Koprivnički label Raw Paper records, pokrenut prošle godine, izdao je kompilaciju ‘The Best of Paperwork Vol.2’ kojom predstavlja još jedan vlastiti odabir house i techno zvuka iz cijelog svijeta. U intervjuu s pokretačima labela, Alenom Šimunićem a.k.a illuminumom i Marijanom Katićem a.k.a mmmotionom, otkrili smo više o njegovom nastanku, o novom izdanju i njihovim planovima za budućnost labela, a uz pomoć Google Translate alata, naučili i riječ-dvije francuskog.
RAZGOVARALA: Daria Grudić
> Kako je i zašto nastao Raw Paper Records?
Alen / Marijan: Priča kreće još od 94. kada mmmotion, netom ušavši u pubertet, počinje razmišljati o tome kako bi volio imati vlastiti label na kojem bi izdavao underground CRO dance stvari na tragu 2unlimitedai/ili La Bouchea. Igrom slučaja, punih 10 godina kasnije Illuminum odlazi na izviđački miting na Novi Zeland gdje u suludom obratu događaja, toliko nevjerojatnom da ga uopće nema smisla pisati, upoznaje najvećeg (jedva) živućeg label mastera koji mu na svojem umoru odaje mračne zen tajne vođenja labela. I tu, iz nekog nepoznatog razloga, naša priča nakratko staje.
Nakon neobjašnjive dramske pauze od 10 godina, priča se nastavlja te mmmotion puštajući ooodličan house u jednom od koprivničkih klubova napokon upoznaje Illuminuma. Ubrzo, shvativši da imaju slične glazbene ukuse i iznenađujuće sličnu radnu etiku, njih dvojica počinju kovati plan sukreiranja “sirovog labela” kojim bi nastavili legacy starog label mastera.
Kako je od Illuminovog prosvjetljenja na Novom zelandu prošlo već previše godina, a on je bio prepametan da išta zapiše, od životnog znanja koje je stari label master prikupljao desetljećima nije ostalo ništa osim šturih maglovitih obrisa. To je implicitno značilo da će biti nužno PONOVNO zasukati rukave i džepove, te još jednom otkriti sve vještine, soft-skillse i ine stvari da bi san i naslijeđe starog majstora živjeli dalje. U tu svrhu odlučeno je da će naši protagonisti zajedno otputovati na hodočašćenje u Japan, za koji Wikipedija i jedan moj bivši susjed Darko tvrde da je kolijevka SVIH mističnih i drevnih stvari. Kako to već u stvarnosti biva, nakon nekog vrlo kratkog vremena, u jednom malom restoranu nadomak Osake dečki upoznaju sushi majstora koji ih uči raznim drevnim vještinama među kojima i one kako nešto učiniti sirovim, te kako od sirovih stvari napraviti umjetničko djelo.
Nakon svih ovih nedaća, otkrivanja drevnih znanja, pa njihovog tragičnog gubitka i zatim ponovnog pronalaska , stvorile su se sve pretpostavke da se ostvari sveta misija osnivanja sirovog labela i krene u potragu za sirovih trakama koje će u svojim sirovim izdanjima izdavati. I eto, tako je nastao Raw Paper Records.
Marijan: Šalimo se, nema neke posebne priče iza Raw Papera. Igrom slučaja smo se upoznali, skužili da gajimo sličan undeground etos, volimo ovu muziku i ultimativna želja nam je biti dio te priče i dio te scene. Ja sam nakon neke studentske faze partijanja početkom 2000-tih, pa opet jedne neobjašnjive pauze od skoro 10 godina, unatrag 3 godine ponovno krenuo pohađati partyje i eto postao gotovo redovni inventar u dosta zagrebačkih klubova. Tako da sam trenutno dosta uronjen u scenu i imam uvid u to kakvo je stanje i što publika voli, barem ova naša domaća. Neki presjek onoga što publika voli i onoga što je meni milo i što me golica pokušavam transplantirati i u naša izdanja. Pored svega toga, mislimo da imamo potrebne vještine i volju da bi kroz ovo što radimo napravili jedan mali dent na sceni i dali svoj obol povijesti elektronske muzike. Obojica iza sebe imamo i dugogodišnji producentski staž i eto – možda je to sve jednostavno sudba. Uglavnom – krenuli smo!
> Vaše drugo izdanje je vani, koliko ste dugo na njemu radili i možeš li ukratko opisati kako vam je izgledao proces?
