2001. posljednja je godina u kojoj je Richard David James izdao pod aliasom Aphex Twin. Nakon čak 13 godina, krajem Rujna 2014. na etiketi Warp Records izašao je ‘Syro’, novi studijski album Aphex Twina. Uz nekolicinu izdanja pod drugim aliasima ovo je Richard D. Jamesov najkonkretniji uradak od posljednjeg Aphex Twin izdanja.
PIŠE: Neven Prišuta
Richard D. James, jedan od revolucionara elektronske glazbe te jedan od prvih IDM glazbenika, na ‘Syrou’ je radio nekoliko godina. Album je kros-žanrovski orijentiran, ili jednostavnije rečeno, nije ograničen strukturom jednog žanra. James eksperimentira sa elementima techno, glitch, jungle i ambient glazbenih pravaca uz karakterističan aphextwinovski prizvuk. Doduše, određeni elementi koji čine navedeni zvuk nisu odvedeni u krajnost, barem ne u onom obimu u kojemu su Aphex Twin fanovi na to navikli. Na ovom je albumu Aphex Twin stavio svoj karekterističan zvuk u funkciju estetike, što, uz napredak produkcijskih tehnika omogućenih tehnološkim napretkom, čini ovaj album iznimno ugodnim za slušanje s jedne strane, a u isto vrijeme eksperimentalno intrigantnim s druge strane.
Dok će neki reći da ovaj album upravo zbog estetske ugodnosti nije pravi avangardni uradak na kakve smo navikli od Jamesovog Aphex Twin alter ega, drugi će se složiti da je kroz ovaj album James kanalizirao svoju tendenciju ka avangardi i eksperimentalnom pristupu u možda najzreliji glazbeni uradak do sada. Ponajviše zato što je uradak konzumabilan i slušatelju orijentiranom na hedonističku, subjektivnu impresiju tj. emociju koju glazba pobuđuje, kao i slušatelju zainteresiranom za istraživanje raznovrsnih mogućnosti manipulacija zvukom povezanih u većoj mjeri s njegovim tehničkim aspektom. Primjerice, za razliku od prethodnih eksperimentalnih glitch traka, trakama sa ‘Syroa’ ne nedostaje topline koja podmiruje estetiku, a u prilog joj ide i činjenica da su izbjegnute pretjerane perkusivne petlje nepravilno izlomljenih ritmova, iako je eksperimentiranje s istima i više nego prisutno.
Upravo zbog povezivanja gotovo nespojivog u jedan zreo i višenamjenski glazbeni uradak, mislim da se može reći da je Syro svojevrsna kruna Jamesovog glazbenog djelovanja, barem do sada.
