Prije nešto više od pola tisućljeća, u srpnju 1518. godine stanovnike francuskog grada Strasbourga, koji je tada bio dio Svetoga Rimskog Carstva, zahvatila je neobjašnjiva manija. Naime, uhvatila ih je iznenadna, nekontrolirana i po svemu sudeći nezaustavljiva želja za plesom, a sve je započela žena koja je u povijesti ostala zapamćena kao Frau Troffea, a koja je izašla na ulicu i počela se polako tresti i vrtjeti.
To je trajalo čak tjedan dana, a vrlo brzo društvo joj je počelo praviti još oko 300 građana koji su usred ljeta počeli spontano plesati nasred javnog trga. Gomila plesača rasla je iz dana u dan, a tko god bi joj se previše približio, bivao je uhvaćen u to vrzino kolo, koje je do kolovoza odnijelo čak 400 žrtava. Lokalni liječnici, nemajući legitimno objašnjenje, za to su krivili “vruću krv” i predložili su da oboljeli jednostavno izbace groznicu.
Izgrađena je pozornica i dovedeni su profesionalni plesači te je grad čak angažirao i skupinu muzičara za glazbenu pratnju, ali nije prošlo dugo prije nego što je plesni maraton počeo uzimati danak. Ta pomalo zastrašujuća epizoda nije završila sve do rujna, kada su plesači bili odvedeni u svetište na vrhu planine da se mole za odrješenje.
Iako ovo sve zvuči kao legenda ili kao neka epizoda Martina Misterije, takozvana plesna kuga u Strasbourgu je detaljno i precizno dokumentirana u povijesnim izvorima iz 16. stoljeća, a slične manije su se, prema pouzdanim izvorima, dogodile i u nekim drugim tadašnjim državama.
Prema povjesničaru Johnu Walleru, objašnjenje se najvjerojatnije može naći povezano sa svetim Vidom, katoličkim svecem za kojeg su pobožni Europljani iz 16. stoljeća vjerovali da ima moć proklinjati ljude plesnom kugom. U kombinaciji s užasima gladi i bolesti kuge koje su harale Strasbourgom rečene godine, praznovjerje svetog Vida moglo je pokrenuti histeriju izazvanu stresom koja je zahvatila veći dio grada. Neke druge teorije sugeriraju da su plesači bili pripadnici vjerskog kulta ili čak da su slučajno progutali ergot, otrovnu plijesan koja raste na vlažnoj raži i proizvodi grčeve i halucinacije.
Nekad možda ipak nije dobro plesati bez kraja i konca. Pazite što želite!