Alen: Rad na drugom izdanju se otegao na skoro 3 mjeseca svakodnevnog napornog rada, za razliku od prvog koje je bilo puno kraće. Pronalaženje i biranje traka za objavu dosta je težak i dugotrajan proces, a nakon odabira i prvotnog kontakta sa artistima tek predstoji hrpa posla u komunikaciji za 15-tak pa i više ljudi, te detaljiziranje svih ostalih aspekata izdanja. Pored toga, radili smo i na redizajnu vizualnog identiteta, i na kraju teškom mukama kristalizirali jedan koji već na prvi pogled komunicira da je ono što radimo u pravom smislu riječi sirovo i organsko.
Dakle, priča o drugom izdanja krenula je kao potraga za glazbom koja ima taj neki je ne sais quoi, a nakon toga smo radili na dizajnu i pokušali zaokružiti priču u jedno audiovizualnu poruku. Naravno ne mislimo tu stati, sve je to proces.
Marijan: Ja sam se u cijeli ovaj projekt uključio tek nakon što je Alen već odabrao nekoliko stvari koje su se našle na drugom releaseu, a netom nakon krvave inicijacije preuzeo sam ulogu daljnjeg selectora i glavnog i odgovornog glazbenog connoisseura. Naravno, oko svake trake na kraju moramo imati konsenzus jer ipak je ovo zajednički projekt.
Ideja mi je bila u release uključiti što više domaćih producenata i ljudi za koje znam da rade odličnu muziku, ali zbog prezasićenosti scene baš ne mogu isplivati i pokazati svijetu što to točno rade. Na ovom releaseu zasluženo mjestu su našli trojica domaćih dečki te jedan slovenac. Namjera nam je i dalje nastaviti sa tim nekim lokalpatriotskim biasom. Ostatak artista razasuti su diljem svijeta (USA, UK, Brazil, Rusija…) i tu stvarno nemamo nikakvih granica ni zadrški.
Redizajn identiteta i weba je pak bio jedan dosta dugotrajan i težak proces koji je vrvio zaista intrigantnim idejama, a finalni logo i cijelu priču uspjeli smo zaokružiti tek kada smo u priču uveli jednog od artista s releasea – njujorčanina Cana Misirlioglua iliti Lebipa. Ok, kad kažemo uveli hoću reći da je on napravio 95% posla, a mi smo mu putem smetali i usmjeravali ga u raznim, ne nužno dobrim, smjerovima. Video cutove na youtubeu nam je isto tako pomogao raditi koprivničanac BudGenser.
> Možete li u recimo 5 riječi opisati vaš glazbeni okvir?
Marijan: U 5 riječi teško.
Alen: Techno, House, Techno, House, Techno.
> Kakav vam je plan za budućnost, što je sljedeće?
Alen: Idemo korak po korak. Sa svakim izdanjem priča poprima neku novu dimenziju i pojavljuje se sve više ljudi koji nas podržavaju u tome što radimo. Prvotno je bilo planirano kraj godine početi sa 15001, a kraj dočekati sa releaseom 15005 – što će reći da bi ove godine imali ukupno 5 izdanja. No vidjet ćemo da li ćemo uspjeti u tome planu i da li će svi kao i do sada biti ovakvog kompilacijskog modela, ili ćemo dalje ići sa singlovima/EP-jevima.
Marijan: Neki sveti gral bio bi prelazak sa digitalnog na izdavanje vinila, a možda i signanje nekih jakih artista i napokon ubacivanje u booking. Iako, osobno mi se čini da je taj booking već dosta drugačija priča – tu se nekako napušta ova artistička sfera i prelazi u poslovnu, barem sa aspekta labela.
Paralelno sa labelom, obojica radimo i na svojoj muzici pa je super imati jedan takav brzi i laki shortcut za izbacivanje svojih kreacija. Nažalost, trenutno pored svog redovnog posla, djevojke, posla na labelu i ostalih hobija i zanimacija, jako rijetko imam vremena sjesti u studio i 6 sati šarafiti po Machineu ili Abletonu. Vjerujem da se i Alen uz djevojku i fax koji trenutno pohađa, nalazi u sličnoj poziciji.
Prvi planovi za blisku budućnost su dakle: preživjeti ljeto, izbaciti još 3-4 releasea i skupiti barem 1.000 lajkova na fejsu i soundcloudu. Nakon toga ćemo se pregrupirati, sjesti na pivo i mozgati kuda i kako dalje.
> Hoćete li organizirati kakve RawPaper večeri?
