Carl Finlow a.k.a. Silicon Scally pripada najznačajnijim britanskim umjetnicima elektroničkog zvuka. Premda je kao autor prilično samozatajan istinski poznavatelji electro, techno i acid scene dobro poznaju njegove radove koje je izbacivao i pod brojnim drugim pseudonimima, kao što su Carbon Academy, Random Factor ili Voice Stealer, a bio je i član utjecajnih grupa Circle City, IL.EK.TRO, Urban Farmers i Men From Mars, a izdavao je za jake etikete poput Warp, Bass Agenda i prije svega, 20:20 Vision.
Njegova specifična kombinacija mehaničkog funka, electra i acida nikad nije zalazila u mainstream vode, ali je inventivnošću i originalnošću svog materijala uvijek uspijevao naći put do DJ setova zagriženih fanova istinskog podzemlja elektronike, dok su njegovi uzbudljivi live actovi na najbolji način demonstrirali umijeće vladanja zvukom struje i udovima ekipe na plesnom podiju. Uspjeli smo ga uhvatiti pred njegov skori nastup na Innerspace večeri u zagrebačkom Das Hausu, kako bi nam odgovorio na par pitanja i razjasnio magiju koja se krije iza njegovog izričaja. Uživajte!
Kad si imao 13 godina, dobio si prvi Moog. Opiši razliku u načinu na koji si poimao elektronički zvuk kao dijete s trenutkom kad si prvi put iskusio klupsku glazbu!
Prva elektronička glazba koju sam slušao kao klinac bila je više zasnovana na klasičnoj glazbi – bili su to autori kao Isao Tomita, Mike Oldfield, Jean-Michel Jarre itd. Kao tinejdžer sam slušao Yello i Depeche Mode, ali sam prvi pravi klupski zvuk doživio tek kad sam odselio u Leeds na sjeveru Engleske. Razlika je bila prvenstveno u tome što nije bilo tradicionalne strukture u trakama, radilo se doslovno o repetitivnim ritmovima s povremenim pauzama kako bi se stvorio kontrast i drama. Cijela priča s elementima kao što su “djevojka upoznaje dječaka”, strofa-refren-strofa itd. je potpuno nestala i to je bilo izuzetno uzbudljivo!
Jesi li tad shvaćao koliko će moćan utisak taj novi pristup ostaviti na kulturu mladih i cjelokupan glazbeni svijet?
Da, osjećalo se da se radi o nečem drugačijem. Mislim da svako doba nosi jedan takav moment, za neke su to bili rani dani jazza, za druge Beatlesi, zatim punk, hip-hop, pa rođenje techna i housea… Na sjeveru Engleske sam bio vrlo blizu samim klicama ove revolucije, družeći se s ljudima kao što je Mark Bell, te posjećujući i nastupajući u klubovima kao što su The Orbit i Back 2 Basics. Zbilja smo osjećali kako se nalazimo na samom rađanju novog vala jedne kulture.
Daj nam par detalja o tvojim rejverskim avanturama iz 90-tih, pošto današnji klinci vole fantazirati o “zlatnim danima”! Kako si se povezao s ekipom kao što su Daz Quayle, Warp Records i ostali pioniri?
Oko 90-te sam radio u noćnom klubu, pa sam upoznao brojne DJ-a i njihove prijatelje. U to sam vrijeme imao mali studio u spavaćoj sobi: kompjuter Amiga na kojem se pokretao Music-X softver, Juno 106 i Moog, pa me par DJ-a zamolilo ako mogu navratiti da probamo riješiti koju traku. Doista je počelo baš tako, a kroz par godina su odnosi evoluirali i počeli smo kombinirati našu opremu u obimniji setup. Circle City traka “Moments Of Inertia” je nastala upravo na taj način, poslali smo je u Warp, a oni su je odlučili izdati. Dobar mi je prijatelj bio Ralph Lawson, rezident u klubu Back 2 Basics – živjeli smo u istoj kući, pa smo na kraju pokrenuli etiketu 2020 Vision. Živjeli smo tamo 7 godina, kupovali sve više opreme i izdali brdo ploča. Istovremeno se razvijalo moje prijateljstvo s Dazom Quayleom. On je razvio SCSI-AV i uskoro smo komponirali i producirali sav materijal na jednoj staroj farmi usred polja, bez susjeda! Svaki dan sam producirao, producirao, producirao… Vikendom bismo obično imali party s DJ-em koji bi tad nastupao u Back 2 Basics i tako se razvila velika mreža prijatelja, DJ-a i producenata diljem svijeta.
