S preko dva desetljeća za DJ pultom, Maurizio Schmitz je prošao neke od najbitnijih faza razvoja klupskog zvuka, bruseći svoj stil kroz techno i house, ali i trance, minimal, ambient i brojne druge žanrove. Trenutno je jedan od ključnih igrača u Cocoon obitelji na čijem je čelu još jedan veteran – Sven Väth, s kojim uskoro nastupa na Apgrade večeri u Beogradu. Prije nastupa smo ga uhvatili da nam odgovori na nekoliko pitanja o svojoj opsežnoj karijeri, a on nam je riješio i podcast u kojem se može čuti vibracija u kojoj se trenutno nalazi i stilovi kroz koje najradije pliva. Kliknite play i bacite se na intervju!
Čini se da imaš razvijenu strast i prema houseu i prema technu. Dakle, vratimo se na osnove – kako razlikuješ ta dva pravca, obzirom na emocije koje proizvode i kulturu koja ih okružuje?
Iskreno, vidim sebe kako sviram muziku točno između ta dva žanra, a općenito pričajući o žanrovima danas, nije da i dalje postoje neke veće razlike. House i techno imaju različite korijene, ali su im se stilovi približili – naravno, značajna je razlika između house himne Frankiea Knucklesa i techno razarača Lukea Slatera, ali sam se nikad nisam bojao pokrivati stilove od ambijentalne muzike preko housea do techna i dalje, zato ne želim raditi nikakve razlike vezane za “kulturu”. Svi smo ujedinjeni na podiju, elektronička bi muzika morala uvijek stremiti prema toleranciji, a ne trpati se u “stilove” ili “kulture”.
Opiši prva iskustva s klupskim zvukom! Na koji se način razlikovao od funk/soul i disco muzike koju si imao prilike čuti kao klinac i na koji ti je način promijenio život?
Kad sam bio klinac, slušao sam Depeche Mode i pop, recimo da sam dijete pop muzike. Moj prvi kontakt s klupskom muzikom se dogodio oko 98-e, kad sam imao 14 godina: moja majka je radila u disko-klubu. Nedjeljom, dok je klub bio zatvoren, bilo mi je dozvoljeno ući za Dj pult preslušavati ploče. Dobro se sjećam da su uvozi iz SAD-a uvijek bili najtraženiji. Tad su vlasnici ploča bili klubovi, jer DJ-i nisu imali novaca za kupnju novih vinila. Ipak, život mi se promijenio nešto kasnije, u ranim 90-tima, kad sam stekao prva clubbing iskustva.
Kako si stekao prve korake u razvoju svojih DJ vještina? Jesi li imao neke idole, možda i mentore koji su ti pomogli da oblikuješ stil?
Dolazim ravno sa podija. nekad sam na partyje išao sam jer moji prijatelji nisu bili zainteresirani, plesao bih cijelu noć – bez alkohola, bez droge, samo muzika. Polako sam sticao prijateljstva među ljudima koji su dijelili iste strasti. Zatim sam se sprijateljio s jednim DJ-em koji je već imao iskustva na underground sceni – s njim sam prokrstario brojnim partyjima, a kad sam odselio u Munchen oko 93./94., počeo sam i sam kupovati ploče, snimati mikseve prijateljima, te na kraju 96. stekao prvu rezidenciju u minhenskom klubu Labor.
Daj nam par detalja o razvoju svojeg stila! Jesi li kad svirao neke žanrove koje bi danas nazvao “djetinjastim” ili bar “grešnim zadovoljstvima”?
Ne bih to tako nazvao. Naravno, ima dosta ploča koje sam zavrtio svega par puta i nikad više ne takao, jer su doista sranje, ali cijenim brojne ploče koje još uvijek znam zavrtiti jer ne zastarjevaju. Uvijek sam odražavao stil koji bi na mene utjecao u određenim razdobljima moje karijere. Počeo sam s house muzikom, disco-house, acid house, zatim sam vrtio na nekoliko Goa trance partyja, pa otišao u progressive house & techno, dub techno, minimal, čak i onaj trance koji bi mi se svidio, također i ambient, a sve se to stopilo u stil koji danas nazivam svojom varijantom psihodeličnog housea. Nikad ne bih mogao satima vrtiti samo jedan stil, to mi je dosadno. Najbitnije je to što je svaka traka koju zavrtim priča sama za sebe, a ne samo DJ alat, tj. barem je alat pomoću kojeg pričam priču.
Koristiš li posebne metode kojima čuvaš stil svježim i uzbudljivim za sebe i publiku?
Prije svega, nikad ne pripremam set od A do Ž, kad uđem u klub osjetim vibru događanja: od pogledsa na samu arhitekturu, preko ljudi soundsystema, vremena kad sviram itd. Zatim improviziram! Imam “tajnih oružja” koja uvijek nosim, ali ih umiksavam s trakama koje zavrtim možda samo jednom ili dvaput u svojim setovima – to održava moje uzbuđenje oko onog što radim.
Pošto si veteran elektroničke scene, svjedočio si razvoju i zasićenju tržišta s beskrajnim digitalnim izdanjima. Kako nalaziš pravu muziku za svoje setove? Gdje obično kopaš za novim izdanjima?
