Ljubitelji underground zvuka dobro znaju tko je Francois X – rezident kultnog pariškog kluba Concrete, jedan od osnivača platforme i etikete Dement3d i jedan od ključnih francuskih techno autora. Imat ćemo ga priliku gledati uživo 6.5. u riječkoj Crkvi, na večeri osječke vinilne etikete Out Of Place koju vode Insolate i Volster, a zatim i na gostovanju Concrete ekipe na Exitovoj pozornici No Sleep Novi Sad. Povodom toga, uhvatili smo ga da nam odgovori na par pitanja, a on je doista duboko zašao u detalje o svojoj karijeri i pogledu na muziku, te povezanost s ekipom iz naše regije. Uživajte u ovom opsežnom, ali doista zanimljivom intervjuu!
Kad si kasnih 90-tih zašao u klupsku kulturu, zakačio si se prilično brzo. Iz kojeg ti je razloga predstavljala toliko zadovoljstvo kao tinejdžeru i po čemu se razlikovala od ostalih scena kojima si bio izložen?
Tako je, kasnih 90-tih sam počeo zalaziti u klubove. Najprije su me roditelji upoznali s dosta muzike, a kao tinejdžer sam dosta slušao hip-hop. Za elektroničku sam se muziku zakačio pri prvom izlasku u klub – bio je to Queen, negdje oko 97-e. To mi je bio šok, pošto nikad prije nisam bio na mjestu gdje je muzika pakleno glasna – to nije bilo zvučno, nego tjelesno iskustvo. Basevi su me gađali toliko snažno u želudac, to me potpuno izbezumilo i sasvim izmijenilo moj pogled na kulturu klabinga. Takvo mi je iskustvo bilo sasvim novo, pogodilo me zbilja intenzivno. Nisam bio zaokupljen stvarima kao što je skateboarding ili pušenje trave, uglavnom sam se bavio sportom, igrao tenis, pa mi je bio bitan taj fizički aspekt. Tražio sam fizičko iskustvo.
Pošto si često izlazio, kako si uspio završiti studije i raditi na tako ozbiljnom polju kao što su financije?
I nije bilo toliko teško – izlazio sam tri-četiri puta tjedno, ali nisam radio u tvornici, znaš, išao sam u školu, a za ispite sam učio predano. Taj aspekt mog života i nije toliko patio koliko tenis, posebno natjecanja. Kad doista igraš tenis, želiš biti natjecatelj, profesionalac, moraš živjeti ozbiljan život, gotovo kao redovnik. Divlje partijanje i ozbiljni pristup treningu se nisu poklapali. Bilo je u redu studirati i izlaziti u klubove, a i većina mojih kolega je također pratila elektroničku muziku. Tako je bilo: studiranje, a istodobno partijanje i prolaženje ispita. kad si mlad ne brineš oko sna, ne brineš oko ozbiljnosti niti si strog i oštar u svom načinu života. Eksperimentiraš s puno novih stvari i jednostavno živiš svoj život, znaš? Nije te briga za išta.
Svojedobno si rekao da te klasični house zvuk privukao dubinom i melankolijom. kako objašnjavaš paradoks užitka u melankoličnoj muzici dok istodobno nosiš osmijeh na licu i ganjaš ekstazu?
Rekao bih da je to vezano za osjećaje. U redu, mogu biti melankolični, ali to je moja osobna stvar, pošto me podsjeća na mladost i to i nije nešto loše, jednostavno me podsjeća na prekrasne trenutke koje sam doživio, divne osjećaje koje sam imao dok sam s prijateljima slušao muziku. Pojam “deep” za mene ne znači nešto “loše” ili “mračno”, nego nešto emocionalno, osjećati stvari duboko u srcu – mogu biti tužne, ali istovremeno donose i radost. Zato nosim osmijeh na licu, pun sam života. Moram duboko osjećati kako bih dosegao stanje uma koje stvara emocije i krajolike u mom umu tako da… Ukoliko nemam te “deep” krajolike, te duboke emocije – ne mogu živjeti. House je osjećaj, stanje uma, zato ga slušam i slavim ga zbog dubine, zato jer priča o životu. Živi svoj život i živi ga prema emocijama i iskustvu. Nekad može biti i tužno, ali uglavnom donosi sreću. Zato sam nasmiješen!