Ispočetka, bio si fan analogne mašinerije, a danas ti je ključno oružje Ableton Live. Što si dobio, a što izgubio s ovim pomakom prema udobnosti? Koristiš li još analogne syntheve za sirovi materijal svojih kompozicija?
Kad se pojavio NI Reaktor, bila je to revolucija u smislu radnih metoda u studiju, ali i stava prema starim analognim strojevima. Bilo je to nešto novo i uzbudljivo da me doslovno pomelo sa svime što nudi. Sve manje sam koristio “pravu” opremu,a do 2000. sam koristio gotovo isključivo svoj Mac. To se dogodilo i iz nužnosti, jer smo se morali maknuti s farme, svi smo krenuli u novim smjerovima. pa se oprema podijelila, rasprodala, a zatim smo krenuli novim stazama. Idućih sam 10 godina koristio samo taj jedan Mac. U međuvremenu sam odselio u Pariz,a u našem malom stanu nisam imao mjesta za ijedan komad “prave” opreme. U međuvremenu mi je počela nedostajati i umorio sam se od čisto digitalnog zvuka, pa sam počeo ponovno kupovati neke “prave” stvari, kao što je mikseta Allen & Heath, Arturia Mini Brute, hardverske efekte itd. Napustili smo Pariz i otišli na jug Francuske, gdje smo pronašli lijepu staru kuću, pa sam po prvi put u 13 godina dobio sobu za svoju opremu. Da budem iskren, tih par godina povratka analogiji mi i nije pružilo “magiju” koju sam očekivao. Realno gledajući, svi su mi novi plug-inovi (kao što su U-he Diva, Hive, Basille, uz NI’s Komplete i Maschine) omogućili da skladam točno što želim i da budem zadovoljan zvukom. Kupio sam dosta jeftinih USB kontrolera, pomoću kojih je izvrsno upravljati tim plug-inovima.
Imaš brojne aliase – koji je tome razlog? Jesi li osjećao potrebu biti “netko drugi” ili se radi o oživljavanju različitih svjetova mašte?
U 90-tima sam stvarao toliko glazbe na toliko slobodne načine da sam smatrao kako treba izaći pod različitim imenima. Bila je previše raznovrsna da bih je potpisivao samo kao Carl Finlow. Doista, radi se o različitim svijetovima, pa je svako ime bilo povezano s drugim svijetom.
Prošao si kroz brojne žanrove, ali se čini da je mašinski funk electro glazbe tvoj ključni adut. Što te najviše inspirira u ovoj ogoljenoj, retro-futurističkoj estetici?
Obožavam znanstvenu fantastiku – budućnost, tehnologiju i našu interakciju sa svime time. Electro mi se oduvijek činio kao glazbeni ekvivalent znanstvene fantastike i zato me toliko snažno privlači. Uvijek gleda unaprijed, nikad mu ne fali ideja, a i autori koji se njime bave daju sve od sebe da nas poguraju prema tim “mračnim budućnostima”. Što se funk strane tiče, čini se da sam prilično funky!
Osim vlastitom produkcijom, bavio si se i remiksiranjem nekih zbilja inovativnih autora, kao što su Swayzak, Luke Slater itd. Koliko ti je bilo izazovno raditi s materijalom koj nosi tako snažan autorski pečat? Smatraš li remikseve oblikom kolaboracije?
Pa, ovi su mi autori pristupili jer im se svidio moj zvuk i smjer koji zauzimam u svojoj glazbi. Rad s drugim autorima minikad nije bio izazov, jednostavno idem za time da im pružim nešto čime svi možemo biti ponosni, kao i novu perspektivu na izvorni rad. Vidim remikseve kao iznimno osobnu stvar, ne kao kolaboraciju. Pošto su mi pristupili zbog mog specifičnog načina rada, pokušavam ostati što fokusiraniji i vjeran vlastitom zvuku koliko je god to moguće.
Imaš li još kojih interesa osim glazbe? Što te ispunjava ovih dana?
