U zadnje je vrijeme Denis Horvat – naš umjetnik s danskom adresom – uspio izgraditi značajno sljedbeništvo među ljubiteljima profinjenog klupskog zvuka. Prošle su nam godine za uho zapela brojna njegova izdanja – izašao je na kompilaciji “Secret Weapons” etikete Innervisions, pod aliasom Tlak je izbacio EP “All About You“, a pod vlastitim imenom je izdao EP-eve “In Hertz”, “Exit”, “Rondo” i “Mother”. Početkom ove godine je remiksirao “Sillouettes & Sparks” za novi EP Alexa Niggemanna, a nedavno smo saznali da mu traka “Bruto” izlazi na nadolazećoj kompilaciji “Realm Of Consciousness Pt.II” prestižne etikete Afterlife u vlasništvu Tale Of Us.
Nedavno je ugodno iznenadio zagrebačku underground publiku nastupom u klubu Masters, a ovog ćemo ga ljeta imati priliku slušati na Sea Dance Festivalu u Crnoj Gori, te na Labyrinth Open festivalu u Omišu. Čini se da ga strana publika poznaje bolje od domaće, pa smo ga uhvatili za intervju kako bismo saznali odakle vadi inspiraciju za svoje filigranski konstruirane trake i setove, kakva se sve čudesa kriju u njegovom studiju, kako je stekao naklonost velikana kao što su Dixon i Ame, te kojim se principima vodi prilikom plovidbe nemirnim morem glazbene industrije. Upoznajte ovog izuzetno talentiranog, ali skromnog umjetnika koji je dugo i strpljivo gradio svoj stil!
Uskoro ti izlazi stvar na kompilaciji jedne relativno nove, ali već prilično priznate i omiljene etikete Afterlife. Kako si došao u kontakt s njima, te otkrio da dijelite istu viziju? Osim toga, koja priča stoji iza trake “Bruto” i specifičnih, bogatih zvukova koje si za nju koristio?
Ima već neko vrijeme kako im šaljem svoju muziku, a pružali su mi istinsku podršku. Kad sam poslao “Bruto”, vrlo su brzo reagirali kako bi je osigurali za kompilaciju. Što se zvuka tiče, uvijek idem za time da koristim jednostavne, ali masivne i zarazne melodije.
Našim će čitateljima biti drago saznati neke detalje o tvom porijeklu i vezi s domovinom tvojih predaka! Neke od tvojih traka čak nose nazive kao “Cedevita” i “Momak” – kako si došao do tih ideja?
Moji su roditelji rođeni u Hrvatskoj, ali su preselili u Dansku radi daljnjeg obrazovanja. Moja sestra i ja smo rođeni i odrasli ovdje. Dio naše obitelji je u Hrvatskoj, a svakog ljeta posjećujem prekrasno Jadransko more. Da se osvrnemo i na nazive traka, “Cedevita” mi je bilo omiljeno piće još kad sam bio klinac. “Momak” je jednostavno momak, iza toga ne stoji nikakva posebna priča.
Kad si osvijestio da ćeš postati uspješan glazbenik? Je li to bila odluka ili si osjetio kako se osnova već nalazi u tvojim genima?
Nikad nisam mislio da ću živjeti na ovaj način. Dok sam bio mlađi svirao sam bubnjeve, ali mi je strast uvijek ležala u elektroničkoj glazbi. Kad sam započeo s produkcijom, zaljubio sam se u cjelokupan proces – mislim da je to bilo presudno što sam krenuo ovim smjerom.
Možeš li izdvojiti nekoliko traka koje su ostvarile najveći utisak na tvoj glazbeni senzibilitet i oblikovale tvoj ukus?
Ne bih rekao da postoji specifična traka koja je izvršila taj utisak. Ipak, izuzetno sam inspiriran 80-tima. Moćni lead synthevi, mumljajuće bas-linije i puno osjećaja. Tadašnji je zvuk korijen sve današnje elektroničke glazbe.
Neke su tvoje trake na SoundCloudu označene kao tech house, ali kad ih poslušaš, očito je da nadilaze uobičajene granice tog žanra. Koliko značaja daješ karakteristikama pojedinog glazbenog stila?
Ne pripadam specifičnom žanru – to je techno, ali s puno raznovrsnosti. Rekao bih da moj osobni dodir leži u big room leadovima, kao i samoj jednostavnosti produkcije. Ako bih svojoj glazbi udario neki žanrovski pečat, bio bi to synth-techno.
Tu je i alias Tlak – na koji način razlikuješ taj rad od materijala koji stvaraš kao Denis Horvat? Zašto si osjetio potrebu započeti još jedna projekt drugog imena? Usto, hoće li biti još Tlak izdanja?
To je moj projekt “za zabavu”. Trake koje izdajem pod tim imenom su nešto dublje i opuštenije od DH traka. Tu nema peak time materijala. Ove ću godine izbaciti još nekoliko Tlak izdanja.