Marijan: Naravno, mislim da niti jedan respektivni label ne može bez nečeg takvog – barem kao jednog aspekta promocije novih izdanja. Srećom, u relativno smo dobrim odnosima sa domaćim DJ kolektivima koji drmaju CRO undergroundom. Ekstrakt, Fonetika, Escape, Freilauf, DNO, Reform, das haus i ostala ekipa (sorry ako sam nekoga zaboravio), rade stvarno odličan posao i na svojim eventima većinu stranih, naveliko razvikanih DJ-eva svojom tehnikom i selekcijom ostavljaju na koljenima, u prašini. Žao mi je što na cijeloj ovoj pletori ljetnih festivala naši artisti ne dobiju i neke bolje prime time pozicije jer ima njih 5-6 koji svojim talentom to definitivno zaslužuju.
Pored toga, gajimo i prijateljske odnose i sa nekim domaćim labelima, tako da imamo od koga učiti kako se stvari rade. Ovim putem pozdravljamo ekipu iz Bureka/Barbe i Vakum recordsa koji su nam svaki na svoj način barem malo pomogli i olakšali nam postavljanje labela na ove klimave nogice. Oni su nam istovremeno i velika inspiracija i super je da nam svojim iskustvima mogu pomoći da ne radimo neke greške koje su oni možda napravili. Kad odrastemo želimo biti Burek!
Alen: Ništa još nije detaljizirano, ali mislim da bi najesen kada ljetni festivali pokupe prnje i svi se s mora vrate u Zagreb, mogli organizirati neki lagani event da pokažemo ekipi da smo tu i da imamo nešto za reći. Takvo nešto bilo nam je na pameti još od samog početka priče. Smatram da su eventi jedan od ključnih breakthrough elemenata koji omogućuje glazbi labela da na pravi način dođe do svojih pravih fanova. Dakle, bit će nešto.
> Imate li poslovni plan, viziju, cilj, misiju, nazire li se neka mogućnost profitabilnosti labela ili radite što vas veseli bez nekih velikih očekivanja i dugoročnih planova?
Alen: Od iskustva koje sam nakupio izdavanjem svojih traka na ostalim labelima u svim mogućim žanrovima, mogu slobodno reći da je label na dobrom putu da uskoro postane ono što planiramo – u smislu veličine fanbasea, pa i samih izdanja i kvalitete. Nije vjerojatno da ćemo se već od sutra kupati u kadi punoj para, ali nam ni to nije neki plan. Uživamo u svemu ovome, svakodnevno učimo (ne biste vjerovali koliko) neke nove aspekte ovog znata i na dnevnoj bazi nalazimo načine kako biti bolji. Volimo i slušamo mjuzu koju izdajemo i to nam je u ovom trenu i više nego dosta, a kasnije će stvari same doći na svoje i sjesti na mjesto. Samo čekamo onaj holivudski magičan, naizgled običan, dan kada ćemo sam odjednom zastati, pogledati se i jedan drugom reći: ‘Stari, jeb*te – pogledaj gdje smo stigli.’
Marijan: Kada sam se na Alenov upit odlučio pridružiti labelu, nisam imao ni približnog pojma koliko posla ima iza kulisa jednog ovakvog poduhvata. Često nakon 8-9 sati na redovnom poslu (za koji sam plaćen) doma odradim još barem 5-6 sati posla za RPR – a za to ne primim ni plaću, niti godišnji! Grozno, znam! Prijavio sam nas nadležnoj inspekciji i evo već 3 mjeseca čekam da dođu utvrditi činjenično stanje. Jej rvacka!
Šalu na stranu – naravno da ne radimo ovo zbog novaca, jer bili bi apsolutno užasni biznismeni da se fokusiramo na underground muziku koja je u najmanju ruku niša, a pritom ignoriramo trenutno svjetsku popularnost EDM-a i brda love koja se oko njega vrti. Sve što radimo je isključivi produkt ljubavi i strasti. Mislim, nećemo se buniti ako nam na kraju kapne i koji dolar za troškove hostinga i struju, ali za sada label posluje na negativnoj nuli.
Misija nam je stvoriti svoj svojevrsni brand – uzor u tom pogledu je meni osobno recimo Claude VonStrokeov Dirtybirds label koji tu cijelu priču ima zaokruženu na jedan sjajan način, i definitivno ima svoj zvuk koji su ljudi prepoznali i traže. Svjesni smo da će to potrajati i da dugo dugo nećemo vidjeti nikakve opipljive rezultate iz toga, ali nema veze. IDEMO DALJE!
rawpaperrecords.com
facebook.com/RawPaperRecords
soundcloud.com/rawpaperrecords
>>> Prvo izdanje Raw Paper recordsa, ‘The Best of Paperwork Vol.1’ možete skinuti besplatno NA LINKU, a u nastavku poslušajte isječke s novog izdanja.