Mladi, ambiciozni i svojem zanatu predani DJ Aid Vehabović a.k.a. AID V. nam predstavlja svoje visoke standade vezane za techno i tech house zvuk u BiH, a njegov stil pokriva širok spektar varijacija na ove žanrove – od vrućeg groovea do tamnijih i tvrđih inkarnacija klupskog zvuka. Premda nije dugo na sceni, ozbiljno se prihvatio DJ pulta i već je prilično izbrusio svoju vještinu, ali njegova misija ne staje na tome – cilj mu je podići kvalitetu klupskog iskustva u svojoj zemlji, čime se bavi i kroz promotorku platformu Mipii, a ima i prilično zanimljive poglede na daljnji razvoj stiuacije vezane za elektroničku scenu na našim prostorima. Bacite uho na podcast i upoznajte njegov eklektični stil. a ostale detalje pročitajte u nastavku:
Baci nam koji detalj o podcastu! Koji zvuk prevladava i kakve se sve zanimljivosti u njemu mogu pronaći?
Ideja za podcast je došla tokom uobičajne večeri kroz konverzaciju na temu el. muzika i domaća scena. Odmah nakon „udarca“ ideje počeo sam da miksam. „Domaća scena“ je rezultirala jednom zanimljivom kompilacijom traka, isključivo bosanskohercegovačkih producenata kroz koji se prožima zvuk tech housea i techna, prošaran dark technom i basseline-om.
Kojih se prvih elektroničkih zvukova sjećaš? Čime te ova vrsta muzike privukla više od ostalih?
Prvi moj susret sa el. muzikom je bio sa elektro house žanrom, nakon toga sve je nekako počelo da se odvija u pravcu underground elektroničke muzike. Uvijek me zanimalo ono što se nalazi u pozadini tih pjesama, najviše sam uživao u bassu ali su mi smetali manje više svi ostali zvukovi. Glavna prekretnica mi se desila kada sam pogledao live set Carl Cox-a sa Dance Valley-a iz 2001. godine, istog trenutka sam osjetio povezanost sa tom muzikom, pa čak i sa ljudima koje sam gledao na ekranu, želio sam da se i sam nađem u takvom okruženju. Ubrzo nakon toga posjetio sam prvi underground party gdje je headliner bio Uroš Umek , a sve poslije toga je došlo je prirodno samo od sebe.
Što je presudilo tome da si svoje mjesto vidio za pultom, a ne samo na podiju? Jesi li imao nekog mentora koji te podučio osnovama ove vještine?
Posjećivao sam manje partije u svom rodnom gradu gdje je inače vrtio moj drug, iskorištavao sam svaku priliku da priđem njegovoj mikseti i da vidim šta on to radi. Na after partyjima sam ga često zamarao pitanjima čemu šta služi, nekad mi je čak i dopustio da stisnem neko dugme. Sve me zanimalo, imao sam želju da se okušam u tom, pa sam kući instalirao demo program za miksanje na PC-u i svakih pola sata ponovo pokretao program dok nisam instalirao krekovan program i ubrzo nakon toga dobio na poklon kontroler. Sve je počelo da dobija neki smisao, nakon nekog vremena skupio sam pare za kvalitetniju opremu i softver i odlučio da bih mogao da stanem za DJ pult pred publikom, što se i desilo krajem 2014.godine.
Kroz koje si sve klupske žanrove prošao u svojoj DJ karijeri? Kakav je zvuk ostavio najviše traga na tvojem trenutnom stilu?
Danas i nisam baš žanrovski opredijeljen, ali techno je korijen i stablo čitavog procesa upoznavanja i uživanja u žanrovima. Uvijek mi je vrijeme, mjesto, okruženje i atmosfera veoma bitno da bih uživao u određenom žanru , rijetko kada sam pripremao svoj set za neki nastup. Vrlo često se dešavalo da za dvije noći u istom klubu puštam sasvim drugačije ritmove, npr. da jednu noć puštam dark techno a drugu noć house/deep house. Volim da puštam “šarenu muziku”, ima nešto posebno u tome.
Ako izuzmemo čisto tehničke vještine i pristup kvalitetnoj glazbi, što sve prema tvome mišljenju mora posjedovati kvalitetan izvođač da bi stupio u izravnu povezanost s ekipom na podiju?
Elektroničku muziku oduvijek doživljavam kao val neke energije, koju moje biće skupi u trenutku kada čujem prvi takt ili pak pojačano lučenje adrenalina, gdje recimo žanr igra svoju ulogu. Prepuštam se muzici da me provede kroz određena stanja tijela i duha, a sve to je duplo više izraženo dok se nalazim za DJ pultom. Nešto vrlo posebno je kada vidim prve reakcije publike, što igra veliku ulogu vezano za čitav moj set, tako da sve ima svoju čar i na jednoj i na drugoj strani dancefloora.
