Španjolski techno velikan Horacio Cruz 17.6. se sprema premijerno predstaviti u BiH svoj čuveni stil na tri gramofona i to u tuzlanskom klubu Vegas. Prije nastupa, odlučili smo saznati u kakvom je raspoloženju i što od njega možemo očekivati – tom nam je prilikom ekskluzivno snimio moćan hipnotički podcast na tri decka, ali i dao zanimljive odgovore na nekoliko pitanja. Kliknite play i saznajte što ovaj techno veteran misli o razvitku španjolske scene, skrivenom sadržaju klupske muzike i posebnim kvalitetama koje nosi vinil. Uživajte!
Što se krije iza ovog podcasta, postoji li neka poruka skrivena između redaka?
Novi set uvijek donosi nešto posebno, naravno velika je razlika između seta snimljenog na partiju i onog snimljenog u studiju. Ovaj podcast muzički gledano nosi tamnu poruku, ali mu je duša plesna – snimljen je posebno za vas!
Opiši prve susrete s elektroničkom muzikom! Da li se radilo o klupskom zvuku ili nečem još starijem, možda čak video-igrama?
Prvi su se koraci dogodili na Rolandovim električnim klavirima koje je imao moj otac. Bili su tu i vinili grupe Kraftwerk i ostalih sličnih projekata, ali 1994. godine sam počeo slušati DJ setove koji su sadržavali iskljućivo elektroničku muziku.
Poznato je da si započeo muzičku karijeru u rock bendu. Što te navelo da napustiš taj izričaj i uključiš se u zvuk mašina? Je li proces bio postupan ili se sve odvilo trenutačno?
Nikad ne napuštaj rock, haha! Još uvijek kući imam električne gitare i bubnjeve, ali tad sam kao i svi mladi ljudi počeo zalaziti u klubove i slušati bendove kao što su The Prodigy i slično. Bio sam fasciniran slomljenim ritmovima i agresivnim gitarama u njihovim pjesmama – želio sam to reproducirati sa svojim bendom, ali oni nisu bili toliko zainteresirani. Zato sam počeo poroducirati stvari sam i sve je otišlo u tom smjeru.
Reci nam nešto o ranim danima svoje DJ karijere! Kako se dogodio prijelaz iz amaterstva u profesionalne vode?
Prve gramofone sam nabavio 1997. godine, a prve dvije godine sam vrtio samo za prijatelje i na manjim događanjima. Uskoro zatim sam počeo nastupati u većim dvoranama kao što je Industrial Copera, ali nikad nisam postao rezident u nekom klubu. Ipak, vrlo brzo sam počeo dobivati gaže na jugu Španjolske u raznim klubovima i na festivalima.
Jesi li imao neke mentore koji su te podučili osnovama vještine i pravilima muzičkog biznisa?
Još uvijek čekam svog mentora, haha! Uvijek sam podučavao sam sebe – i u dobru i u zlu.
Ako pogledaš situaciju u Španjolskoj, koja je razlika između scene 90-tih i današnje scene? Osim toga, što za nju smatraš karakterističnim i jedinstvenim?
Mislim da smo 90-tih imali manje informacija, ali sve je bilo kaotičnije i zabavnije. Prije su partiji nosili više stilskih različitosti i ljudi su bili manje kritični, pošto su jednostavno zanemarivali brojne aspekte. Danas je sve specijalizirano i dostupno mnogima, ali problem je u ovome: kad je sve jednostavno, masa postaje zatupljena i talent gubi snagu. Današnja španjolska scena je u dobroj formi, ima sjajnih festivala i kvalitetnih klubova, a posebno na jugu zemlje publika je doista posebna, vrijeme je izvrsno, a pomaže i što je hrana ukusna!
Koliko si dugo brusio vještinu za DJ pultom prije nego si se odlučio na produkciju? Koju si opremu koristio u počecima?
Čim sam počeo DJ-ati istraživao sam produkciju, a prvo što sam želio producirati je bio techno. Doduše, prve vinile sam izbacio 2002. godine. Prve mašine su bile Yamaha RMX, RS7000, električni bubnjevi, MPC… Nažalost sve sam to kupovao i prodavao kako bih eksperimentirao, sve to je za mene u to vrijeme bilo jako skupo.
Tvoj je stil prilično ozbiljan, vješto komponiran i zavodljivo hipnotizira. Kako to da produciraš ekstatičnu muziku uz toliko smiren stav?
Smatram da techno mora sadržavati nekoliko kvaliteta: mora biti taman, dubok i nositi poruku. Svaki detalj mora biti izgrađen od početka do kraja, svaki je djelić komad velike slagalice. Da bi se traka izgradila na pravi način mora se ući u fokus rada i rezultat će biti rafiniraniji!
Što se tiče dubine, svi znamo da je uloga DJ-a i producenta rasplesati ljude, ali ima li tu i nešto više od toga? kakva se istina može prenijeti bez riječi?
