Iako me ideja i koncept ovog festivala privlače već nekoliko godina, ove sam godine prvi puta uspio otići na jednodnevni posjet, i to trećeg dana. To je bilo i više nego dovoljno da se generira izvjesna količina oduševljenja koja uvelike garantira moj siguran povratak sljedeće godine, i to na čitav festival, što toplo preporučam svim zaljubljenicima u elektronsku glazbu i nove medije.
PIŠE: Neven prišuta
Čuveni Elevate festival u Grazu s pravom uživa svoj ugled. Radi se o festivalu glazbe, umjetnosti i političkog diskursa u samom centru Graza. Glazbeni dio festivala smješten je u brdu Schlossberg, dok je za ostatak sadržaja namijenjen prostor Foruma u gradskom parku.
U sklopu festivala ponuđeni su brojni sadržaji koji uključuju izložbe, radionice i predavanja širokog spektra tema, od No input mixer workshopa, preko projekcije filma Modulations (Lee, 1998), do predavanja o Internet sigurnosti i pregleda NSA postaja na teritoriju Austrije. Upravo takav koncept odnosno raspon sadržaja čini Elevate jednim od predvodnika u inteligentnom sudjelovanju u kontekstu klupske kulture, ali i šire. Festival se održava od 2005. godine te se konceptualno nije mnogo mijenjao, a valjalo bi spomenuti da je na prvom izdanju festivala 2005. godine gostovao i Jimmy Wales, tvorac Wikipedije. Takva gostovanja i tematike njeguju se kroz sva izdanja festivala.
Elevate je pravi festival gradskog tipa. Uz ponešto mirniji i staloženiji stil partijanja, kakvog upražnjavaju austrijanci (a mi smo ga mogli iskusiti i na Lighthouse festivalu u Poreču), tom dojmu doprinosi i činjenica da su festivalske lokacije udaljene svega nekoliko minuta hoda od glavnog gradskog trga. Sami prostori u kojima se odvijaju glazbeni događaji nisu prostori nekoga kluba, koji bi u tom slučaju preuzeo dobar dio dojma, već se radi o gradskim prostorima unutar samoga brijega, višestrukih namjena i vrlo impozantne estetike. Radi se zapravo o tunelu kroz brijeg s nekoliko povećih proširenja koji čine dodatne prostorije od kojih su neke pretvorene u floorove. Uz takav ambijent i sadržajno bogatstvo, glavna priča ovog festivala i dalje je ona glazbena, ali na vrlo kvalitetan način isprepletena i povezana s ostatkom ponuđenoga.
Prva dva dana festivala obilježili su, između ostalih, nastupi Luka Wyatta aka Torn Hawka, koncert instrumentalnog sastava Electro Guzzi te DJ nastupi Ikonike, Male Kod9, Traxxa i mnogih drugih. Dok za prva dva dana mogu reći da sam samo čuo kako su nastupi bili izvrsni, posebice oni Male i Kode9, za treći dan odgovorno tvrdim kako je bio prava glazbena poslastica.
Na glavnom flooru, Dom im Berg, nastupio je i jedan od najistaknutijih hrvatskih producenata i live performera Homeboy, čiji je melodičan i dinamičan live set uglavnom baziran oko house ritmova uvukao plesača u priču toga floora koja se nastavila nastupima Motor City Drum Ensemblea te konačno Black Jazz Consortiuma aka Fred P-a.
Dok je MCDE priču nastavio u smjeru housea sa izdašnim funky i disco primjesama, za Freda Peterkina se može reći da je otprilike pola seta odradio kao Black Jazz Consortium, dok je festival zatvorio njegov Fred P alter ego. Unatoč relativno ozbiljnom i dubokom početku seta, njegov set se vrlo brzo razvio u putovanje kroz kolekciju jazz i funk sfere dubokih house gruvova, dok se okončao kroz nešto ozbiljnije, hipnotične i melodične house i techno doživljaje čija je istovremena jednostavnost i kompozicijska kompleksnost jedan od glavnih sastavnica ljepote tog glazbenog puta.
U to vrijeme je na Tunnel flooru, relativno malenom, mračnom i izduženom flooru sa snažnim sound systemom na kojemu je, što zbog geometrije prostora a što zbog snage zvuka, bas apsolutno dominirao tijelima svih koji su se našli na tom flooru. Takav sound iznimno je pogodovao nešto minimalnijim te ozbiljnijim techno setovima kakve su vrtili Tessela i Fracture, ali isto tako i drum n’ bass setu nedavnog povratnika na scenu, polovici utjecajnog producentnskog dvojca Source Directa koji sada sam nastupa pod tim nazivom. Set koji je odvrtio obilovao je bas linijama uz življe te instrumentalne amen break ritmove u maniri recentne Metalheads produkcije, pod čijom zastavom trenutno i nastupa.
Dungeon floor do kojega se putuje liftom ili šetnjom na vrh brda ugostio je izvođače nešto eksperimentalnije orijentacije. Vesselov nastup bio je praćen kurvilinearnom računalnom vizualizacijom zvuka koja je, uz ritmički nepravilne i snažne glazbene podražaje, učinila cijelo iskustvo slušanja, gledanja i plesanja zaista meditativnim. Naredni nastup Emptyseta bio je istodobno kaotičnih i prosvjetljujućih nota i ritmova, barem onoliko koliko sam ga čuo u nemogućnosti da se multipliciram na sve floorove na kojima sam istodobno htio biti.
Sveukupno za Elevate festival mogu reći da je definitivno konceptualno najzreliji festival na kojemu sam imao priliku prisustvovati. Činjenica da je to zapravo jednodnevni dojam još mu više ide u prilog jer zasigurno da bi višednevno sudjelovanje u ponuđenim festivalskim aktivnostima samo još dodatno djelovalo u smjeru te ideje. Takav festival definitivno vidim kao zdravu i potrebnu protutežu suvremenom konceptu razularenog i naprasito hedonistički nastrojenog festivala koji je, koliko god nam to bilo teško priznati, dominantni model suvremenog glazbenog festivala. Nemam ništa osobno protiv hedonizma, upravo suprotno, niti je Elevate festival na kojemu hedonizma kao takvoga fali.
Elevate je zapravo krajnji dokaz da se festivalski i glazbeni hedonizam može kanalizirati na iznimno decentan, opušten i nimalo sirov način na koji smo to nažalost navikli gledati na većini glazbenih festivala. Čak štoviše, neki detalji poput lokacije na kojoj se dijeli pitka voda raznoraznih okusa u vrčevima, podsjećaju da organizator ipak ne mora uvijek grabiti za svakim novčićem kada je u pitanju zarada, već da je odnos prema posjetitelju stvar koju također valja njegovati. Ne dva palca gore, dvije ruke gore za Elevate.
Vidimo se sljedeće godine!
[PHOTO CREDIT: Lupi Spuma]