Prvih 15 godina posjećivao bih dućan s pločama dvaput tjedno, to mi je razvilo ukus, naučio sam prepoznati ono što mi se sviđa, obično nakon par sekundi mogu zaključiti je li traka za mene. Još uvijek skupljam vinil, ali ne kao prije, obično tražim muziku online (preko Beatporta), ali zna biti iscrpljujuće! Pronaći nove talente je gotovo nemoguće, nedostaju mi vremena kad je mi je trgovac pločama nudio unaprijed izabrane komade, znajući što će mi se svidjeti. Često provjeravam omiljene etikete i producente,a dobivam i dosta promo snimaka etiketa kao što su Soma Rec., Innervisions, Running Back, Clone itd. Osim toga, rad u Cocoon-u i putovanje uz Svena Vätha mi pruža puno inspiracije i mogućnosti da otkrijem novi zvuk. Osim toga, izravni kontakt s nekim izvođačima mi olakšava to “kopanje”, naprimjer, dobivam sve pd Sebastiana Mullaerta (Minilogue), obožavam njegovu muziku, mogao bih ju vrtiti satima!
Koje aspekte svog zvuka bi nazvao talijanskima, a koje njemačkima?
Italo-disco i njemački kick!
Kad si počinjao s DJ-anjem, vrtio si po čitavoj Njemačkoj: reci nam nešto o raznovrsnim vibracijama tih klubova i osjećaju koji si imao dok si bio dio rastuće scene!
Njemačka je klupska kultura oduvijek bila jedna od najboljih na svijetu! Nemamo nekih ograničenja, kao npr. za točenje alkohola ili radnog vremena, a i publika je dobro upoznata s muzikom. Ipak, putujući svijetom sam osjetio kako je cijeli taj pokret postao globalan i moram priznati kako se mogu naći pravamjesta u svim državama, a to je dobro za našu muziku. S druge strane, moram priznati i da većina današnje mlade generacije u Njemačkoj očito voli drugačije stilove i načine partyjanja od onih koje sam iskusio u mladosti, ali to je OK – uskoro će odrasti i završiti ponovno na našem stilu.
Prije 12 godina si organizirao prvu mauromusica večer. Kakvu ste muziku tad vrtili i kako je program evoluirao kroz godine?
Već sam tad svirao stil koji sam ranije opisao, jedan “šareni buket cvijeća”. Ja sam rezident DJ stare škole, pa sam naučen vrtiti čitavu noć, uključujući warm-up, peak time kraj večeri i aftere… Bila je i sjajna selekcija gostiju: Der Dritte Raum, John Acquaviva, Cassy, Monika Kruse, Ada, Guy Gerber, DJ Dag, Onur Özer, Tobi Neumann, Sven Väth – da nabrojim samo neke od njih.
Kako ste se povezali ti i Cocoon? Što veza s ovom renomiranom platformom znači za tvoju karijeru?
Počeo sam raditi za Cocoon 2008., prvo u agenciji za promociju svjetskih Cocoon partyja. kad je Svenova booking agentica Talida napustila tvrtku, dobio sam upit bih li preuzeo njegov booking, što je bila velika čast, ali i izazov. Nikad mi neće biti teško priznati da je moj rad za Cocoon i suradnja sa Svenom pogurnula moju DJ karijeru na najbolji mogući način: volim svoj devni posao, a istodobno mogu slijediti svoju strast kao DJ! Cocoon će uvijek biti sjajna platforma za svakog tko želi evoluirati, ako se posvetite onome što radite uz iskrenost i strast.
Nedavno si se na Facebooku sjetio svog prvog posjeta Ibizi prije 20 godina. Opiši vibru koja je tada vladala otokom i usporediju s današnjom, komercijaliziranom scenom! Koje su po tebi prednosti, a koje mane u popularizaciji klupske kulture?
Kad sam se tamo pojavio 1996. još kao zelen raver, nije bilo toliko drugačije od onog što ljudi danas mogu iskusiti na Ibizi. Slažem se da je dosta toga iskomercijalizirano, ima više događanja nego ikad, a to nosi i dobre i loše strane. Opet, tvoja je odluka kamo ćeš ići, a što ćeš izbjegavati, još uvijek ima puno toga za svačiji ukus. Činjenica je da na svijetu nema mjesta kao što je Ibiza, ali Ibiza također nije čitav svijet! Svi možemo biti samo ponosni na činjenicu što je klupska kultura toliko popularna.
Opiši generalnu vibraciju u kojoj se nalaziš, posebno što se tiče muzike koju vrtiš u zadnje vrijeme! Možda bi nam mogao otkriti neke trake koje ćeš zavrtiti u Beogradu?
Ne mogu to otkriti, jer još uopće ne znam što ću svirati!
Kako zamišljaš budućnost klabinga i svoje mjesto u njoj? Hoćeš li se ponovno prihvatiti produkcije?
Slijedim svoj posao i nikad se neću odreći DJ-anja, u oba aspekta želim postati sve bolji i koristiti svoja iskustva na najbolji mogući način.
Da rezimiramo! Maurizio Schmitz nastupa 18.11. na Apgrade večeri u beogradskom Hangaru, gdje Sven Väth predstavlja svoju turneju The Sound Of The 17th Season, a domaću podršku pruža Marko Milosavljević. VIP ulaznice su rasprodane, a redovne se mogu nabaviti po cijeni 2190 RSD.
Sven Väth / The Sound of the 17th Season Tour
FACEBOOK EVENT
Maurizio Schmitz
FACEBOOK
SOUNDCLOUD
WEB
Petar Car