Smatraš li da elektronička muzika zbog svojih svojstava okuplja samo određen tip ljudi ili je otvorena svima koji joj se žele prepustiti?
U posljednje vrijeme sve više primjećujem na društvenim mrežama da dosta ljudi izbacuje trake i setove na svojim profilima, a to ranije i nije bio baš čest slučaj, zatim sam isto tako viđao ljude na partyjima za koje nikad ne bi pomislio da ću ih baš tu vidjeti, mislim da su i oni nekako našli svoj put do pravog beata, kroz njihovu “muzičko-žanrovsku evoluciju”.
Daj nam par detalja o tehničkoj strani svog miksanja i načinu na koji doživljavaš napredak tehnologije vezan za ovu vještinu. Kako zamišljaš budućnost DJ-anja i svoje mjesto u njoj?
Uglavnom puštam na DJ Pro kontroleru + Sample Kontrol, povezanim na laptop sa Traktor softverom, mislim da sve što se rađa od tehnologije može samo da se iskoristi kako bi svoju kreativnost prenijeli u djelo ili ipak olakšali pristup DJ-ingu i lakše upoznavanje istog. U budućnosti očekujem da će se ljudi više bavit DJ-ingom, bilo profesionalno ili samo kao hobby, u svakom slučaju sebe vidim kao učesnika…
Baviš li se i produkcijom – ako ne, namjeravaš li krenuti s time? Što misliš o često ponavljanoj tvrdnji da DJ danas ne može opstati ako se ne bavi i produkcijom?
Još uvijek ne planiram, ali mi produkcija nije jedan od prioriteta. Po meni kvalitetan dj uopšte ne mora da radi produkciju i negiram to da ne može da opstane na sceni. DJ kroz kontinuran rad može da postigne onoliko koliko je dobar u tome što radi (važi isto i za produkciju). Produkcija u svakom slučaju donosi mnoge prednosti i dovodi vas i vašu profesiju na jedan novi novi nivo i omgućava potpuno drugačiji vid interakcije sa publikom.
Osvrni se na klupsku kulturu u BiH, ali i u ostatku regije. Što smatraš njenim slabim, a što jakim stranama? Navedi nam imena nekih kolega za koje smatraš da su posebno talentirani, ali nisu još uspjeli doći do šire javnosti!
U BiH klupska kultura je svakako u ekspanziji i to me stvarno čini sretnim ali još uvijek kasnimo za našim komšijama iz HR i SRB koji imaju puno veći broj klupskih i festivalskih organizacija. Mislim da organizatori kroz PR treba da rade što više na tome kako bi dobili na kvaliteti žurki kojih organizuju, da klabing predstavljaju kao kulturno i umjetničko dešavanje (da više obrate pažnju na kodeks ponašanja, face control kao i dress code) kako bi postavili standarde koji su neminovni za postizanje kvaliteta. Sve to bi rezultiralo većim brojem uspješno organizovanih žurki na jednom novom nivou a i samim time bi se mogla privući nova publika koja zna šta traži.
Odlučio si uzeti “skraćeni” alias A I D V. – koja je po tvojem mišljenju prednost korištenja apstraktnih imena?
Apstraktna imena su uvijek interesantnija i raji uvijek zvuče “moćnije”, tako da se obično lakše i pamte takva imena tj. nadimci, skraćenice itd.
Koje je tvoje generalno mišljenje o muzici kao o biznisu? Baviš se i promocijom kroz Mipii, pa su ti sigurno poznate i ove svjetovnije strane zanata!
Muzička scena je zapravo jedna velika firma u kojoj se može zaposliti ko god želi ali ne može tu ostati vječno. Poziciju, imidž, stalan posao u toj firmi gradite samo kontinuiranim radom, a profit zavisi isključivo od vaše aktivnosti u radu.
Što si zacrtao kao slijedeće korake koje planiraš poduzeti? Gdje ćemo te sve moći uhvatiti uživo?
Jedan od glavnih koraka je obnova kompletne opreme i pronalazak vremena za stvaranje muzike, ipak “realan” život ne dozvoljava da se sve uskladi. 29. oktobra u Lukavcu počinje serijal klabinga u režiji Stereo Sektor-a i pozvan sam na otvaranje sezone gdje ću pult dijeliti sa veoma kvalitetnim imenima domaće scene i headlinerom Timmo-m. Sedam dana kasnije gost sam kod DJ Mayre u njenom šarmantnom lounge baru u centru Tuzle, gdje uvijek vlada pozitivna energija.
Photo: Ljubomir Todorović
A I D V.
SOUNDCLOUD
Petar Car