Sudeći po Facebook fotografijama, uspio si izgraditi izuzetan studio! Koliko ti je trebalo da zaradiš za sve te elektroničke ljepotice i koje su od tih mašina tvoje miljenice (ako izuzmemo usisavač)?
Šesnaest sam godina radio puno radno vrijeme kao električar – prilično sam se naradio dok sam izgradio studio. Oduvijek sam sanjao o posjedovanju vlastitog studija punog opreme. Trenutno mi je najdraži synth Minimoog model D. Ali volim sve svoje strojeve – uključujući i usisavač!
Jasno je da je dosta tvoje opreme čine vintage mašine, ali se ipak ne čini da ganjaš klišeizirane nostalgične zvukove romantizirane prošlosti. Unatoč tome, tvje su trake esencijalno nostalgične – gdje si ubrao te vibracije? Jesu li na neki način povezane sa životom u Danskoj?
Kao što sam napomenuo, doista sam inspiriran zvukom 80-tih, a većina je mojih syntheva proizvedena krajem 70-tih i početkom 80-tih. Odatle dolazi moja vibracija. Ne bih rekao da način života ima išta s tim. To je samo glazba.
Razvio si strast i prema vintage motociklima! Kakvo ti uzbuđenje pruža vožnja? Možeš li usporediti uzbuđenje sijevanja cestom s užicima stvaranja glazbe i sviranja u klubovima?
Posjedujem stari Suzuki iz 79-te, koji sam prepravio u café racer (lagani sportski motocikl za brze vožnje na kratkim udaljenostima). To je moje ključno prijevozno sredstvo u Copenhagenu. Vožnja motorom skreće mi misli sa svega – čak i glazbe. Uzbuđenje je sasvim drugačije od onog na pozornici. Ne moraš zadovoljiti nikoga – to je opuštanje.
Naše će čitatelje zanimati i kako si se povezao s Ame, Dixonom i etiketom Innervisions, pošto jako vole tu ekipu! Čini se da se jako dobro slažeš s njima – što vam je zajedničko u pristupu glazbi, ali i životu?
Kristian i Steffen, kao i čitav Innervisions brand, izrazito su profesionalni. Volim kako rade na etiketi i kako rade sa autorima – srećom, sviđa im se moja glazba! Osim toga, znaju i kako se dobro obući – ovo nije uopće vezano uz glazbu, ali mislim da je način kojim se brendiraju stvarno cool. Otmjena ekipa!
Puno se glazbenika žali oko poslovnih aspekata svoje karijere i doživljavaju ih kao teret. Kakav je tvoj pristup ovom grubljem spektu “preživljavanja na tržištu”?
Naučio sam kako je nužno biti konzistentan i uporan ukoliko se želiš baviti ovim poslom. Bitno je zadržati i komadić ekskluzivnosti. Nemojte izdavati previše glazbe na previše etiketa. Tržište je zasićeno DJ-ima i producentima, morate donijeti ispravne odluke i ponavati prave ljude kako bi preživjeli. I nemojte biti kreteni. Smatram se istinski privilegiranim što zarađujem od vlastitog hobija! Svaki bi autor trebao biti zahvalan na tome.
Pratiš li neke autore iz naše regije? Jesi li upoznat s aspektima ovdašnje scene?
Pratim ih nekoliko – Tijana T, Petar Dundov i još par izuzetnih imena. Scena je doista ugodna, a u ovom se trenutku još razvija.
Vrtio si u Mastersu, jednom od omiljenih zagrebačkih underground klubova – otkrij nam neke detalje o tom iskustvu i povezivanju s underground vibracijama svoje domovine.
Odlično sam se zabavio u Mastersu. Ekipa je jako susretljiva, pa sam ostvario nekoliko novih prijateljstava. Dosad sam već posjetio nekoliko kvalitetnih hrvatskih klubova u kojima bih želio nastupati. Mislim da i nisu znali toliko o mojem radu prije izdanja na Innervisions – nakon toga su se otvorile nove opcije.
Uskoro imaš još dva nastupa u regiji- No Sleep stage na Sea Dance Festivalu u Crnoj Gori i Labyrinth Open u Omišu. Hoće li te festivalsko okruženje i ljetna atmosfera navesti na neke stilske odmake?
Jedva čekam nastupiti tamo. Još ne znam koje ću trake ponijeti, ali će sigurno biti kvalitetne. nadam se da će mi posjetitelji pomoći da izgradim ugodan ljetni vajb.
U zadnje dvije godine ti je baš krenulo. Što te još očekuje vezano za nadolazeća izdanja, nastupe i umjetnički razvoj? Kako bi volio iskusiti budućnost klupske kulture?
Zadnje su dvije godine bile nevjerojatne. Toliko sam zahvalan za svu podršku koju dobivam. Bilo je teško doseći ovu poziciju i dajem sve od sebe da nastavim i zadržim taj nivo. Za ovu godinu u pripremi imam nekoliko dobrih izdanja, kao i turneju po Aziji i Indiji. Idući bi korak trebao biti live set… Osim toga, nema ničeg što bih si zadao kao obavezu. Uživam u trenutku.
