Iako se od vođe i autora pjesama jednog od najvećih rock bendova posljednjih trideset godina na prvi pogled ne bi očekivalo da ima lijepe riječi za rejvanje i elektroniku – pogotovo ako je riječ o čangrizavcu koji najčešće nema lijepe riječi ni za koga osim za Beatlese i svoj bend – kada razjasnimo kako je riječ o vođi Oasisa Noelu Gallagheru, stvari poprimaju drugačije obrise.
Rodom iz Manchestera, jednog od epicentara britanske acid house eksplozije osamdesetih, te čovjek koji u svom CV-ju ponosno ističe suradnje s takvim titanima elektronike kao što su The Chemical Brothers ili Goldie, Noel možda nikada nije pokušao zavoljeti ekstremnije pravce partijanerske muzike, ali se svakako dobrano očešao o razumljivije mu varijante big beata i drum’n’bassa.
No u intervjuu koji je za Mixmag s Noelom vodio Ralph Moore, gitarist je naveo kako među omiljene trake uvrštava i manje poznate klasike kao što su “Don’t Scandalize Mine” od Sugar Bear ili Cartoucheova “Feel The Groove”, a ispričao je i kako se i kada zakačio za muziku koja nije striktno gitarska ili rokerska.
“Jedne sam noći izašao i jedva da je bilo ikakvih vokala u trakama koje su se puštale. Bila je to zaista primitivna, kosturska elektronička muzika, koju uopće nisam razumio. Ali onda sam se nakon nekog vremena vratio, uzeo jebeni ecstasy i više se nisam osvrtao – sve je imalo smisla! Bilo je to 1988, ili 1989., kada je ta muzika bila na vrhuncu, bilo je to slobodno vrijeme i sve je bilo jeftino – jer ako uzmeš ecstasy, ne potrošiš hrpu para na šanku! Bila je privilegija odrastati u takvom okruženju”, objasnio je Noel kako su mjesta poput kultne Haçiende sudjelovala u oblikovanju njegova osobnog kanona.