Premda su ti korijeni u house muzici, istinski si savladao techno stil. Kako bi opisao razlike između ova dva žanra, ali i razlog zbog kojeg si krenuo u novi groove?
I nema toliko razlika među njima. Tehnički gledano, počeo sam se baviti technom jer sam se zasitio muzike koju sam slušao, a techno se činio uzbudljivijim. Prirodna evolucija. Mogao bih reći da sam sad dosta zreliji i volim stapati te stilove u mješavinu, tako da nitko ne može izdvojiti je li neka traka u mom setu house ili techno. Zanimljivo ih je kombinirati i reći da jednostavno sviram – muziku! Danas mi je glavni cilj stopiti house i techno u jedan groove.
Kao i svatko tko pronalazi užitak kopanja po kutijama s vinilima, pokazuješ razvijen ukus za zaboravljene dragulje. Ipak, ukusi se razlikuju – koji je tvoj specifični kriterij prilikom pronalaženja blaga za setove?
To bi se pitanje moglo povezati s odgovorom vezanim za melankoliju, dubinu i možda – nostalgiju, to je bolja riječ od melankolije. Bazirano na “Utopiji” ranih dana mog klupskog života, u svojim dragocjenostima tražim dubinu i dušu. Volim naići na muziku koja je električna i bezvremenska. To se može naći u sirovom ritmu, čak i na pre-produciranim trakama, ali obavezno mora imati taj bezvremenski osjećaj. Nekad su to emocionalne synth linije ili osjećajni vokalni sempl. Može biti i neka jezovita traka – stvar koja te može rasplakati, ali ti u isto vrijeme baca osmijeh na lice. Kad te toliko napuni emocijama da te praktički slomi – to mi je glavni kriterij.
Imaš li neki ustaljeni ritual prilikom produkcije vlastitih traka? Prenosiš li njima neka karakteristična iskustva?
Nemam rituala. Kao što vidiš, prvenstveno me vode osjećaji, pa ne koristim neke definirane procese prilikom produkcije. Jednostavno sjednem i počnem snimati. Možda se jednostavno radi o ulaženju u taj krajolik moga uma ili Utopiju koju tražim, ali kad bih počeo s procesima, mislim da mi muzika ne bi mogla imati tu bezvremensku kvalitetu. Možda je bizarno za reći, ali rado zamišljam savršeni trenutak za slušanje takve muzike. Ne u smislu velikog soundsystema, već vezano za mjesto gdje bi – malo je naivno, ali – svi bili sretni i ekstatični. To mi je ključna tema dok produciram. Ekstaza i fantazija – te riječi istinski definiraju kako produciram.
Pošto si se odrekao redovnog posla kako bi se posvetio DJ-anju i produkciji, sigurno ti je na pleća pao veći teret muzičkog biznisa. Opiši prednosti i mane takvog zarađivanja za kruh!
Rad u “klasičnijem” okruženju me podučio osnovama profesionalnog vođenja biznisa. Kad sam to prenio u muzički biznis – ne mogu reći da mi je on neki teret. Istina je da kad tek uđeš – još si naivan i pun očekivanja, etički gledano, radikalan si. Ali kako postaješ sve veći, dolazi i do profesionalnih aspekata kojima se moraš posvetiti, kao što su društvene mreže, poziranje za fotografije i video, blablabla… Zapravo, zašto da ne? Ako želiš biti profesionalac – igraj profesionalno! Ljudi plaćaju da te vide kako vrtiš, plaćaju tvoje trake, moraš im dati nešto više od toga da samo sviraš pred njima. Ovu činjenicu moraš prihvatiti – ponekad ljudi svoj život žive kroz tebe i tvoju muziku. Pružaš im užitak, sreću, ponekad i melankoliju… Profesionalni muzički biznis može biti teret kad je ekscesivan, ali za mene je trenutno sasvim u redu. Problema nema.
Tvoja platforma Demen3d je ugostila izvrsne underground izvođače kao što su Surgeon i Planetary Assault Systems, a izdali ste i ploče doista nadarenih autora kao što su Polar Inertia. kako se osjećaš vezano za te doprinose sceni? Bi li taj sadržaj mogao definirati kao umjetnost?