Imam dvoje djece i to zauzima OGROMAN postotak vremena i energije. Recimo da sam nestao na nekoliko godina iz glazbenog svijeta, zato što su mi klinci preuzeli čitav život. To se promijenilo otkako su pomalo odrasli, pa sam dobio natrag svoju glazbu, svoje vrijeme i svoju energiju. Ponovno sam se zaljubio u produkciju, pa su zadnje dvije godine bile najuzbudljivije u vrlo dugom periodu. Što se tiče užitaka van glazbenog svijeta, volim čitati o inovacijama u svijetu fizike i kozmologije.
Živio si u Parizu, koji se prilično promijenio od romantične slike grada simbolističkih pjesnika, slikara kao što je Toulouse-Lautrec i apsinta. Na koji te način grad inspirirao?
Živio sam tamo oko 12 godina, to je zapanjujuće mjesto. Volim arhitekturu i sve oblike umjetnosti, a Pariz njome pršti. Živjeli smo odmah kraj samog muzeja Louvre, pa je sama šetnja na putu do škole oduzimala dah, vidjeti fantastične gravure u kamenu, vrtove, sve je bilo predivno. Naravno, tu je bio i promet, kao i BUKA – grad je užasno bučan.
Uskoro sviraš na pravom underground partyju u Hrvatskoj. Daj nam par informacija o atmosferi i sadržaju tvojih nastupa! Što možemo očekivati?
Stvarno sam uzbuđen što nastupam u Hrvatskoj, još nikad nisam posjetio tu zemlju! Za ovaj, kao i za idućih nekoliko electro nastupa, želio sam stvoriti nešto drugačije od onog što sam radio u prošlosti – želio sam da bude više “uživo” nego moji raniji nastupi. Slušao sam dosta electra s acid linijama na 303-jki i to mi se posebno svidjelo, pa sam napravio dosta takvog materijala. Dosta sam dugo radio dok nisam dovršio electro pack za Loopmasters, ali sam na kraju odustao od njega. S druge strane, u međuvremeno je nastalo 40-tak novih traka koje sam riješio baš za live jamove, koristeći Novation Launchpad. Preradio sam cijeliprojekt u novi live set i istodobno dodao dobru porciju 303 linija! Eksperimentirao sam s raznim načinima kontroliranja velikih audio blokova u abletonu, pa sam na kraju kupio Akai APC40 MKII, što se uspostavilo idealnom mašinom za upravo ovu svrhu. Bacit ću jam s 808 ritmovima, 303 acidom, te bass, keys i fx dionicama, a pritom ću nabacivati hrpu efekata uživo, koristeći Sugarbytes Turnado. To je zbilja pravi acid electro set s rukama na strojevima! Malo sam nervozan jer još nikad nisam uživo radio 303 dionice (za njih koristim Audiorealism ABL3, fantastičan plug-in).
Što te očekuje u budućnosti? Planiraš li nastaviti baviti se plesnom glazbom ili se namjeravaš okušati u drugim oblicima elektronike?
Produciram elektroničku muziku od 86-te, a ono što me najviše iznenađuje je koliko i dalje zvuči svježe. Očito, lako je baciti fokus na konstantan izvor X-Factor pop glazbe i biti tužan, ali svaka starija generacija promatra pop glazbu uz facepalm. Softveri za produkciju postaju sve radikalniji i novi načini komponiranja se otvaraju svakodnevno. USB kontroleri su super-jeftini i pružaju ljudima mogućnost da ponovno stave svoje ruke na strojeve dok stvaraju muziku na kompjuteru. Osim toga, analogna je ponuda zbilja buknula s novom Eurorack zajednicom ljubitelja modularnih syntheva. To je doista uzbudljivo. Što se budućnosti tiče, moj najbolji materijal će tek doći, a osim toga, nikad se još nisam osjećao toliko optimistično vezano za ono što me očekuje. U svijetu koji totalno gubi razum, to i nije tako loše zar ne?
Da rekapituliramo! Carl Finlow 3.12. nastupa uživo kao Silicon Scally na Innerspace večeri u zagrebačkom klubu Das Haus, a uz njega ćete moći doživjeti i live koji spremaju rezidenti Samo Tako i Ivna Ji (čekirajte intervju i skinite besplatno njihovu zajedničku traku “Acidalia”), a uz njih vrte još Dodo, Dino TM i Roland. Upad je 60kn. FACEBOOK EVENT
