Stariji među nama sjećaju se popularne američke serije Flipper, u kojoj je jedan od glavnih junaka bio Porter Ricks – avanturistički ranger s Floride i sveamerički pozitivan lik. Njegovo su ime sredinom 90-tih za svoj projekt posudili njemački producenti Andy Mellwig i Thomas Köner, veterani dub techno zvuka. Još 96-te izdali su na etiketi Chain Reaction (koju su osnovali Mark Ernestus i Moritz Von Oswald) jedan od najutjecajnijih techno albuma: “Biokinetics” (ako još niste, poslušajte ga u cijelosti). Ovo se izdanje muklog “podvodnog” zvuka i dan-danas doima izuzetno svježim, a virtuoznom kompozicijom i filigranski oblikovanim zvukom nadilazi suvremene inkarnacije žanra.
Posljednje izdanje prije raspuštanja projekta bio je intrigantan album “Symbiotics”, koji su napravili u suradnji s projektom Techno Animal (dub inovator The Bug, Justin Broadrick iz Godflesh i Damian Bennett). Nakon toga se Köner posvetio onom što je radio i prije techna – eksperimentalnoj i filmskoj glazbi, dok je Mellwig nastavio rad kao traženi studijski inženjer uz povremene suradnje na projektima kao što je Experimental Audio Research, gdje su mu partneri bili Sonic Boom iz Spacemen 3, The Bug i Kevin Shields (My Bloody Valentine).
Prošle je godine berlinski klub Tresor slavio 25-tu godišnjicu, a ova je svečana prigoda dovela i do ponovnog okupljanja Porter Ricks. Uz nastup uživo, ovi su nas veterani odlučili počastiti novim EP-em “Shadow Boat“, koji je izašao krajem 2016. na etiketi kluba. Svaki povratak velikih majstora izaziva opravdanu dozu strepnje, ali je presuda bila jednoglasna, kako među fanovima, tako i u medijima. Svježi materijal je izvrstan – kompleksan, intrigantan i bogat sadržajem, a izuzetno slušljiv. Jedino, ima ga malo: tek tri stvari. Zato su fanovi s nestrpljenjem iščekivali ono što se može nazvati specijalitetom Porter Ricks tandema, albumsko izdanje koje je najavljeno za ljeto 2017. godine.
Naziv “Anguilla Electrica” preveden s talijanskog znači električna jegulja (mada bi pravilniji izvornik glasio: elettrica), što otkriva da se autori ne odriču svoje ronilačke estetike. Njihov je podvodni dub techno i dalje prisutan, ali je očito da ne namjeravaju prežvakavati ranije definirane formule, već zadiru u hrabrije eksperimentiranje žanrom. Radi se o prirodnoj razradi ideje začete na prethodnom EP-u, ali spektrom i formom zvuka istražuju raznovrsnije krajolike.
Album se otvara prijetećim synth loopom, podloženim dubokom i staloženom bas-linijom. Naslovna traka vrluda upravo poput električne jegulje, opravdavajući svoje ime u psihoaktivnim meandrima stereo slikom. Sočno otkucavanje kicka i lebdeće mreže tamnih synth riffova nose reference na trenutno modernu staru školu EBM-a, ali u 80-tima nije bilo ovako naprednih stvari.
Na “Shoal Beat” zvuk se dalje rascvjetava uz eterične padove i kompleksnu mašineriju koja testira granice plesnog zvuka, zavodeći tijelo na zmijolike kretnje. “Prismatic Error” nastavlja šuljajući se lukavo dub tunelom, urešenim hrskavim post-industrial aranžmanom. Premda izostaje uobičajeni techno ritam, a i tempo je prilično nizak, ovo je svakako jedna od najboljih stvari s albuma.
“Scuba Rondo” zadire još dublje u post-industrial mljevenje, ali zvuk uopće nije abrazivan niti strog. Izmjenjuju se dvije osnovne sekvence: u prvoj valovitost dub efekata duhovito nakrivljuje apstraktnu melodiju, dok u drugoj britko matematičko sekvenciranje otkriva plemenitu vještinu na tragu Clock DVA.
“Port of Tangency” nosi jasnije izražene dub techno elemente kojima su Porter Ricks definirali svoj prepoznatljivi zvuk u 90-tima, te predstavlja poveznicu s ranim materijalom. Moglo bi se reći da je najbliže klasičnom klupskom komadu, kad ju ne bi toliko diferencirala hrabra i nadahnuta igra efektima, kao i moćna produkcija. Za kraj su nam poklonili “Sandy Ground”, najpomaknutiju od poslastica ovog albuma, čija avangardna psihodelija dijeli više zajedničkog terena s ezoterijom Coil ili eksperimentalnošću njemačkih pionira Cluster, nego sa plesnom produkcijom.
Upravo u okviru plesne scene istinski moćni i zaokruženi albumi su rijetkost, pošto se većina produkcije orijentira na EP-e ili jednostavno – kolekcije traka. “Anguilla Electrica” pri prvom susretu može djelovati hermetično, ali iskusno će uho odmah osjetiti kako se pod površinom kriju brojni užici do kojih se dolazi ponovljenim slušanjima. Baš kao i prije dva desetljeća, stari majstori su dokazali da techno ne mora biti potrošna roba, već umjetnička forma koja će još dugo pružati potencijal bogatog izražavanja – onima koji se usude.
Porter Ricks album “Anguilla Electrica” 23.6. izlazi kao dvostruki vinil na etiketi Tresor, a pre-order možete riješiti OVDJE.
