Službeno smo ugazili u još jednu novu modnu sezonu. Modnim žargonom, ovo ‘službeno’ označava još jedan njujorški Tjedan mode koji se dobrano zakotrljao. Jata modnih urednica, novinara, buyera, blogera, slavnih i malo manje slavnih, bitnih i nebitnih još jednom su se obrušila na modnu prijestolnicu naoružana najaktualnijim ratnim bojama iz kolekcija netom skinutih s piste, ponovno disciplinirano balansirajući između nakrcanog rasporeda modnih revija i ekskluzivnih after partyja u svojim dizajnerskim visokim petama.
Ta ista jata su do prije tjedan ili dva, negdje u improviziranom gradu u pustinji Black Rock sasvim sigurno plesala oko gorućeg čovjeka, živeći prosvjetljenje i ljubav, noseći mamine haljine iz sedamdesetih i čizme iz tatine faze zaluđenosti country glazbom. Neka od tih jata su možda zazivala i utopijski #summerforever hashtag na idiličnoj plaži ili nepreglednom polju, uz bubnjanje najpopularnijeg od recentne elektronike. Nimalo senzibilan spram kolektivnih emocija i želja, protok vremena opet nam se podlo nasmijao u facu pokazujući srednji prst svim našim apelima za vječno ljeto i prodavanju duše za opciju ljetnih glazbenih festivala tijekom cijele godine.
Suvišno je uopće govoriti o tome što nas to toliko fascinira na glazbenim festivalima no, lagali bismo kada bismo tvrdili da festivalska moda nema baš nikakvog utjecaja na tu bezuvjetnu ljubav. Barem ako je pitati žene. Nekoliko dana apsolutne slobode, nepostojanja dress codeova, (ne)doličnosti, neugodnih pogleda prolaznika i bivanje baš onoga što nam se u tom trenu čini zabavnim, i to u savršenoj simbiozi s glazbom. Iako je unazad nekoliko godina iskomercijalizirana do te mjere da su neki festivali morali zabraniti nošenje pojedinih kulturoloških obilježja u svrhu mode te je počela egzistirati kao samostalni modni stil u trgovinama high street brendova, festivalska moda nam je i dalje drag pojam. Ljeto 2015 sa sobom je na glazbene manifestacije donijelo nešto klišeja, poput nezaobilaznih cvjetnih kruna, minijaturnih traper šorceva visokog struka i boemskih kaftana, no i poneki novitet.
Američka festivalska struja standardno je zagovarala estetiku kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih godina. Drugim riječima, bilo je tu puno resica, marama oko glave, šešira širokog oboda, kaftana, dugih čipkastih haljina, ispranog trapera, nanizanog tribal nakita i psihodeličnih uzoraka te izlizanih majica rock bendova uparenih s gležnjačama i trendi visokim gladijator sandalama.
Europska je pak struja na festivalski pladanj donijela eklektičan miks stilova uz osjetan dašak urbanog streetweara. Elementi sve samo ne dosadnih osamdesetih, poput bomber jakni i tribal uzoraka, kao i svojevrstan glam goth hip-hop na britanskom su tlu nadvladali američku opsesiju indijanskom kulturom. Dodatak nezaobilaznih Hunter čizama, bijelih adidas Stan Smith tenisica i Martensica zaokružio je festivalsku priču te neopterećene Britanke ponovno svrstao među najoriginalnije (ali i najhrabrije) posjetiteljice.
Istu mješavinu stilova bilo je lako uočiti i na domaćim festivalima, što zbog velikog udjela turista, a što zbog velike ljubavi koju Hrvatice gaje prema trendovima. Zlatne tetovaže, gotovo nepostojeći traper šorcevi i kratko rezani topovi, goli pupkovi te čitava plejada kostima na Ultra Europeu. Mediteranski boho đir na Gardenu, ulickani i ultra seksipilni swageraj na Fresh Islandu te već poznata rockerska estetika na zagrebačkom INmusicu.
Zaključak festivalske mode sezone 2015? Neo hipiji i modno svaštarenje i dalje vladaju. U igri je sve, pravila nema i svi stilovi uspješno koegzistiraju. Cvjetne krune i neonske boje možda ostavljamo nekim prošlim godinama, a uzimamo etničke motive, miksamo ih s aktualnim trendovima, dodajemo malo dizajnerskog, vintagea, mnogo high streeta, naušnicu u septumu, kosu sive boje, tenisice. Mnogo tetovaža i nešto man bunova. Lekcija ‘festivalska moda’, za ovu sezonu, savladana.
Foto: Vogue, Andy Bumpus za vogue.com, Tyler Joe za elle.com
Matea Martek FASHION.HR Style Community
