima Bushwicka moraju izgledati takozvana “street art” razgledavanja.
Izvor [Dazed]