Prilično sam sretan s onim što sam postigao za scenu, zato što… Mislim da je Pariz oko 2008. kad smo počinjali bio prilčno mutan vezano za techno. Ubrizgali smo novu krv, moglo bi se reći. Bilo je zbilja uzbudljivo i bili smo oduševljeni što organiziramo nastupe ekipe kao što su Planetary Assault Systems, Marcel Dettmann, Surgeon, čak i Sandwell District… Bilo je to izuzetno svježe. Organizirali smo partije u skladištima, a scena je rasla – dosta je klinaca počelo slušati techno. Zatim smo lansirali etiketu, pomogli karijerama izvođača kao što su Polar Inertia i Voiski… Bilo je stvarno zanimljivo stajati u prvim redovima rastućeg pariškog pokreta!
Smatram li da je taj materijal koji plasiramo umjetnost? Hm. Trik-pitanje! Što je umjetnost? Tko definira što je umjetnost, a što nije? Radije bih rekao da prezentiramo naš rad kao eksperimente. Eksperimente s muzikom, vizualima, da – eksperimentiranje je riječ koja bolje pristaje!
Kako si došao u kontaks s Insolate i Volsterom, te njihovom etiketom Out Of Place? Vrtio si na prvoj TRAUM večeri u Osijeku – reci nam nešto o tom iskustvu!
Mislim da smo Sunčica i ja stupili u kontakt kad smo pričali o ploči koju je izdala na Deeply Rooted. To je prirodno prijateljstvo, vrlo smo brzo shvatili da smo na istoj valnoj duljini. Pozvala me na TRAUM u Osijek i to je bilo nevjerojatno iskustvo! Party je bio u malom skladištu i bilo je divlje unutra, ljudi su doista uživali u muzici i u mom setu. Volim Sunčicu i Marka pošto stvarno vole muziku, zbilja su posvećeni technu. Njihova je etiketa jednako zanimljiva, bez obzira radi li se o electru, technu, čak i house zvuku, izrazito su otvorenog uma i to mi se sviđa.
Jesi li upoznat s radom drugih autora iz naše regije, kao što su Lag, Ontal Forest People, Scalameriya? Smatraš li da istočno-europski zvuk može naći svoje mjesto na pariškoj sceni?
Sviđa mi se puno izvođača iz vaše regije, to je doista rastuća scena,! Uz navedene, tu su još Tijana T, Filip Xavi… Sviđa mi se kod njih što su istinski underground i imaju obje noge na zemlji. Bilo mi je drago vidjeti da imaju realne ciljeve i sigurno imaju svoje mjesto u Parizu. Mi Francuzi smo buntovnici, a to bi mogla biti poveznica – buntovnički stav!
Ovog se ljeta sprema drugi Concrete showcase na Exit Festivalu. Kako si doživio prošlogodišnji? Što spremate za ovo izdanje?
Najprije, hvala vam što ste nas pozvali! Zadnji put je bilo fantastično – mogao bih se stalno ponavljati – sviranje u vašoj regiji je posebno iskustvo. Srbija, Hrvatska, Slovenija… Obožavam tamo nastupati! Prošle godine mi je bio prvi put na Exitu, Bože, festival je tako velik! Pozornica gdje smo predstavljali Concrete je bila odlična i stvarno epska. Za iduće izdanje – još ne znam što ćemo pripremiti, ali bit će još veće, jer dolazi čitava Concrete obitelj! Bit će iznenađenja, mogao bih reći! Puno erotike, haha! Hrpa klinaca koji rade veliki party i dobro se zabavljaju.
Rekao si da ti nastupi u klubu Concrete otvaraju prostor eksperimentiranju, kao da si u laboratoriju. Hoćeš li to postići i na nadolazećem nastupu u Rijeci?
Pošto sam sad iskusniji i imam više samopouzdanja mogu vrtiti muziku koju želim, povesti ljude u moj svijet i učiniti ih sretnim, podići im stanje svijesti. Stopit ću house i techno u mješavinu koja pruža tu epsku i bezvremenski vajb. To je trenutak kad ne razmišljaš o zasebnim trakama, nego hvataš osjećaj trenutka. kad ideš kući sa zvijezdama u očima i kažeš: “Da! Ovo je bilo sjajno! Nemam pojma što je DJ vrtio, ali smo se jebeno zabavili!” Taj ću vam vajb prenijeti!