Svaka se osoba fokusira na neki element trake dok pleše, to nije nužno njena bas-linija.Svaka traka nosi drugačiju poruku, a posao DJ-a je umiksati te trake na način da dobije najintenzivniji rezultat. Kod techna, sirovi i repetitivni amfetaminski zvuk može donijeti isti rezultat kao vokalna dionica. Dok produciraš, vokal možeš pretvoriti u zvuk stroja, a s druge strane – zvuk stroja publika može doživjeti kao repetitivnu vokalnu dionicu.
Odakle dolazi tvoja ljubav prema vinilu? Koliko toga leži u nostalgiji, a koji aspekti tvoje vještine ne bi nikad istinski zasjali prilikom korištenja suvremenih metoda digitalnog miksanja?
Mislim da je taj alat ipak najbolji. Velik dio toga leži u nostalgiji jer posjedovati vinil i moći ga umiksati predstavlja nešto što mi je doista važno. Volim omote albuma i čitav proces skupljanja, ali važan mi je poseban, topao i zaokružen zvuk vinila. Osim toga, oni pružaju intuitivan način miksanja, a izvođač koji voli ploče, kupuje ih i priprema vjerojatno u to unosi više osobnosti, potrošio je novac, ali i vrijeme da bi izabrao, brine o njima i o njihovom transportu, zato je jasno što želi i za čime traga. Problem leži u tome što je danas sve pripremljeno za digitalni svijet, čak i miksete dolaze sa svega dva phono kanala, pa ne možeš spojiti tri gramofona, equalizeri za razglas i DJ kabine čine sve puno kompliciranijim za vinilne setove…
Vrtiti na tri gramofona zahtjeva veliku vještinu, ako se fokusiraš da to izvedeš ispravno. Kako se istovremeno uspijevaš povezati s publikom i atmosferom kluba. Prilagođavaš li se okolnostima ili navodiš ekipu na podiju da uhvati tvoj vajb?
Tri gramofona zahtijevaju koncentraciju, ali većina ljudi zna to i cijeniti, te osjećaju da radiš na nečemu što je dobro za njih. Ako koristiš tri gramofona, tijekom svog seta si neprestano u miksu, a ta ozbiljnost i predanost formira dio atmosfere.
Osim u produkciji i DJ-anju, aktivan si i u izdavaštvu, te vodiš nekoliko etiketa. Kako doživljavaš taj dio muzičkog biznisa?
Mislim da je bitno za izvođače da imaju vlastitu etiketu, gdje se mogu izraziti bez pritiska. Danas je teško isticati se muzikom, ali je bitno imati jasan cilj. Ako gledaš na svoju etiketu isključivo kao na posao, moguće je da ćeš izgubiti vlastiti identitet.
Uskoro vrtiš u BiH po prvi put, ali si već svirao u regiji – u Sloveniji i Hrvatskoj. Kako si doživio atmosferu? Jesu li ti poznati neki autori s naše scene?
Svojedobno su me neki promotori željeli bukirati za nastup u BiH, ali je datum bio zauzet, zato se radujem što ću vas posjetiti po prvi put. Publika u vašoj regiji pruža jake emocije, uvijek sam se osjećao dobro prilikom nastupa, a lokalni su me autori ugodno iznenadili, imaju talenta i dobre koncepte.
Odaj nam kakav ćeš set vrtiti u Tuzli! Opiši raspoloženje u kojem si trenutno i navedi neke trake koje često vrtiš.
Mogu reći da ću vrtiti pravi klupski techno, set će biti poput trilera, s konstantnim razvijanjem, te ekstatičnom i hipnotičkom atmosferom koja će učiniti da plesači lebde! Uglavnom nemam neku ‘omiljenu’ traku, ali mislim kako danas ima puno dobrog ‘alata’ za kvalitetan techno set, puno produkcije je na nivou.
Kakvu budućnost očekuje Horacio Cruz? Spremaju li se neka zanimljiva izdanja ili nastupi?
Upravo dovršavam novi studio na novoj lokaciji, sa usavršenom akustikom i novom analognom konfiguracijom koja će dovesti do skoka u kvaliteti. Spremam i dvostruki vinil za svoju novu etiketu X-eries, te nekoliko izdanja za velike internacionalne etikete. Nažalost, do početka sedmog mjeseca neću moći krenuti s novim zvukom – ukratko, ovo je ljeto puno sjajnih festivala i premijernih posjeta nekim zemljama. Mislim da će 2018. godina za mene biti posebno značajna.
Drago mi je što sam mogao sve ovo podijeliti s vama i vidimo se 17.6. u klubu Vegas! Puno zagrljaja iz Španjolske za čitav tim i sve čitatelje Klubikona!
Da rezimiramo! Horacio Cruz nastupa 17.6. u tuzlanskom klubu Vegas na četvrtoj epizodi programa Four In A Row, u organizaciji kolektiva Elek3k Project. Uz njega, za pultom će se naći progressive/tech DJ Eduy, naši znanci Worda i Aid Vehabović, te Adi G., dok je za zagrijavanje zadužen Haris Hrustić. Ulaznice ćete moći nabaviti po povoljnijoj cijeni kod Elek3k promotora, dok će na ulazu cijena iznositi 20KM.
